MALOVJERNI, ZAŠTO SI POSUMNJAO?

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • 1 Kor 19, 9a. 11-13a
  • Ps 85 (84)
  • Rim 9, 1-5
  • Mt 14, 22-23

Božanska narav nije gruba, osvetnička ili zlonamjerna, nego je to narav brižnog i pažljivog Oca. Ljudska narav, može u svojoj nesavršenosti, to ne prepoznati i ne prihvatiti brigu i pažnju dobrog Roditelja. Što smo dalje od Boga, što više volimo sami sebe, to se više bojimo, više nas je strah. Sve što izaziva strah nije od Boga, nego je plod naše samodopadnosti, sebičnosti, želje za vlašću i odlučivanju o svojoj i tuđoj sudbini.

Današnja liturgijska čitanja vraćaju nas na temelje naše vjere. Slaba ili poljuljana vjera čini vjernike plašljivim, nesigurnim. Kako živjeti vjeru u sekulariziranom i materijaliziranom društvu u kojem vlada znanost, tehnika i neobjektivni mediji za koje je vjera opijum za narod? Namjerno se stvara ozračje straha, nesigurnosti, tjeskobe. Ali tamo gdje je vjera živa nema straha i tjeskobe, a ako se i pojave Kristova je ruka ispružena i spremna pomoći.

Ilija, umoran od progona, odlazi na sveto brdo Horeb – Sinaj tražeći malo utjehe i mira. Bog mu se ne ukazuje ni u olujnom vihoru, ni u potresu, ni u ognju, nego u “šapatu laganog i blagog lahora.” Tako tjeskobnom i umornom proroku pokazuje svoju tajanstvenu osobnost, razumijevanje prema ljudskoj slabosti, dobrotu koju iskazuje svakom koji traži pomoć.

Pavla smeta što izabrani narod, njegov narod, nije prihvatio svojeg Mesiju, Krista. Kome se obratiti u vrijeme kriza i problema, zašto ne koristiti neprocjenjive povlastice koje je Bog dao svome narodu – posinstvo, slava, savezi, zakonodavstvo, bogoštovlje, obećanja i na kraju svoga Sina koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove.”

Lađa na uzburkanom moru, učenici koji su ušli u lađu i žele na drugu obalu, simboli su Crkve i vjernika. Oluji, strahu i beznađu suprotstavlja se Isus koji donosi spasenje i mir. Nastoji nas potaknuti da prevladamo strah, priprema apostole, a i nas na mnoge probleme i izazove koji predstoje. Na Sinaju Bog ostaje nevidljiv, Ilija prekriva oči plaštem, ali na jezeru Bog se objavljuje u svojoj božansko – ljudskoj osobi. Učenici ne moraju pokriti oči pred Njim, a On se očituje riječima: “Ne bojte se! Ja sam.” Bez jake vjere, nesigurni i preplašeni moramo tonuti kao i Petar. Ali Petar je zatražio pomoć i Isus je  pružio ruku, opominjući: “Malovjerni zašto si posumnjao?”

Sumnjamo i mi svaki puta kada ne zatražimo Boga za pomoć, svaki puta kada ne prihvatimo ispruženu ruku, kada povjerujemo lažnim anketama, kada nas uvjere da su sada takva vremena i da nema pomoći. Svijet bez Boga vjerojatno tako i izgleda. Ne cijeni se život nerođene djece i bolesnih staraca, ne poštuju se roditelji i stariji, donose se protuprirodni zakoni, zatire se sve nacionalno i vjersko. Želimo li mi kao vjernici živjeti u takvom svijetu? Vjerujem da ne želimo! Zato treba aktivno i zauzeto živjeti svoju vjeru, s negodovanjem zviždati kada je potrebno i jasno pokazati privrženost svojoj Crkvi i Narodu, a malovjernost, odnosno nevjernost potpuno isključiti iz života.