Bazilika sv. Antuna - Padova
Prosinac 2014.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2015. godini
hodočastit ćemo:

21. ožujka
18. travnja
30./31. svibnja
(za mlade)
6. lipnja
26. rujna
24. listopada

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

U Godini posvećenog života najavljujemo Veritasovo korizmeno hodočašće u Svetu Zemlju

10. - 17. ožujka 2015.

PROGRAM HODOČAŠĆA

 

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Molim vas pošaljite mi najnoviji broj "Veritasa" gratis

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 
 
 

 
 
 
 

 

 

 

4. NEDJELJA DOŠAŠĆA

 
   
 

2 Sam 7, 1-5. 8b-11. 16
Rim 16, 25-27
Lk 1, 26-38

 
 

Razmatranje

 
     
 

Prisutnost Božja

Današnja Služba riječi govori nam o Božjoj prisutnosti u povijesti. Otkrivamo li njegovu prisutnost u svakidašnjem životu? Kako to otkriti?

David u Jeruzalemu, koji je postao njegov grad, želi graditi veličanstveni hram da i Boga ima za građanina svoje prijestolnice. (1. čit.) Tu Davidovu želju prorok Natan iznosi pred Boga i dobije odgovor: Bog, više nego u rukotvorenom hramu, izgrađenu u suparništvu s hramovima poganskih božanstava, želi biti prisutan u stvarnosti koja je više prilagođena čovjeku, u povijesti. Ta prisutnost ovdje je izražena u davidovskoj dinastiji: “Bio sam s tobom kuda god si išao... Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga krila.” (2 Sam 7, 9. 12). Umjesto kamene “kuće” koju je David kanio podići svome Bogu, Bog će mu podići kuću od živog kamena, od osoba. Bog više voli vrijeme u kojem čovjek prebiva s Bogom nego kameni hram.

Ovaj hram u tijelu i u vremenu podignut je u Kristu. Ivan to iznosi teološki: “Riječ je tijelom postala”. Luka povijesno u izvještaju naviještenja rođenja Isusova Mariji. Ostvaruje se Natanovo proroštvo: “Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Marija postaje novi Sion. Na Sionu brdu povijesnog Jeruzalema diže živi simbol Božje prisutnosti u povijesti (Davidova palača) i u prostoru (hram) i dim žrtava i tamjana doziva u svijest božansku onostranost koja ide ususret čovjeku. Marija sada postaje eshatološki Sion-Jeruzalem, budući da u njezinu krilu čovještvo prima Sin Božji, i “Sila Svevišnjega ju osjeni”. Tako kroz povijest spasenja u Potomku Davidovu, preko Marije (Mt ističe i zakonsko očinstvo Josipovo), u povijest ulazi živa prisutnost samog Boga Emanuela – S-nama-Bog.

Jezgra navještaja Kristova rođenja jest, da je Marijin sin, začet po Duhu Svetome: Mesija-Krist, Sin Božji, Gospodin. Već vazmeno otajstvo blista nad ovim događajem. Rođenje Kristovo je početak preobrazbe svijeta i povijesti. Čovjek je dobio istinskog brata, koji s njim živi krhkost i patnje u svojem tijelu. U legendi monaha Epifanija piše: “Nemojte nikad tražiti u Kristu lice samo jednog čovjeka, već u svakom čovjeku tražite Kristovo lice. “

O tom “otajstvu” govori Pavao u veličajnom slavoslovlju poslanice Rimljanima (2. čit.). Crkva je zanesena otajstvom utjelovljenja i spasenja koje je ponuđeno čovječanstvu: Otajstvo “sada očitovano i po proročkim spisima” (ovdje spada proroštvo Natanovo) objavljeno je. Crkva slavi Božić radosno u vremenu, otkrivajući u Kristu ključ sveopće povijesti i sudbine svakog čovjeka.

Božja prisutnost u svijetu ostvarena je u Isusu Kristu. Ne tražimo Boga u oblacima, nego ga otkrivajmo u povijesti svakidašnjice, u licu brata u kojem je Krist prisutan. Bog ne zabacuje svoju prisutnost u hramovima, u prostoru, ali ta prisutnost postaje nikakva, ako nije ispunjena njegovom prisutnošću u vremenu. Kršćanska zajednica koja se okuplja u svojim crkvama, mora biti živa zajednica. Crkva je građena od živog kamenja, od osoba, od braće i sestara. “Naučili smo letjeti kao ptice, roniti kao ribe, ali nismo naučili umijeće da živimo kao braća”, tuži se Martin Luther King. Moramo otkriti upravo tu snagu i slavlje Božića, da budemo više braća jedni drugima.

Jedan židovski učitelj Zakona upita jednom svoje učenike po čemu se može prepoznati točan trenutak kad svršava noć i počinje zora. Jedan odgovori: kada se može razlikovati pas od ovce; drugi kada se može razlikovati smokva od datulje? Rabin daje točan odgovor: “Samo onda kad gledajući lice bilo koje osobe u njemu prepoznaješ brata ili sestru. Do tog trena u tvojem je srcu noć i tama.”

Božić će nam biti dan svjetla i radosti, u koliko znamo otkriti u bližnjemu, susjedu, pa i u neprijatelju brata i sestru.

U nebeskom Jeruzalemu nema Hrama. “Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac!” (Otk 21, 22)

 

 

 

 


D
 

 

Josip Blažević (ur.):
Novi religiozni pokreti, sekte i kultovi


 

Đuro Hontić:
O. Bonaventura Soldatić


 

Novo svitanje
i Zbor Kolbe:
Uskrsli


 

Władysław Kluz:
47 godina života


 

Yves Ivonides:
Taj divni čovjek Isus
4. izdanje


 

Ljudevit Anton Maračić:
Zaboravljeni poroci


 

Mudre misli
za svaki dan u godini


 

Molitve sv. Franje


 

Cvjetnjak svetog
Antuna Padovanskog

s krupnim slovima


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2014 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s