Bazilika sv. Antuna - Padova
Srpanj / kolovoz 2015.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film 1

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2015. godini
hodočastit ćemo:

26. rujna

31. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U ASIZ

Međunarodni susret Giovani verso Asissi
2.-9. kolovoza 2015.
"Nada je mlada"
za mlade
od 18-25 godina

 

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Molim vas pošaljite mi najnoviji broj "Veritasa" gratis

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 
 

 

 
 

 

 

 

14. nedjelja kroz godinu

 
   
 

Ez 2, 2-5
2 Kor 12, 7-10
Mk 6, 1-6

 
 

Razmatranje

 
     
 

Neposlušnost Božjoj riječi

Bog govori preko proroka, preko apostola, preko utjelovljene Božje Riječi. U Isusu Kristu ostvaruje se u punini Božja prisutnost, Božja mudrost i djelovanje. Čovjekova sloboda izabire slobodno svoju sreću i blaženstvo prihvaćajući Božju riječ, ili svoju propast vječnu odbijajući Božju riječ.

Bog vodi svoj narod preko proroka i jedini put spasenja je slobodna poslušnost Božjemu glasu. (1. čit.) Proročki poziv i poslanje proroka Ezekiela je teško i beznadno. Mora govoriti narodu “odmetničkom”, sinovima “tvrdokorna pogleda i okorjela srca”. Čini se jalov posao. Ne samo da neće uroditi nikakvim plodom, nego će čak pogoršati opće stanje, pospješiti neumoljivi rasap. Ali prorok mora poslušati i prenijeti narodu Božju riječ. Svaki pojedinac snosi odgovornost, može prihvatiti ili ne prihvatiti, ali moraju postati svjesni da je među njima prorok.

Evanđelje nam donosi veoma važni događaj: drugo i konačno Isusovo odvajanja od njegove rodbine i mještana. Isus dolazi u Nazaret ne kao običan građanin koji privatno posjećuje svoju širu obitelj, nego u pratnji učenika, u punoj snazi svoje učiteljske uloge, obdaren mudrošću i silnim autoritetom. “Mnogi” primjećuju kako su te njegove osobne osobine u posvemašnjoj suprotnosti s njegovim skromnim porijeklom i još skromnijim zanatom. Njegovo tjelesno porijeklo bilo je svima poznato. Poznaju njegovo zanimanje. Osjeća se prizvuk prezira na zvanje “drvodjelja”, ne toliko za Izraela koliko za grčko-rimski svijet koji je cijenio samo takozvane slobodnjačke poslove.

Gospodin je apostolu Pavlu dao izvanredne milosti, spoznaju, izvanredne službe, naročite objave (2. čit.). Ali i ljudske slabosti: “trn u tijelu”, neka gadna bolest koja mu ometa vršenje službe. Triput je molio Gospodina da ga oslobodi toga. I Gospodin mu reče: “Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.” I nastavlja: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer, kad sam slab, onda sam jak.”

Zahvalni smo za ovu Pavlovu izjavu. Kršćanski život je često u procjepu između ciljeva koje postavljamo i što stvarno ostvarujemo, biju nas sa svih strana križevi, nerazumijevanja, progoni, i molimo Gospodina. A Bog kao da na sve šuti. Moramo s Pavlom i u tim trenucima, ako ne “uživati” onda bar zahvaljivati Bogu što nas je učinio dostojnima svojega križa.

Neposlušnost Božjoj riječi u poslanju Ezekiela, Pavla, Isusa je očita. Međutim, nisu prestali naviještati Božju riječ. Isus odlazi u druga sela i gradove. Nevjera i ravnodušnost ne smije nas zaustaviti u naviještanju Evanđelja, nego nas još jače poticati da sijemo sjeme ljubavi i radosti Božje riječi, koja će jedina imati zadnju riječ u svijetu.

Odakle to ovome?

Bog svoju prisutnost ostvaruje preko proroka i preko njih šalje svoju poruku. Ali čovjekova oholost i samodostatnost odbija Božju poruku i ne otvara se Bogu poniznom i pouzdanom vjerom.

Evanđelje nam donosi značajan događaj: Isus osporavan u svome kraju. Nakon duže odsutnosti Isus posjećuje svoj kraj Nazaret. Ne dolazi u privatni posjet rodbini i svojoj majci. Dolazi sa svojim učenicima kao Učitelj s izvanrednim naukom i autoritetom. Subota je i poče učiti u sinagogi. “Mnogi” ga slušaju preneraženi. Postavljaju pitanje: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?” A oni dobro poznaju njegovo porijeklo, njegov zanat – drvodjelja i njegovo tjelesno porijeklo. I “sablažnjavaju se o njega”.

Bibličari ističu pasive: “mudrost dana”, “silna djela događaju se”. Taj teološki pasiv otkriva da je tu Bog na djelu. Vjeruju da Bog daje mudrost i čini velika djela preko svojih proroka. I da će Veliki Prorok kojeg očekuju to ostvariti. A Isus je za njih običan čovjek, znadu njegovo tjelesno porijeklo i njegov zanat. Gdje je učio? Ako je on običan čovjek, odakle ta čudesna djela koja ostvaruje? Ako je Bog, zašto živi kao i svaki od nas?

To je sablazan utjelovljenja i križa. Nazaret postaje simbol Izraela, i svakog od nas koji tražimo kao i Nazarećani da im Isus učini zemaljski život ljepšim, bogatijim, sretnijim. Nazarećani Isusa prihvaćaju kao čovjeka, ali ne kao Boga.

Isus se “čudio njihovoj nevjeri”, te nije učinio ni jedno čudo, osim što je ozdravio nekoliko nemoćnika. To potvrđuje poslovicom: “Nije prorok bez časti, doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” Poznata poslovica u židovskom i grčko-rimskom svijetu. Ali ovdje prorok ima posebni naglasak: Isus je Prorok, koji ima doći. Obistinjuje se: “K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.” (Iv 1, 11) Teško je spojiti vrijeme i vječnost, ljudsko i božansko, zemlju i nebo koje se povezuje u Isusu Kristu, Bogu i čovjeku. Samo to u milosti vjere shvaćamo i prihvaćamo.

Nazarećani smo tako često i mi. Poznajemo Isusa često samo po tijelu, kao čovjeka, a ne kao Boga. Ne želimo da se miješa u naše privatne stvari, u našu sudbinu, u naš život. Želimo da to sebi sami uredimo bez njega. Tražimo ga samo kad je nevolja, bolest, smrt. Tražimo njegovu prisutnost kao Boga. Zato se čuda ne događaju u našem životu, u našoj povijesti, radi naše nevjere. Molimo Gospodina da nam umnoži vjeru te da i u nama i po nama ostvaruje čudesa svojega spasenja i ljubavi.

Kamen spoticanja

Proročka je riječ često izazovna, izbacuje nas iz naše uhodane svakidašnjice, i prorok postaje “kamen spoticanja” kao i sam Gospodin (Iz 8, 14).

Krize, sumnje, neuspjesi ne smiju nas obeshrabriti, jer se upravo na tom terenu Božja milost proslavlja. I u slabostima i osporavanju Božje riječi ona ostaje izazov, znak, nemir, tjeskoba koja urodi dobrim plodom. Potrebna nam je vjera u Gospodina Isusa Krista, prihvaćajući njegovo utjelovljenje i smrt i uskrsnuće, jer samo nam to otkriva smisao i naših patnja i stradanja i naše smrti kao prijelaz u život vječni.

 

 

 

 


D
 

 

Celestin Tomić:
U srcu crkve


 

Samir Khalil Samir:
Islam na Zapadu


 

Josip Blažević (ur.):
Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi


 

Đuro Hontić:
O. Bonaventura Soldatić


 

Novo svitanje
i Zbor Kolbe:
Uskrsli


 

Władysław Kluz:
47 godina života


 

Yves Ivonides:
Taj divni čovjek Isus
4. izdanje


 

Ljudevit Anton Maračić:
Zaboravljeni poroci


 

Mudre misli
za svaki dan u godini


 

Molitve sv. Franje


 

Cvjetnjak svetog
Antuna Padovanskog

s krupnim slovima


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2015 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s