Bazilika sv. Antuna - Padova
Srpanj / kolovoz 2015.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film 1

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2015. godini
hodočastit ćemo:

26. rujna

24. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Molim vas pošaljite mi najnoviji broj "Veritasa" gratis

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 
 

 

 
 

 

 

 

22. nedjelja kroz godinu

 
   
 

Pnz 4, 1-2. 6-8
Jak 1, 17-18. 21b-22. 27
Mk 7, 1-8a. 14-15. 21-23

 
 

Razmatranje

 
     
 

Božji Zakon

Kršćanstvo nije skup zakona, nešto izvanjsko, usputno, da se ispune neke naredbe, nego je očitovanje božanskog života, poziv na spasenje, odgovor na milosnu Božju ponudu. Zakon je savez, put, naredba, sud, riječ, obećanje, pouka, život, izraz Božje objave na koju moramo odgovoriti. Ne smijemo stvarati svoje zakone, “predaje” lagodne, lake, ugodne izvan Božjeg zakona. To je poruka današnje Službe riječi.

Prvo čitanje nam donosi proglašenje Zakona i njegove blagodati: blagoslovi (berakah) i obećanja. Zakon zauzima uzvišeno mjesto u pobožnosti Izraela. Najviši je izraz mudrosti, ponos Izraela. Temelj je i jamstvo Božje prisutnosti, Božje spremnosti da usliši molitve svojeg naroda. “Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam, niti što od toga izuzimajte!” (Pnz 4, 7) To je ustaljeni obrazac koje susrećemo i izvan Biblije, u pravnim dokumentima Egipta. Posebno u samoj Bibliji (Jr 26, 2; Izr 30, 6). Znači mora ostati neizmijenjen. Isus je Zakon dopunio, pounutrašnjio, objavio ono temeljno u njemu. Božju volju.

Evanđelje nam donosi oštru osudu farizejskog tumačenja Zakona, pozivajući se na riječi proroka: “Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” (Mk 7, 6-7; Iz 29, 13) Proroci napadaju izvanjsko i magijsko obavljanje bogoštovnih obreda. Naglašavaju tijesnu povezanost života i bogoštovlja. Licemjerstvo je odvojiti to dvoje.

Isus naglašava suprotnost između “ljudskih predaja” i Božjih zapovijedi. Za farizeje su one bile važnije od Zakona. Isus tumači istinski smisao čistog i nečistog. Pavao veli da je svako stvorenje dobro (1 Tim 4, 4), nasuprot gnostika, koji preziru materiju, tijelo i ženidbu. Kao što religija koja obožava materiju postaje idolo-poklonstvo, tako je i patvoreno ćudoređe, vrsta idolopoklonstva.

Značajna je povijest koinos-nečistoga. Po sebi čisto znači: privatno, osobno, nasuprot zajedničkom, običnom, javnom, nečistom. Hasideji-farizeji su mnoge obične-profane stvari proglasili nečistim. Krist vraća profanu vrijednost stvarima i pokazuje osobni značaj čistog i nečistog, dobra i zla. Nisu stvari nečiste, zle, nego ih takvima čini osoba. “Ništa što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.” Toga nema u rabinskoj književnosti. U Novom zavjetu tu misao često susrećemo (Dj 10, 14; 15, 28; Gal 2, 11-17; Rim 14, 14).

Isus navodi popis nekih mana koje su u srcu čovjekovu tako prisutne i koje čovjek mora nadvladati, kao “bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje”. Koliko su ove mane i danas prisutne u ljudskom srcu i koliko onečišćuju čovjeka!

Drugo čitanje nam donosi odlomak prve katoličke poslanice, “brata Gospodina”, Jakova, rasijanim vjernicima iz židovstva po svijetu. Ističe da je prava vjera čitav život. Preporođeni smo riječju Istine. To je dar i poklon odozgor, “od Oca svjetlila”. Daje nam svjetlo da svijetli u tami i život kao ustuk smrti. Sve je sadržano u Riječi Istine što je objava evanđelja. Riječ je zakon slobode, kraljevski zakon. Put k slobodi je staviti u djelo riječ, svladavajući strah, nesigurnost, tugu za ostavljenim dobrima.

Posebno ističe bratsku ljubav, živjeti bez računice i bez zavisti, čekati s puno pouzdanja i zauzetosti Onog koji će doći. Potiče na evanđeosku dosljednost, na misionarsko zalaganje, na svjedočanstvo u vjeri i u životu. “Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, neokaljanim se čuvati od ovoga svijeta”.

Živjeti moramo vjeru ne izvanjski, usputno, kao plod navika. Ona mora biti osobni posvemašnji odgovor, sa svim posljedicama koje iz toga izlaze. Licemjerstvo je stvarati svoj zakon, bolji, “prirodniji”, “ljudskiji”. Samo nas Gospodnji Zakon čini uistinu i prirodnima i ljudskima, u evanđeoskom Isusovu tumačenju, koji se očituje u ljubavi i brizi za “udovice i sirote”, što znači za sve nezbrinute, napuštene, zaboravljene, za sve patnike svijeta. Bez toga Crkva, kao svaki vjernik, gubi svoju snagu kvasca i svjetla.

 

 

 

 


D
 

 

Celestin Tomić:
U srcu crkve


 

Samir Khalil Samir:
Islam na Zapadu


 

Josip Blažević (ur.):
Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi


 

Đuro Hontić:
O. Bonaventura Soldatić


 

Novo svitanje
i Zbor Kolbe:
Uskrsli


 

Władysław Kluz:
47 godina života


 

Yves Ivonides:
Taj divni čovjek Isus
4. izdanje


 

Ljudevit Anton Maračić:
Zaboravljeni poroci


 

Mudre misli
za svaki dan u godini


 

Molitve sv. Franje


 

Cvjetnjak svetog
Antuna Padovanskog

s krupnim slovima


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2015 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s