11. Nedjelja kroz godinu

BESPLATNO PRIMISTE, BESPLATNO DAJTE!

Trpimir Benković


Današnja Služba riječi opisuje postanak dviju temeljnih zajednica, međusobno povezanih i uvjetovanih. Prva se stvara podno Sinaja. Neorganizirana skupina plemena (dvanaest) postaje narod “kraljevstvo svećenika, narod svet”. Druga zajednica je raznorodna apostolska zajednica ribara, carinika čak i zelota (starozavjetna verzija gerile), koja postaje jezgro novog Izraela, zajednica Dvanaestorice.

Gospodin traži vjernost, poslušnost, poštivanje Njegove volje. Nudi “savez”, ostavlja punu slobodu u odlučivanju o savezu, ali nakon odluke strogo traži poštivanje dogovorenog, traži odgovornost. Za uzvrat postajemo “predraga svojina, dragocjeni posjed, kraljevstvo svećenika, narod svet.”

Pavao naglašava da je temelj kršćanskog poziva i poslanja Kristova otkupiteljska smrt. Povijest spasenja temelji se na dobrovoljnoj Kristovoj žrtvi, na pomirenju koje je po njoj ostvareno i na plodovima te žrtve, jer daje jamstvo i sigurnost za život u vječnosti.

Pomirenje na plodovima žrtve ne uspijeva uvijek. Svjedoci smo toga u našoj novijoj povijesti. Ljudi bez srca i duše nisu odgovarajući suradnici i sugovornici. Tako i skromni stolarev sin iz Nazareta nije zaslužio pozornost i prihvaćanje.

Crkva u borbi za opće dobro dijeli sudbinu starozavjetnih proroka, sudbinu svog Utemeljitelja i svih vezanih uz promidžbu bogoljubnih, domoljubnih i svih drugih općih ljudskih vrednota. Zato se ne treba čuditi situaciji u suvremenom hrvatskom društvu u kojem je vjersko i nacionalno nepodobno, a traženje povijesne istine smeta jako.

Apostolsku zajednicu opisuje Evanđelje. Apostol na semitskom znači onaj koji je poslan, povjerenik, poslanik, a evanđeoskim rječnikom pastir, ribar, zemljoradnik. Usmjereni su na mnoštvo, koje izgleda kao ovce bez pastira, “izmučeno i obrvano.” Svoje apostolsko poslanje treba izvršavati ne tražeći slavu, dobit i osobnu promociju, jer što besplatno primiste, besplatno dajte.

Vjernici proročki duh primaju na krštenju. Zato smo i mi pozvani “svoja bedra opasati” i govoriti, ne šutjeti kada nam ugrožavaju temeljne ljudske i vjerske vrednote. Borba za dobro, kako to Bog traži i zapovijeda, neće propasti, neće podbaciti, ali u borbu se treba upustiti i ne drhtati ni pred kim. Tako naša vjera postaje konkretna, živa i djelatna, jer od krštenja i za nas glas s neba govori: “Ovo je sin/kćer moja u njima mi sva milina.”

Posebno molimo da naš Narod ne izgleda kao stado ovaca bez pastira, kao narod “izmučen i obrvan.” Dobri pastir bdije nad svojim ovcama, a ako treba i svoj život daje za njih. Zato je bitna razlika između dobrog Pastira i pastira najamnika, pa čak i vlasnika ovaca. Najamnik brine za ovce radi nadnice, a i nekom vlasniku je najvažnija zarada. Kada dođu problemi i opasnosti pobjeći će. Dobri Pastir ostaje uz svoje ovce, brani ih, jer svaku poznaje i one poznaju Njega. “Poznati” biblijski znači prisnost, prijateljstvo i žrtvovanje, što je i razlog Njegovog dolaska – žrtvovao se za nas. Kamen zaglavni graditelji su odbacili, ali po svojoj smrti i uskrsnuću postao je kamen temeljac nove zajednice, novog stada. Ulogu okupljanja i brige za zajednicu preuzima Crkva, zajednica svih vjernika. Nema izabranih, nema povlaštenih. Poglavito treba brinuti za lakovjerne, odlutale ili izgubljene da nađu put do dobrog Pastira. Da na tom putu ne zalutamo (nama je dovoljno malo magle), molimo dobrog Pastira da nam pošalje razborite, umne i dobre vođe, duhovne i svjetovne. Sve je više lažnih pastira i zato molimo za razboritost i mudrost pri odabiru puta i pastira za kojim ćemo krenuti. Treba promišljati, jer lažni će pastiri ponuditi sve da nas pridobiju. Zaista nije svejedno tko nas vodi, jer svaki ima svoj put, vodi na svoj način. To najbolje pokazuju naši novi „pastiri“, a mislili smo da su dobri. U današnjem svijetu „pastira i ovaca“ i „ovce“ se svake četiri godine nešto pita o „pastiru“. Ako nas pamćenje kao obično ne izda, mogao bi se „pastir“ začuditi. Čini se da ipak ne poznaje svoje ovce, a to znači da nema prijateljstva, skrbi i prisnosti.

Lakše nam je kao vjernicima. Pastir nam je darovan, smjerokazi postavljeni, semafori usklađeni. Treba samo prepoznati znakove i pametno voziti!