Čitanja današnje nedjelje prebogata su i poticajna, posebno današnjim ljudima koje je potrošačka kultura toliko zarazila da su postali nekritični prema ponudama i marketinškim trikovima lovaca na duše.

Gledajući čime se zanose i zadovoljavaju mlade generacije, čovjeku se srce stisne od bola. Cijela povijest kulture govori o potrazi ljudskog duha za nečim višim, nedostižnim. Književnost i religije svih kultura svjedoče da čežnja za tim prelazi granice ovog našeg zemaljskog svijeta. No, danas kao da se ta čežnja svela na čisto ovozemaljsko uživanje, koje je nekad moglo zadovoljiti tek nekolicinu onih koji nisu vjerovali u postojanje drugog života nakon ovoga pa su ovaj nastojali što više iskoristiti prepuštajući se svojim požudama.

Pa, ipak, jasno se vidi da poklonici i obožavatelji svojih strasti nisu sretni. Njihovi zemaljski životi redovito su već na zemlji pakao iz kojega pokušavaju pobjeći u bilo kavo stanje opijenosti ili u smrt.

Zato je poučan primjer mladog kralja Salomona. Bogat i moćan, on se nije osilio niti je pao u napast da se oda uživanju u onome što mu je Bog dao, nego, svjestan da je vlast primio od Boga i da je odgovoran za povjereni mu narod, moli za pronicavo srce koje će znati razlikovati dobro od zla. I dobiva mudro i razumno srce, takvo da i danas ljudi za onoga tko je mudar kažu: „Mudar kao Salomon!“
U čemu je, dakle, ta božanska mudrost? U preziranju vlasti, moći, bogatstva i držanju Božjih zapovijedi, poštivanju Božjih zakona iz ljubavi prema Bogu: „Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika… Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato čisto.“ Zašto? Jer Božja riječ prosvjetljuje i urazumljuje. Jer se Božja Riječ utjelovila i objavila pokazujući nam put što vodi prema Kraljevstvu Božjemu.

Isus Kraljevstvo opet predstavlja u prispodobama. Ono je blago za koje se isplati sve drugo dati, biser koji je vrjedniji od svih drugih bisera. Njegova je vrijednost neprocjenjiva. Tko ima Kraljevstvo, ne treba mu ništa drugo. S njim je kao s gospođom Siromaštinom svetog Franje; Franjo se odrekao svega da bi sve mogao posjedovati. Ono oslobađa srce i daje mu disati. Ono nas rješava svih stresova jer nam već na zemlji daje okusiti nebo. Kako? Opet ću se poslužiti riječima kardinala Newmana: „Ljudi ovoga svijeta puni su planova dotičnog trenutka. Čak i u pobožnosti vazda priželjkuju rezultate odmah i ne žele učiniti ništa ako ne mogu učiniti sve – ako ne mogu imati svoj put, odabirati svoje metode i vidjeti svrhu. No kršćanin se neustrašivo baca u budućnost jer vjeruje u njega koji jest, koji bijaše i ima doći. On može ustrajati da bude članom vječne zajednice dok je na ovome svijetu, a jednako tako i na onomu.“

O tom drugom svijetu koji dolazi nakon suda, Isus progovara u prispodobi o dobrim i lošim ribama zahvaćenim u mrežu, koje se nakon toga međusobno odjeljuju.

Loše ribe i kukolj - slike su sinova Zla. Govoreći o njima, Isus ih naziva zavodnicima i bezakonicima. To su oni koji nisu držali do zakona Božjeg i još su na krivi put zavodili druge. Njihovo je mjesto nakon suda u „peći ognjenoj“.

Danas će se mnogi izrugivati s tom slikom pakla. Pod izlikom da se čovjeka time ne treba plašiti, nekako se i u Crkvi rjeđe čuje govor o toj temi. Mnogi će pakao tumačiti metaforično. Ali jasan je Isusov govor. Svijet je njiva, žetva je na kraju, a pakao i raj (Kraljevstvo) stvarnosti su s kojima se nije šaliti. Čovjeku je dano da izabere blagoslov ili prokletstvo – blagoslov ako će slušati Božje zapovijedi, prokletstvo ako će ih kršiti i zanemariti.

Zato Isus kaže da svaki onaj koji je upućen u Pismo (pismoznanac), upućen u kraljevstvo nebesko, sliči dobru domaćinu „koji iz svoje riznice iznosi novo i staro“. Riznica je naše srce u kojem se mora prebirati i odlučivati za dobro, a da bismo to mogli, moramo moliti za pronicavo srce, koje zna razlučivati između toga dvoga, onako kako je molio Salomon. Amen.