17. Nedjelja kroz godinu

SRCE MUDRO I RAZUMNO

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • 1 Kr 3, 5. 7-12
  • Ps 119 (118)
  • Rim 8, 28-30
  • Mt 13, 44-52

Ne živimo s prirodom, ne poštujemo njena pravila. Narušili smo sklad koji nam je potreban za normalan život. Živimo često protiv prirode, pa nije čudno da češće govorimo o stresu, nervozi, nezadovoljstvu, nego o zadovoljstvu i spokoju. Dušu niječemo ili smo je zanemarili i zaboravili. Tako još više potičemo nezadovoljstvo i nervozu. Sve češće iskačemo iz područja duhovnosti, koja nam je sastavni dio i neoprezno ulijećemo u materijalno, propadljivo i sebično.

Današnja Služba riječi govori o mudrosti koju daje Bog i koja vodi spasenju. Ne samo mudrost prosuđivanja, nego i mudrost strpljivosti, neosuđivanja drugih, mudrost da svojim životom, riječima i ponašanjem budemo poticaj drugima kako bi i oni postali bolji i čovječniji.

Mladi kralj Salamon naslijedio je svoga oca, kralja Davida, poslije dugog razdoblja ratovanja. Naslijedio je izabrani narod i toga je svjestan. Od Boga traži “pronicavo srce” – mudrost, da može suditi i upravljati, da može razlikovati dobro od zla. Molba je uslišana, jer nije usmjerena prema materijalnom i prolaznom (bogatstvo, dug život, propast neprijatelja), nego prema trajnim i nepropadljivim vrijednostima. Bilo bi dobro da neki od naših političara zamole mudrost upravljanja narodom, da razumiju što su citirali iz Biblije i što je najvažnije, da to primjene na svome poslu. Zašto ne primjećujemo da su naši poslodavci, političari, saborski zastupnici, premijeri ili predsjednici vjernici? Možda misle da svoju vjeru treba prakticirati samo po doma. Bilo bi vrlo lijepo, korisno, a u zadnje vrijeme i jako važno, da se kao vjernici ponašaju i izvan doma, pa da znamo zašto smo ih birali.

Pavao objašnjava Božji spasiteljski plan. Po Sinu je ostvareno spasenje, a mi po Njemu, ne svojim zaslugama, ulazimo u zajedništvo života, u vječni život. Bog “poziva” svakog koga “predvidje i predodredi” da budu “suobličeni slici Sina njegova” i konačno “proslavljeni.”

Utjelovljena mudrost, Isus Krist, naučava prispodobama, mudrim pričama, kojima nastoji pojednostavniti temeljne vjerske istine i približiti ih ljudima svoga vremena, ali i svih budućih vremena. “Srce mudro i razumno” potrebno je kod razumijevanja prispodoba. Traži se ne samo logičko, intelektualno razumijevanje prispodoba, nego konkretno i djelatno pretakanje poruka u stvarni život. Vrijednosti koje se spominju u prispodobama nalaze se oko nas, može ih se naći, nisu skrivene, ako ih doista tražimo. Prednost naše vjere je pisana objava koju treba samo uzeti, pročitati i primijeniti. Ali čini se da je važnije sve zemaljsko i propadljivo, a da se trajne vrijednosti ne traže, zanemaruju ili čak ismijavaju. Ima vremena, jer između dobrih i zlih još nema “provalije goleme”, još je moguć prijelaz, kukolj još nije odvojen od pšenice i zato ne treba posustati u molitvama u kojima ne tražimo i ovce i novce, nego “srce mudro i razumno.” Jedino tako možemo naći blago i biserje koje Bog nesebično prosipa na njivu naše duše. Pobrinimo se, da to ne bude „Margaritas ante porkos.“ To je ono sa svinjama, to je ono kada smo zaista gadno pokvarili.