ISUSOVO KRŠTENJE NA JORDANU
Mesija, Krist, Pomazanik
Isusovim krštenjem i službeno započinje mesijansko vrijeme. Vrijeme što su ga proroci navijestili, a Izrael željno iščekivao. Međutim, kad je u Isusu iz Nazareta trebalo prepoznati Mesiju, mnogi ga nisu prepoznali.
HENRIETA ZAJEC
Prvu nedjelju nakon blagdana Bogojavljenja - Tri kralja, slijedi blagdan Krštenje Isusovo. Njime završava božićno vrijeme. Isusovo krštenje na Jordanu nije se dogodilo zato da mu se oprosti istočni grijeh, već nakon tog događaja počinje Isusovo javno djelovanje kao Mesije, jer ga je tada Duh Sveti "pomazao" za poslanje određeno od Boga. Kraljeve i svećenike pomazivalo se još u Starom zavjetu premda su se pomazanicima nazivali i proroci. Pomazati nekog je značilo da ta osoba na osobit način pripada Bogu.
Proroci Starog zavjeta naviještaju Pomazanika - Mesiju, tj. onoga preko koga će Bog ostvariti svoj naum s čovjekom, a na njemu će "počivati Duh Jahvin - duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg" (Iz 11, 2). Ivan Krstitelj, posljednji od starozavjetnih proroka, u Isusu prepoznaje Jaganjca Božjega. On svjedoči da mu je onaj koji ga je poslao krstiti vodom rekao: "Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim" (Iv 1, 33). Krstitelj, Kristov Preteča, krstio je vodom, nije krstio Duhom Svetim, iako je išao pred Gospodinom da mu pripravi putove te da pruži spoznaju spasenja narodu njegovu... (usp. Lk 1, 76-77). Jedino Riječ po kojoj sve postade i bez koje ne postade ništa (usp. Iv 1, 3) može krstiti Duhom Svetim, jer je od vječnosti jedno s Ocem i s Duhom Svetim.
Krstitelju je Duh Sveti objavio koji je od mnoštva, koje se došlo kod njega krstiti, očekivani Mesija. Kad je Krstitelj ugledao Isusa rekao je: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (Iv 1, 29). Tom rečenicom Krstitelj izriče glavni smisao Kristova dolaska na svijet, dolaska druge Božanske Osobe u liku čovjeka. Mesija, Krist je onaj koji odnosi grijeh svijeta. Nikakve "istočnjačke tehnike", ni postovi, a još manje vegetarijanska prehrana, ne mogu uništiti grijeh i moć grijeha. Moć grijeha uništava Kristova Krv. Krv Jaganjca Božjeg, koji je pun milosti i istine. (usp. Iv 1, 14)
Kod Isusovog krštenja na Jordanu, Bog se objavljuje kao Presveto Trojstvo. Na vječnu Riječ silazi Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a Očev glas zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Lk 3, 22) Ovdje je objavljeno da je Isus Očev Sin. A Duh Sveti koji sada "silazi" u tjelesnom obliku, jest jedna od triju božanskih Osoba. Dakle, božanska Osoba, a ne bioenergija koju treba "provoditi po čakrama". Naravno da je Krist kao druga božanska Osoba, kao Sin, bio jedno s Duhom Svetim. Međutim, krštenjem na Jordanu i "silaskom" Duh Svetoga, Isus biva od Boga Oca pred ljudima potvrđen kao Mesija. Tada je javno objavljeno da je Isus Sin Božji.
U ono vrijeme se krstilo uranjanjem u vodu. Isus uranjanjem u vodu najavljuje kako će umrijeti za grešnike i tako biti Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta. Uranjanje u vodu također simbolizira nastajanje nečeg novog, što prije nije postojalo. Božji naum s čovjekom namijenjen je svim ljudima, ali isključivo po Sinu. Nad onim koji će u Sinu prepoznati jedinog Spasitelja, grijeh više neće imati moć, pogotovo imati moć odijeliti ga od Boga. Ni u jednoj religiji se Bog ne utjelovljuje zato da bi umro za grešnike, i tako odnio grijeh svijeta.
Isusovim krštenjem i službeno započinje mesijansko vrijeme. Vrijeme što su ga proroci navijestili, a Izrael željno iščekivao. Međutim, kad je u Isusu iz Nazareta trebalo prepoznati Mesiju, mnogi ga nisu prepoznali. Počevši propovijedati Kraljevstvo Božje, Isus objavljuje Boga riječima kojima nitko nije objavljivao Boga ni prije ni poslije Njega, a riječi popraća djelima.
Sv. Luka nam kazuje kako je jedne subote u sinagogi čitao iz knjige proroka Izaije, slijedeće rečenice: "Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjima..." (Iz 61, 1) Nakon što je pročitao iz knjige proroka Izaije, Isus je objavio: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima" (Lk 4, 21). Tada se po Isusu počela događati nova stvarnost, u kojoj će Sin sklopiti novi i vječni savez Boga s čovjekom, i dati nam samog Sebe za hranu, pod prilikama kruha i vina.
