ZDRAVSTVENI ILI SPOLNI ODGOJ NAŠE ŠKOLSKE DJECE?
Skrivene namjere
Učenici su vrlo dragocjeni. Upravo od njih očekujemo doprinos u obnovi naše opustjele domovine. Ne smije im se davati udžbenike sa štetnim sadržajima i razne druge nemoralne programe koji bi podržavali grijeh, bez obzira od koga dolazili prijedlozi, pozivi ili preporuke.
Podrška biskupima
U posljednje vrijeme u brojne škole, vrlo agresivno i sistematski, počele su stizati ponude za promicanje grijeha bludnosti te za borbu protiv plodnosti i rađanja, preko predavanja doktora ili psihologa, tribina, anketa, brošura i letaka koje su pokušavali dijeliti učenicima i roditeljima, filmova, seminara, tzv. "edukacije" nastavnika i učenika, "edukacije edukatora", "memoaidsa", preko pokušaja postavljanja već uramljenih plakata i slično, ovijeno pričama o "programu djelovanja za mlade", o navodnoj brizi za "reproduktivo zdravlje", za "sprječavanje AIDS-a", za "spolni odgoj" i slično. Često to stiže uz preporuku institucija vrlo zvučnih i poznatih naziva.
Promicatelji ovih pogubnih ideja pronalaze i razne druge smicalice u želji da im ravnatelj škole otvori vrata. U nekim školama nemoralnim odgojem se bave i nastavnici biologije.
Formirali su se već i lobiji koji besramne planove nastoje još više proširivati, bilo kroz posebni predmet ili kroz već postojeće predmete prirode i društva, biologije, filozofije, etike, sata razredne zajednice i kroz razne "radionice".
U ovome tekstu želim objasniti zbog čega je sve to neprihvatljivo.
 Ponajprije treba čestitati hrvatskim biskupima, što su se i oni javno usprotivili nemoralnom odgoju koji je provođen po školama. Na sličan način, protiv zloupotrebe školskog sustava već su reagirali katolički biskupi i u brojnim drugim zemljama.
Biskupi se sigurno nećete pokolebati zbog protivljenja koja dolaze s raznih strana. Očito je da su biskupi napali vrlo organiziranu strukturu koja se na svjetskom planu bori protiv kršćanskog stava o ljudskoj spolnosti, braku i roditeljstvu, koja se bori protiv rađanja djece.
Kada se nemoralni školski programi u Hrvatskoj usporede s onim što se danas zbiva po školama Ukraine, Rusije, Litve, Rumunjske, Bugarske itd., vidi se da se radi o zajedničkom programu kojega antinatalitetne međunarodne organizacije žele nametnuti svim postkomunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe.
Te organizacije imaju svoje suradnike u brojnim zemljama, a za svoje pogubne planove osobito žele osvojiti područje državnog zakonodavstva, javnih glasila, medicine i školskog sustava. Nadamo se da im to u Hrvatskoj neće uspjeti.
Kao što pripadnici pogrešnih ideologija pokušavaju reklamirati bludnost i prezervativ kroz predavanja i tribine, tako su na sličan način desetljećima, dok AIDS-a još nije niti bilo, pisali neprihvatljive školske udžbenike, pogotovo iz biologije, izdavali besramne letke, knjižice i filmove, držali ista takva predavanja, kako mladima po školama, tako i odraslima po "zadružnim domovima".
Tada su poticali na upotrebu grješnih sredstava s direktnim izjavama da se zalažu protiv rađanja. A sada se netko čudi zašto nam je nizak natalitet, zašto izumiremo.
Još donedavno su po školama lagali da Boga nema. To je bio napad na 1. Božju zapovijed. Međutim, reklamom kontracepcijskih i abortivnih sredstava, te poticanjem na bludnost kroz javna glasila, "medicinu", "sistematske preglede", škole i na razne druge načine, napadaju 5. i 6. Božju zapovijed.
Roditelji s povjerenjem šalju djecu u školu. Škola nema pravo zloupotrijebiti to povjerenje napadajući Božje zapovijedi. Katolička Crkva u vezi ovoga nikada neće promijeniti svoj stav. Radi se o vječnim i nepromjenjivim etičkim načelima.
Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko i zato je predvidio sveti sakrament ženidbe gdje se ljubav izražava na poseban način. Kroz brak kojega blagoslovi Bog, muž i žena imaju priliku u ljubavi surađivati s Bogom u stvaranju novih ljudi. Oni se trebaju s poštovanjem odnositi prema tom velikom Božjem povjerenju i prema daru plodnosti koji su od njega dobili.
Ne može se biti pametniji od Boga i činiti dobro napadajući one životne principe koje nam je dao Bog u svojim zapovijedima. Na bezbroj primjera se može dokazati da zdravlje čovjeka u velikoj mjeri ovisi o načinu njegovog života. Priroda neke greške, jednostavno rečeno, ne oprašta.
A, kada se moralni integritet čovjeka i onaj prirodni zdravi stid razore na jednom području, lakše se propadne i na drugom.
Katolički dokumenti
U razumijevanju problematike i u zauzimanju protiv štetnih programa, vrlo nam pomaže dokument Papinskog Vijeća za obitelj, pod naslovom "Ljudska spolnost: istina i značenje", iz 1995. godine. Preveden je i na hrvatski jezik.
S obzirom da su se pokušaji zloupotrebe školskog sustava za širenje nemorala pojavili koordinirano u raznim zemljama, a također i povezivanje destruktivnih, antinatalitetnih međunarodnih organizacija s ateističkim protubračnim, feminističkim i protuživotnim strukturama u zemljama žrtvama, u spomenutom crkvenom dokumentu nalazi se i poglavlje "Metode i ideologije koje treba izbjegavati". U njemu, između ostalog, piše:
Danas roditelji trebaju pripaziti na načine na koje se nećudoredni odgoj može prenijeti njihovoj djeci različitim metodama, promicanim od skupina sa stajalištima i interesima koji su suprotni kršćanskom ćudoređu. (135)
Djeci i mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskog obilježja, bilo pojedinačno bilo skupno. (126.3) Ovo načelo poštivanja djeteta isključuje sve nepripadne oblike umiješanosti djece i mladih. Glede toga, mogu se, među ostalima, spomenuti sljedeće pogrešne metode spolnog odgoja: a) bilo kakvi "dramatizirani" prikazi, oponašanja ili "uloge" koje opisuju pitanja genitalnosti ili erotska pitanja; b) stvaranje slika, plakata, modela i slično..."(127.4)
Roditelji ponajprije moraju odbiti sekulariziran i protunatalni spolni odgoj koji Bogu daje rubno mjesto u životu i drži rođenje djeteta prijetnjom, rasprostranjenom preko velikih organizacija i međunarodnih udruženja koja promiču pobačaj, sterilizaciju i kontracepciju. Te organizacije žele nametnuti lažan način života protiv istine ljudske spolnosti. Djelujući na nacionalnoj i krajevnoj razini, ovi organizmi pokušavaju među djecom i mladima pobuditi strah glede "prenapučenosti", kako bi promicali kontracepcijski, tj. "anti-life" (protuživotni) mentalitet. Oni šire lažne pojmove u vezi s tzv. "reprodukcijskim zdravljem" i sa "spolnim i reprodukcijskim pravom" mladih. (161) Nadalje, neke protunatalne organizacije podupiru one klinike koje, kršeći roditeljska prava, mladima osiguravaju pobačaj i kontracepciju, promičući na taj način promiskuitet i, susljedno tome, porast trudnoće među djevojkama. Kako to da gledajući dvijetisućitu godinu ne mislite na mlade? Što im se predlaže? Društvo "stvari", a ne "osoba". Pravo da se slobodno čini sve od najranije dobi, bez kočnica, ali s najvećom mogućom "sigurnošću". Nesebično sebedarje, vlast nad nagonima, smisao za odgovornost, drže se pojmovima vezanim za neko drugo vrijeme. (136)
 U nekim društvima djeluju profesionalna udruženja odgojitelja, savjetnika i terapeuta za spolnost. Budući da se njihov rad nerijetko temelji na nezdravim teorijama koje nemaju znanstvene vrijednosti i koje su zatvorene istinskoj antropologiji, te koje ne raspoznaju pravu vrijednost čistoće, roditelji bi se prema tim udruženjima trebali odnositi s velikim oprezom, bez obzira na to kakvo su službeno priznanje primili, i to posebno kad je njihova točka gledišta u neskladu s naučavanjem Crkve, što je očigledno ne samo u njihovu djelovanju, već i u njihovim izdanjima koja su široko rasprostranjena u različitim zemljama. (138)
Još se jedna zloporaba primjećuje kad se želi pružiti spolni odgoj, tako da se, i crtežima, djecu uči o svim intimnim pojedinostima spolnih odnosa. Danas se to često događa s obrazloženjem da se želi ponuditi odgoj za tzv. "sigurni seks", posebno u odnosu na širenje SIDA-a (AIDS-a). U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga "safe sex-a" (sigurnog seksa) ili "safer sex-a" (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a). Roditelji trebaju inzistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze. (139)
Hrvatski biskupi su zauzimanjem protiv nemoralnog odgoja i protiv reklame prezervativa zapravo ponovili ono što već odavno govori i Vatikan.
Zaključak
O školi u velikoj mjeri ovisi kakav će život provoditi sadašnji učenici, kakve će brakove ostvarivati, koliko će imati velikodušnosti prema prihvaćanju djece, pa čak i kako će ih danas-sutra, ako ih budu imali, odgajati.
Zdravlje spolnih organa se mora čuvati. Njega upropaštava predbračni i izvanbračni seksualni život. Činjenica je da ga se ne može sačuvati kontracepcijskim i abortivnim postupcima, nego ga se tako samo uništava. Život u skladu s 10 Božjih zapovijedi čuva čovjeka od brojnih bolesti i od neprilika te mu pomaže u čuvanju moralnih, psiholoških i bioloških predispozicija za uspješan brak i roditeljstvo.
Postalo je očito da je ovo postao cilj raznim međunarodnim organizacijama koje financiraju tzv. školski "spolni" odgoj u postkomunističkim europskim zemljama i u raznim drugim dijelovima svijeta.
Učenici su vrlo dragocjeni. Upravo od njih očekujemo doprinos u obnovi naše opustjele domovine. Ne smije im se davati udžbenike sa štetnim sadržajima i razne druge nemoralne programe koji bi podržavali grijeh, bez obzira od koga dolazili prijedlozi, pozivi ili preporuke.
Treba i te kako voditi računa o moralnoj izgrađenosti osoba koje rade u Ministarstvu prosvjete, ali i po školama.
Bog je čovjeka stvorio i on najbolje zna kako čovjek treba živjeti. Nitko ne može načiniti dobar odgojni program, pa niti za očuvanje zdravlja, ako je on protivan nekoj od 10 Božjih zapovijedi.
Hrvatska je prilično malena država i dobro se zna koje su to konkretne osobe i konkretne institucije desetljećima, a i u posljednje vrijeme provodile nemoralni tzv. "seksualni odgoj" po školama, kako kroz neprihvatljive udžbenike, tako i kroz dodatne sadržaje. U njih se ne može imati povjerenja. Što god su više radili, od toga je bilo više štete. Ne smije im se dopustiti da i dalje ostvaruju svoje planove niti da kreiraju temelj za daljnje djelovanje kroz posebni predmet u školi, a niti kroz druge programe.
Dr. med. Antun Lisec
| 
