.U starom Izraelu svadba je bila veliko slavlje koje je trajalo više dana. Broj gostiju nije bio određen. Svatko tko je rodbinski ili tek poznanstvom bio povezan s mladencima i koji im je želio poželjeti sreću – bio je dobrodošao. U takvim okolnostima obitelj nije mogla točno predvidjeti koliko treba osigurati hrane i pića za svadbeno veselje, pa se tako vrlo lako moglo dogoditi ono o čemu nam govori današnje evanđelje - da se domaćin nemalo iznenadio kad je neočekivano ponestalo vina.

Marija, koja je uvijek imala sućutno srce i dobar „osjećaj“ za potrebite, razumjela je i neugodnu situaciju u kojoj se domaćin zatekao, pa je pristupila k Isusu pokazavši mu (kako je to jedan umjetnik iz 1000. godine prikazao na slici) prazne posude u kojima je bilo svadbeno vino, kao da mu želi reći: žurno treba nabaviti vina, inače će svadbenom veselju biti kraj, a velika sramota past će na domaćina...

Što se od Isusa očekuje - evanđelist nije napisao. Tek slutimo da njezin sin, Sin Svevišnjega, ima božansku svemoć, pa bi lako mogao pokazati svoju slavu i učiniti čudo – koliko god se situacija činila prozaičnom.

Isus nas, isto tako, iznenađuje svojim odbijanjem (koje nije lako protumačiti) majčine zamolbe: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Tim „prolongiranjem“ činjenja čudesa kao da želi reći: Čas, kad se trebam dokazati Sinom Božjim i kraljem Izraelovim pred cijelim svijetom odredio je moj nebeski Otac, a ne posve nevažan slučaj nedostatka vina na nekoj svadbi. Očeva volja moja je mjera. Zato se još ne osjećam pozvanim od Oca.

Marija, koja je empatična i praktična, ne da se smesti teološkim razmišljanjem. Njezina briga za dobar glas domaćina, s kojima je vjerojatno i rodbinski bila povezana, te veliko pouzdanje u dobro srce svoga Sina - jači su od „dubokih“ razmišljanja o pravome trenutku za „efektno“ čudo. Stoga ona bez oklijevanja daje upute poslužiteljima da se drže svega onoga što im Isus naredi, vjerujući u djelotvornost svoga zagovora kod Njega. Marija, dakako, ne ostaje razočarana. Njezina briga i spremnost pomoći drugomu, kao i njezino pouzdanje u Boga, „ubrzavaju“ dolazak „časa“ u kojemu Isus čini svoje prvo čudo. Uostalom, to je čudo koje je posve „diktirano“ iz ljubavi prema bližnjemu, ni u kojem slučaju nije senzacija koja ima namjeru publiku ostaviti bez daha, nije učinjeno za spektakularnu predstavu znatiželjnika. Samo su poslužitelji znali što se tamo uistinu dogodilo.

U evanđelju postoji još jedna epizoda slična ovoj o kojoj smo danas slušali. Jedna žena poganka žurila je k Isusu moleći ga da izliječi njezinu bolesnu kćer (usporedi Mt 15, 21-28). Isus, koji je poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova, ovu molbu izbjegava. On zna, kako smo to vidjeli iz odlomka današnjeg evanđelja, da „još nije došao njegov čas“ za jedno takvo čudo. Ipak, po svojoj neizmjernoj milosti dopušta da ga pobijedi čvrsta vjera, upornost i neizreciva ljubav jedne majke. Njezina ustrajna molitva prisiljava ga da odbaci svako drugo razmišljanje i pođe izliječiti bolesnu pogan-sku djevojčicu.

Opet su, dakle, ljubav i briga majke prisilile Isusa da učini „nepla-nirano“ čudo. Stoga u Marijinome djelu nastojmo pronaći sebe. Ona nas svojim primjerom hrabri i uvjerava da uvijek trebamo imati nepokolebljivu vjeru u Isusa i njegovu milosrdnost. Povjerimo mu svoje brige i podastrimo svoje potrebe, pa ni utjeha neće izostati. Marija nam jamči da možemo biti potpuno mirni i sigurni, uvjereni u ljubav, samilost i moć koju imamo nad srcem njezina Sina. Isto tako, i preko nje kao posrednice lako možemo doprijeti do Krista. Njezin je zagovor ono na što se Sin nikada nije oglušio.

Tko „apelira“ na Isusovu sućut, neće se razočarati. Pa ako i nismo doživjeli „vidljivo“ čudo kao svadbeni gosti u Kani, nećemo ostati bez pomoći i utjehe. Kao što je Isus pretvorio vodu u vino, tako će pretvoriti naše slabosti i strahove iz prokletstva u blagoslov. Duh Isusa iz Nazareta najbolje je i najstarije vino. Opijajmo se Njegovim vinom i opajajmo Njegovim riječima svakodnevno! Pa ako i nismo bili uzvanici ili „usputnici“ na svadbi u Kani Galilejskoj, znajmo da najbolje vino tek slijedi – vino Vinogradara koji je, cijedeći mirisno grožđe, u tijesku ostavio pljevu, a od nje odvojio opojni sok, nektar života kojim će nas počastiti u Vječnosti, na najvećoj svadbenoj gozbi ikad priređenoj. Amen.