Bazilika sv. Antuna - Padova
Svibanj 2016.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2016. godini hodočastit ćemo:


11. lipnja

24. rujna
29. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U POLJSKU

Stopama sv. Maksimilijana

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U ITALIJU

prigodom
Godine milosrđa

PROGRAM HODOČAŠĆA

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Molim vas pošaljite mi najnoviji broj "Veritasa" gratis

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 

 
 
 
 
 

 

 

 

10. nedjelja kroz godinu

 
   
 

1 Kr 17, 17-24
Gal 1, 11-19
Lk 7, 11-17

 
 

Razmatranje

 
     
 

I u današnjemu evanđelju, kao i u onome prošle nedjelje, Isus čini čudo – opipljivo, vidljivo, stvarno, neobjašnjivo – čudo. Opet je sućutan prema jednoj majci, pred čijom ljubavlju sve mora ustuknuti, pa čak i smrt. Isus ne ozdravlja bolesnoga (to bi se još i moglo racionalno objasniti), nego oživljava umrloga! Za takvu „senzaciju“ nema racionalnoga objašnjenja.

Današnje evanđelje nastavlja se na čitanje Prve knjige o Kraljevima. Ženi koja je ugostila starozavjetnog proroka Iliju razbolje se sin. Ilija, sućutan prema dječakovoj majci, zazivajući na njega milost Gospodina, ozdravlja dijete. Time objavljuje milosrdnog Boga koji je uvijek spreman pomoći potrebitima.

U današnjem evanđelju pred vratima grada Naina susreću se dvije povorke. Jedna je sprovodna, u njoj je „mnogo ljudi iz grada“, odjevenih u crninu, plaču i nariču noseći umrloga, sina jedinca udovice. To je tužna povorka smrti. Mladića prate do njegova posljednjeg ovozemaljskog počivališta. Iza lijesa korača njegova shrvana majka. Muža je već pokopala, sad, eto, pokapa i sina. Kako će dalje sama, uboga? Tko će joj ispunjavati život? Za koga će i sama živjeti? Tko će se za nju brinuti nakon smrti obojice? Od sućuti s „udovicama i siromašnima“ ne živi se dugo.

Pred vratima grada s ovom se povorkom smrti susreće jedna druga povorka. Na čelu joj je Isus iz Nazareta, okružen „svojim učenicima i velikim mnoštvom ljudi“. On je na čelu povorke nade, obećanja i novog života.

Kad Isus ugleda majku, sažali se nad njom i reče joj: „Ne plači!“. Zatim se približi umrlome mladiću i reče: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I umrli oživje.

Evanđelje bilježi tek toliko. Bez većih detalja. Isus se nije raspitivao što se dogodilo tome mladome čovjeku; je li dugo bio bolestan; ima li majka ikoga tko će joj pomoći. To su uobičajena pitanja kad smo nemoćni pred smrću. Isus ništa ne pita. Zna kako je bolno izgubiti vlastito dijete, ništa drugo nije važno. Ništa ne znamo ništa ni o pokojniku, o njegovim snovima i planovima, o zahvalnoj djetinjoj ljubavi koja u sebi nosi blagoslov četvrte Božje zapovijedi. Ne znamo ništa ni o majci koja je u sinu sigurno vidjela smisao svog života, svoj oslonac, štap svoje starosti, oči svoje sljepoće.

Znamo tek da je svaka ljubav majke i djeteta neizmjerna.

Pred vratima grada bit će sjecište i sretište dviju povorki. Koliko je u tome simbolike! Na kraju puta nije smrt! Ona je tek prelazak, mala noćna mora koju snivamo prije ulaska u vječnost, u novi život! Prije susreta s ophodnjom živih, spašenih, na čelu s Kristom!

Isusova povorka, sastavljena od učenika i mnogobrojnih sljedbenika obasjanih novom nadom, stiže u grad, nije važno odakle, kao slučajno, iako znamo da Krist uvijek stiže u ovu dolinu suza da bi nam olakšao bol i patnju. Susret ovih dviju povorki nije tek slučajnost, kako izgleda. Napetost, iščekivanje i drhtanje kulminiraju kada Isus uze pokojnikovu ruku. Još jednom taknule su ga suze jedne majke pred kojima se prigiba i ljubav Božja. Zašto Isus majci vraća sina? Je li njezina ljubav jača od Božje ljubavi pa je pobijedila u tom nevidljivom „nadmetanju“? Ne. Majka koja je svoga sina povjerila Gospodinu već je stekla Božje povjerenje i ljubav. Bog joj to i dokazuje ostavivši joj ljubljenog jedinca i na zemlji – a dug, nerazdvojan zajednički život tek ih čeka kada prijeđu u povorku života.

Majka i sin ljube i grle jedno drugo! Nakon mnogo mjeseci bolesti sin ustaje i grli staru majku, izmučenu od bdijenja i brige. Kako je to čudesno! Naš Gospodin oživljava mrtve! Kako je poslušna Njegova podanica Smrt! Kako se ponizno uklanja pred Njegovom zapovijedi! Zašto da je se bojimo kad je i ona u Njegovoj službi? On je njezin gospodar, ona njegova sluškinja. Na Njegovu zapovijed privodi mu i sinove i kćeri, i majke i očeve... A onda On odlučuje hoće li im darovati život vječni u beskrajnim prostranstvima novoga doma ili će ih još malo ostaviti sa zemaljskom obitelji koja ih je rodila i odgojila po Gospodinu i za Gospodina.

Nad lijesom pokojnog mladića iz Naima zarumenila se zora uskrsnuća. Pokojni sin jedinac, premda već hladan i beživotan među daskama lijesa, ali nošen na Božjoj njivi, stigao je pred vrata vječnosti. I njega je, kao i sve nas, Gospodin upisao na svoj dlan. Ostavio ga je da, zajedno sa svima nama, i on još malo čeka. Jer sigurno će doći dan kada će svi usnuli u Gospodinu čuti Njegov glas i opet oživjeti.

Molimo za našu mladež. Učimo ih pristupati stolu Gospodnjemu po kojemu će se susresti s Isusom čudotvorcem. Ne etiketirajmo našu mladež kao gotovansku, nesposobnu, ogrezlu u komociji, lijenosti, apatiji i svakom drugom grijehu. Pred njima su mnoga iskušenja njihovih zlokobnih vremena. Pomozimo im da se priključe Isusovoj povorci života i ljubimo ih kao što je majka ljubila svoga jedinca. Bog pohodi svoj narod! Ne bojmo se smrti. Ne zaključujmo da je Bog jači od nje. Ne, ona nije ni približno jaka da bi se mogla makar probati jačati s Gospodinom. Ona je tek Njegova službenica, rijeka koju moramo pregaziti da bismo došli na drugu obalu. I ja često, nakon sprovoda, žurim na vjenčanje ili krštenje. I ne vidim u tome dvije teško pomirljive krajnosti. Iz sprovodne povorke priključim se radosnoj povorci slavljenja života novoga krštenika. Takav je zemaljski život. Smrću nismo nestali! Ponovo smo se rodili u svojoj djeci, unucima, praunucima. A mi smo prešli na drugu obalu, na „zasluženi odmor“, i da napokon opet susretnemo one čija smo mi djeca, unuci ili praunuci. Amen.

 

 

 

 


D
 

 

365 dana sa sv. Leopoldom

Giovanni Lazzara
(priredio):
365 dana
sa sv. Leopoldom

NOVO izdanje


 

Pjesma stvorova

Éloi Leclerc:
Pjesma stvorova


 

Opomene svetoga Franje

Kajetan Esser:
Opomene
svetoga Franje


 

Horoskop

Josip Blažević:
Horoskop.
Astrologija i vidovnjaci


 

U srcu Crkve

Celestin Tomić:
U srcu crkve


 

Islam na zapadu

Samir Khalil Samir:
Islam na Zapadu


 

Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi

Josip Blažević (ur.):
Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi


 

Novo svitanje
i Zbor Kolbe:
Uskrsli


 

Władysław Kluz:
47 godina života


 

Yves Ivonides:
Taj divni čovjek Isus
4. izdanje


 

Ljudevit Anton Maračić:
Zaboravljeni poroci


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2016 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s