..Piše: NIKOLA ŠANTEK
...Isusove riječi zapisane u Ivanovom evanđelju: “Da svi budu jedno” nakon brojnih bolnih raskola velike kršćanske zajednice, godinama su se smatrale gotovo nemogućom utopijskom misijom. Pokret za ponovno jedinstvo kršćanskih crkvi, unutar Katoličke crkve dobio je novi poticaj na Drugom vatikanskom koncilu u više koncilskih dokumenata, osobito u dekretu o ekumenizmu “Unitatis redintegratio”.

...Na Koncilu

...Na tom koncilu svoj doprinos dokumentima koji su doticali govor o ekumenskoj djelatnosti Crkve dao je i tada mladi teolog Joseph Ratzinger, koncilski savjetnik ondašnjega kölnskog nadbiskupa, kardinala Josefa Fringsa. On u svojim komentarima na koncilska zbivanja kao jedan od mogućih problema ekumenskih nastojanja iznosi preuveličavanje pobožnosti prema Mariji, koju su neki od koncilskih otaca željeli uvrstiti u koncilske tekstove. To je, po njegovom mišljenju, moglo produbiti jaz između katoličke i protestantskih crkava. Dobrim je u istom komentaru ocijenio koncilsko priznavanje ekleziološkog karaktera mnogim kršćanskim zajednicama u nacrtu dekreta o ekumenizmu, koji prepoznaje da nekatolički kršćani primaju krštenje i druge sakramente u vlastitoj crkvi i crkvenim zajednicama.

...Novi zamah

...Dvadesetak godina nakon Drugoga vatikanskog koncila onaj se zamah koji je ekumenizam dobio na Koncilu usporava.

...Joseph Ratzinger, tada već vrsni teolog i predstojnik Kongregacije za nauk vjere, promišljajući o ekumenizmu uviđa da su se razvili različiti modeli ekumenskih nastojanja, koji po katoličkom učenju ne mogu i ne smiju biti prihvaćeni. Prvi model u kojem vidi problem jest onaj po kojemu kršćani različitih kršćanskih tradicija, nestrpljivi sporim teološkim nastojanjima, sami započinju okupljanje na zajedničku službu Božju. U ovakvom pristupu ekumenizmu vidi problem koji ruši predodžbu Crkve kao zajednice i unosi podjelu između hijerarhije i vjernika, a s druge bi strane takva vrsta jedinstvene Crkve bila previše nestabilna te ne bi bila u mogućnosti donijeti trajno jedinstvo. Drugi model jedinstva, koji po njegovu mišljenju ne može biti prihvaćen nakon Koncila u različitim oblicima promicali su neki katolički teolozi, među kojima se posebno ističu Heinrich Fries i Karl Rahner. Oni su pozivali na obustavljanje normalnih preduvjeta za ulazak u zajedništvo s katolicima s pretpostavkom da će kada jednom novi članovi budu integrirani u život Crkve, njihovi doktrinarni prigovori nestati. Također odbija treći model ponovnog sjedinjenja, po kojemu bi različite kršćanske crkve uzele u obzir podjednako vrijedne tradicije te bi se prosudilo koje su postavke u svakoj od njih najistinitije.

...Budući da nema jasnih standarda po kojima bi se nešto takvo moglo prosuditi, on obrazlaže da se uz ovakav pristup ne bi mogao postići nikakav napredak nego bi došlo do još većeg zastoja u nastojanju oko jedinstva.

...Moguće rješenje

...Kao jedan od mogućih putova predlaže da istinski ekumenizam odjednom uključi sva tri modela. “Nije riječ o tome da želimo nekakva priključenja, nego se nadamo da je Gospodin posvuda probudio vjerovanja tako da se ona međusobno stapaju i da se stvara jedna Crkva.”

...(Ne)prihvaćanja Ratzingerovih stajališta

...Iako se kao predstojnik Kongregacije za nauk vjere zalagao za ekumenizam, često je nailazio na kritiku svojih protivnika, koji su ga smatrali velikom preprekom jedinstva među crkvama. Posebno jak negativan odjek nastao je izdavanjem deklaracije “Dominus Iesus”, budući da je u jednom svom dijelu iznijela kriterije za vrednovanje zajednica te su se mnogi našli isključenima. To je potaknulo mnogobrojne kršćanske crkve na glasno neodobravanje i stigmatiziranje Ratzingera kao protivnika ekumenizma.

...Optužbe Ratzingerovih protivnika donekle su se utišale njegovim izborom za papu. U svom prvom govoru nakon izbora s velikim žarom progovorio je o mogućnostima i ukazao na pravi put ekumenizma: “Potrebni su konkretni potezi, koji će ući u duše i pokrenuti savjesti, potičući svakoga na onaj unutarnji dijalog koji je preduvjet svakoga napretka na putu ekumenizma.”

...Teološki je dijalog neophodan, neizbježno je i proučavanje povijesnih razloga odluka donijetih u prošlosti. No, ono što je najpotrebnije jest ‘čišćenje pamćenja’, koje jedino može raspoložiti duše da prime punu istinu Kristovu.