UZ PREDSTOJEĆI SVJETSKI DAN BOLESNIKA

Kako moliti?

Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: Sjedni na jednu sjedalicu, a drugu, praznu, postavi ispred sebe. Zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom i razgovaraj s njime.

U nekom španjolskom selu kći zamoli svećenika da dođe u njezin dom kako bi se kratko pomolio s njezinim jako bolesnim ocem.

Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži, glave uzdignute na dva jastuka. Pored kreveta nalazila se sjedalica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta, pa da nekako zaobilazno započne razgovor, reče:

- Ne, tko ste Vi? - upita ga bolesnik

Ja sam svećenik kojega je Vaša kći pozvala da se pomolim s Vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu sjedalicu pored Vašeg kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.

- Ah, sjedalica - reče muškaraca, a pošto ih je kći ostavila same, nastavi govoriti:

- Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata?

Svećenik, iznenađen, zatvori vrata, a bolesnik mu zatim reče:

- Ovo nikada nikome nisam rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom molitva donosi... Međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, samo ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednostavno i jasno rečeno, nisam znao kako moliti.

Onda sam postupno posve prestao ići i u crkvu. Tako sam nastavio sve do prije oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem, a on mi reče:

- Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće:

Sjedni na jednu sjedalicu, a drugu, praznu, postavi ispred sebe. Zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je on sam rekao:

"Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."

Zatim mu govori i slušaj ga - isto kao što to sada činiš sa mnom.

- Pokušao sam jedanput, zatim drugi puta... i toliko mi se to svidjelo da odonda s Isusom razgovaram bar nekoliko puta dnevno. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi... Inače bi me možda poslala u ludnicu.

Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti.

Potom se pomolio s njim, ispovjedio ga i blagoslovio te se vratio u crkvu.

Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći da mu kaže da je njezin otac umro ubrzo nakon njegova odlaska. Svećenik je upita:

Je li umro smireno?

- Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u svoju sobu u dva sata popodne. Došla sam k njemu, a on je, kao i obično, ležao u krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam obaviti kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila - pronašla sam ga mrtvoga.

Ima tu, međutim, još nešto čudno. Izgleda da se malo prije nego je umro pridigao i približio sjedalici koja je bila pored kreveta. Naime, vrativši se, našla sam ga kako je glavu naslonio na sjedalicu i kao da je lijepo zaspao.

Što Vi mislite o tome, velečasni?

Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori:

O, kad bismo svi mi mogli tako lijepo umrijeti!

[Neka Isus koji je uvijek uz nas ispuni blagoslovom i mirom tebe i sve tvoje! Predlažemo ti jednu jednostavnu molitvu, koju možeš moliti na svakom mjestu i u svako vrijeme, kad god osjetiš potrebu za Božjom pomoću. Jednostavno mu reci:

"Ostani s nama, Gospodine!"]

Guillermo Hernández