Bazilika sv. Antuna - Padova
Ožujak 2015.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film 1

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2015. godini
hodočastit ćemo:

18. travnja
30./31. svibnja
(za mlade)
6. lipnja
26. rujna
24. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U ASIZ

Međunarodni susret Giovani verso Asissi
2.-9. kolovoza 2015.
"Nada je mlada"
za mlade
od 18-25 godina

 

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Molim vas pošaljite mi najnoviji broj "Veritasa" gratis

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 
 
 

 
 

 

 

 

5. KORIZMENA NEDJELJA

 
   
 

Jr 31, 31-34
Heb 5, 7-9
Iv 12, 20-33

 
 

Razmatranje

 
     
 

Smisao saveza

Što je Novi savez? Koji mu je smisao? Kako se ostvaruje? Misli su današnjega liturgijskog čitanja.

Prvo čitanje donosi nam znamenito, najdragocjenije proroštvo proroka Jeremije, koje je više puta ponovljeno u Novom zavjetu (Heb 8, 8-12; 1 Kor 11, 15; Lk 22, 20). Jeremija ruši tlapnje. One moraju uzmaknuti da bi porasla prava nada. Tlapnja je uzdati se u čovjeka, u hram, u religiozne čine i zaboraviti na Gospodina. I kad svi gube nadu, i vide neminovnu propast, jedino Jeremija budi nadu. Bog će iznova početi s novim ljudima, obnovljenim i pročišćenim čovječanstvom. U srca će njihova upisati svoje zakone, sklopiti novi, duhovni, sveopći, konačni Savez. Povezan je sa Sinajskim savezom: Bog se ne poriče. Ali je novi: Bog se ne ponavlja.

Jeremija govori o unutarnjoj i osobnoj religiji. Religija mora biti unutarnja: vanjsko opsluživanje mora biti izraz iskrenosti i vjernosti srca; mora biti osobno: Bogu je stalo do pojedinca, no ni pojedinac ni zajednica ne smiju dati tek nešto, nego moraju darovati sami sebe.

Nije sva novost u tome. Jeremija misli na savez u čovjekovu srcu, u koji će Bog unijeti svoju ljubav i svoju stvaralačku moć. Traži da se odreknemo grijeha, za što je potreban obnoviteljski, stvaralački, spasiteljski zahvat, koji je Bog očitovao u stvaranju, izlasku i u Isusovu uskrsnuću.

Jeremija živi tu novost koju naviješta, te je tako predocrtava. To se proroštvo ostvarilo u Isusu Kristu. Smisao saveza nije sud, nego oproštenje grijeha. Novi savez proizlazi od Boga koji se slobodno objavljuje. On se stvara u ljubavi križa i odgovor je na tu ljubav.

Ivanovo Evanđelje ima svoj izričito misionarski cilj. Svrha mu je pokazati susljednu povezanost Krista i Crkve. Ono što se događa u prvoj Crkvi, predoznačeno je u Isusovu djelu. Tako i obraćenje pogana imamo na početku: posjet Samariji (Iv 4, 31-42) i dolazak Grka na svršetku Isusova javnog djelovanja (12, 20).

Grci koji traže Isusa su početak Kristove “proslave”, plod njegove smrti i uskrsnuća. Otkriva nam u čemu se sastoji poslanje Crkve: najprije treba ljude dovesti Isusu. I to nenametljivo: ne nametati svoje ideje, vezati ljude uz svoju osobu, uz svoj način mišljenja, vrednovanja, tražiti svoju slavu, zabavljati ljude. Učenik mora služiti Gospodinu, iznositi samo njegovu riječ nepatvorenu, njegovo evanđelje.

Grci žele znati kako postići spasenje. Isusov odgovor malo zbunjuje: “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilati rod.” Dražesna mala prispodoba izriče srž pitanja: Spasenje se postiže slijedeći Krista, preko križa, smrti i uskrsnuća. Zrno koje umire i donosi rod je Isus, Crkva i svaki učenik. Umrijeti i donijeti rod znači susresti Krista, biti Crkva, biti učenik. Nije to kršćansko mrtvljenje koje donosi “zasluge”, nego zakon misionarskog dinamizma Crkve: poput Krista umrijeti iz ljubavi prema Bogu i ljudima: Takvo umiranje donosi rod.

Isus prihvaća svoj “čas”, čas križa i uskrsnuća, čas rađanja Crkve i njezino poslanje. Crkva se rađa iz križa. Krist je osuda svijetu, ali i očitovanje Božje ljubavi i vrijednosti umiranja za druge, stvaranje novog saveza ljubavi, novoga bratskog svijeta.

Poslanica Hebrejima (2. čit.) s malo riječi doziva nam u pamet Kristovo trpljenje. Dvoje ističe: Kristovo trpljenje nije u suprotnosti s istinom da je on Sin Božji. To je u skladu s Božjim naumom. Križ nije sablazan. I drugo: trpljenje je znak otkupljenja i stvara Novi savez, posvemašnje predanje u Božje ruke, što se mora očitovati i u bogoslužju i u našem životu.

Današnja Služba riječi daje nam smisao Isusove muke i smrti u kontekstu Novoga saveza. Teologija slave je simpatičnija od teologije križa. Međutim, nema proslave bez križa. Oboje su neraskidivo povezani u Božjem spasenjskom naumu.

U vremenima beznađa, kad je izgledalo da je Bog zaboravio svoj narod i raskinuo savez, prorok Jeremija naviješta najutješnije proroštvo: Novi savez. (1. čit.) Bog će svoj Zakon upisati ne na kamenim pločama nego u “dušu”, u “srca”. I tako će se ostvariti ono bitno u savezu: “I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.” Spoznat će Gospodina i “malo i veliko”. Bog će zbrisati njihova bezakonja. Novi savez koji je sav u nutrini i osobnom susretu s Bogom ostvaruje Krist kroz svoje uzdignuće, kroz svoju smrt i uskrsnuće.

Kristova žrtva nije samo smrt, nego cijeli pashalni događaj. Krist nije neki heroj koji se žrtvuje za prolazne ljudske ideale. On prolazeći kroz smrt donosi čovječanstvu po uskrsnuću vječni život. Stoga je kršćanska vizija svijeta u isto vrijeme i realistička i optimistička, tijelo i duh, mrtvo zrno i zreo klas; izgubiti da nađemo, život zemaljski i vječni, poniženje i slava, smrt i život, čovještvo i božanstvo.

Ne smijemo svesti vjeru samo na horizontalu, na borbu protiv nepravda i zloporaba, ali niti na neki maglovit i daleki duhovni horizont. Kršćansko viđenje je kao i križ: zahvaća sve čovječanstvo i njegove stvarnosti, ali je i vertikala usmjerena Bogu. Dva kraka križa se povezuju u srcu Krista, čovjeka i Boga. Tako mora biti i u našem životu.

 

 

 

 


D
 

 

Celestin Tomić:
U srcu crkve


 

Samir Khalil Samir:
Islam na Zapadu


 

Josip Blažević (ur.):
Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi


 

Đuro Hontić:
O. Bonaventura Soldatić


 

Novo svitanje
i Zbor Kolbe:
Uskrsli


 

Władysław Kluz:
47 godina života


 

Yves Ivonides:
Taj divni čovjek Isus
4. izdanje


 

Ljudevit Anton Maračić:
Zaboravljeni poroci


 

Mudre misli
za svaki dan u godini


 

Molitve sv. Franje


 

Cvjetnjak svetog
Antuna Padovanskog

s krupnim slovima


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2015 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s