Obećanje – ispunjenje

Izrael prima i doživljava iskustveno Božju naklonost prema sebi, ali usmjerenu prema budućnosti, u kojoj očekuje Božji pohod i veći dokaz ljubavi. Tako prima i sluša proroke, koji govore riječ Božju, vode ga u danima izgubljenosti. Ali čeka Proroka.

Prvo čitanje govori nam o obećanju Proroka. Ustanove i službe u izabranom narodu su: kralj, svećenik i prorok. Mojsije je prorok. Pisac stavlja u Mojsija usta ove riječi. Od tri službe izdiže posebno proročku. Piše dok svećeništvo i kraljevstvo proživljuje tešku krizu. Kralj je uključen u političku sferu, svećenik u bogoštovnu, prorok naviješta riječ Božju u svim okolnostima individualnog i društvenog života. Svećenik i kralj drže se Zakona, dok prorok unosi novost, Boga posve Drugoga.

Prorok ima moć da odjelotvori svoju riječ, učini Božju prisutnost djelotvornom. Bog preko Mojsija naviješta da će podići “proroka između njihove braće”. Misli se na niz proroka koji će se susljedno pojavljivati. Ali ubrzo teološka misao usmjerava pogled na Proroka koji ima doći i ostvariti sve ono što je Bog obećao.

Pavao govori o suzdržljivosti i služenju Gospodinovu (2. čit.). Osjeća se napetost u korintskoj crkvi: s jedne strane enkratijska uzdržljivost, s druge strane razuzdana seksualnost (1 Kor 5, 10-13; 6, 12-20). Pavao je istakao kako su sve vrednote relativizirane, pa tako i ženidba. Navodi razlog: “sadašnje nevolje”, “tjelesne nevolje” čovjeka koji živi u posljednjim vremenima. Neženstvo je vrijedno ne samo u koliko čovjek postaje gospodar nad samim sobom i oslobađa se nevolja puti, nego što je istinski sluga Gospodnji, nastoji ugoditi samo Gospodinu, i staviti se u službu Kraljevstva, “uzorno i nesmetano” privržen Gospodinu za karitativna djela.

Evanđelje nam donosi prvo čudo u Markovu Evanđelju. Kod Marka čudesa su iznesena u književnom obliku: iznosi stanje bolesnika, Isusovu vrhovnu vlast i moć, neposrednu djelatnost njegove riječi i pokreta, i odraz u narodu. Ovakav književni oblik ide u prvom redu za tim da se naglasi Kristova moć.

Čovječanstvo tada vjeruje da je podložno nečistim duhovima, koji su uzrok bolesti, smrti, kataklizmi. Isus je Poslanik koji će to dokončati. On je “Svetac Božji”, “Nazarećanin”, kako ga opsjednut nečistim duhom naziva. Čudo nije poziv na vjeru kao kod druge dvojice sinoptika, nego oružje Božjeg poslanika protiv vlasti nečistih duhova, koji se očituju u bolesti i u smrti. Čudo je shvatljivo samo u vazmenom otajstvu. Herod se priklanja mišljenu: “Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih, i zato čudesne sile djeluje u njemu”. (Mk 6, 14-16). I kod čuda susrećemo riječ egeirein što znači ustati, uskrsnuti (5, 41; 9, 26-27).

Matej luči Isusova djela i riječi, dok ih Marko spaja. U sinagogi su bili zaneseni “njegovim naukom”. “Ta učio je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.” Dakle, ostvaruje se obećanje dano Mojsiju: Prorok se pojavi, koji ima vlast, ali još više “Svetac Božji”, kao onaj koji ima moć. Čudesima očituje i potvrđuje svoje poslanje. Isus se predstavlja kao onaj koji ima vlast i moć, kao onaj koji razara sotoninu moć, što će se potpuno ostvariti u njegovoj smrti i uskrsnuću.

Prorok se suočava s novinom Božje riječi, otkriva smisao predaje da se ne ukruti i ne postane neplodna, čita Božju volju i potiče na obraćenje i obnovu. Isus u najvišem stupnju ispunja obećanje: otkriva i ostvaruje Božji naum, ulijeva sigurnost da se novo konačno očitovalo i ostvarilo.

Naslovi Sin Božji, Logos, Sluga Jahvin, Mesija, Gospodin su isključivo Kristovi naslovi, dok je prorok zajednički s drugim osobama. Isus je “više nego” prorok, jer je Sin Božji. Svoju proročku službu nastavlja u Crkvi: apostoli i proroci su temelj Crkve. Prorok u Crkvi govori u Božje ime potaknut od Duha (2 Pt 1, 21), proriče budućnost (Dj 11, 28), otkriva tajnu srdaca (1 Kor 14, 24-25), “uzdiše, opominje, tješi” (1 Kor 14, 3), tumači Pismo i otkriva božanska “otajstva” (Ef 3, 5). Isusovo proročko poslanje nastavlja se u Crkvi, u svakom pojedincu koji se usklađuje s voljom Božjom, obraća se i obnavlja, i daje svjedočanstvo svijetu svojim životom i djelima vjere i ljubavi.