2. korizmena nedjelja – Pačista

DOKAZI LJUBAVI

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Post 22, 1-2. 9a. 10-13. 15-18
  • Ps 116 (115)
  • Rim 8, 31b-34
  • Mk 9, 2-10

Nekome pomoći, za nekoga se založiti ili žrtvovati, zasigurno su vidljivi znakovi i dokazi ljubavi. To poglavito oplemenjuje onog koji daje, skrbi i brine, koji se žrtvuje, a znak je i poticaj na slično ponašanje i onome za koga se skrbi. To bi u ovo korizmeno vrijeme mogli nazvati preobrazbom nas vjernika, kojom smo zakoračili prema Bogu i počeli stvarati preduvjete Božje ljubavi prema nama.

Čovjek današnjice sve je manje sposoban to razumjeti, a trebao bi. Ne shvatiti Božju skrb prema sebi, ne osjetiti i razumjeti ljubav koja nam se daje, znači izgubiti sposobnost ljubav prenijeti dalje, izgubiti sposobnost nekoga poslušati, cijeniti i voljeti. Korizmeno vrijeme je posebno, to je vrijeme posta, intenzivnije molitve, žrtve za druge i prihvaćanja naše žrtve. Treba ga zato iskoristiti!

Liturgijska čitanja danas posebno upućuju na uzore poslušnosti i bespogovornog pouzdanja u Boga, a imaju izrazito vazmenu poruku – žrtvu i slavu Spasitelja.

Starozavjetni tekst opisuje odlazak na brdo Morija (u predaji simbolično brdo Hrama) i spremnost Abrahama žrtvovati svoga sina Izaka. U židovskoj predaji ovaj se odlomak Biblije čita na blagdan Sjenica – ustoličenja budućeg Mesije i služi pojasniti smisao patnje i neograničene poslušnosti Bogu. Tri dana šutnje nakon zahtjevne zapovijedi prekida samo dirljiv i kratak razgovor oca i sina (u današnjem čitanju izostavljen) u kojem Izak pita gdje je žrtva, jer ne zna da je to on. Poslušnost Bogu Abraham drži važnijim od svake žrtve, a Bog mu uzvraća blagoslovom i posebnom ulogom u povijesti spasenja, postaje praotac naše vjere. Da nam je takvih poglavara i duhovnih, a poglavito svjetovnih!

Abraham u vjeri prihvaća žrtvovati svoga sina, a Bog, iz velike ljubavi prema nama, zaista žrtvuje Sina. Pavao uvjerava svoju braću da je to vidljivi znak Božje brige za nas, jer “ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” Zato nema razloga biti potišten, depresivan i gubiti povjerenje u Boga unatoč svakodnevnim neobjektivnim i zlonamjernim novinskim člancima ili vijestima na dalekovidnici, koje svjesno nameću potištenost i beznađe.

Odlaskom na brdo Preobraženja – Tabor, Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Najavljuje mukotrpni hod na jedno drugo brdo, na Kalvariju, ali najavljuje i konačno preobraženje – uskrsnuće. Iako je Božji Sin, ne može izbjeći križni put, ne može pitati zašto se to meni događa, ne može prigovarati da Ga Otac ne sluša, da nije došao na vrijeme, jer auto nema goriva ili je u kvaru.

Petar simbolizira sve nas koji bi preskočili žrtvu riječima: “Učitelju dobro nam je ovdje.” Evanđelist to objašnjava riječima: “Nije znao što govori.” Nema puta do uspjeha, do uskrsnuća bez poteškoća, bez uspona na Kalvariju. Preobraženje, ali uz muku, neće se i ne može zaustaviti, kako bi to želio Petar, a vjerojatno i mnogi od nas. Ne može se ostati na Taboru, nema pasivnosti u kršćanskom životu, nego nam je za Kristom krenuti, bez obzira što je to staza muka i žrtvi. Ako je auto bez goriva, valja ga gurati Glas iz oblaka traži, zapovijeda hod po takvoj stazi, guraj, grebi, ali nemoj stati. Nećemo ići sami, ali to moramo vjerovati. Ne treba sebično i nepošteno prigovarati, nego treba lažnu sigurnost svoje lijenosti, neaktivnosti i mirenja sa životom i svijetom oko sebe, zamijenili nesigurnošću, mogućim progonom, sigurno neshvaćanjem i omalovažavanjem, ali biti ponosan jer smo povjerovali i odazvali se Božjem pozivu. Krist je u svom zahtjevnom poslanju morao sam na Kalvariju, a mi se možemo uključili u kolonu koja ide za Abrahamom i mnogim drugima iz naše povijesti, koji su svojim životom i smrću posvjedočili pripadnost Bogu i Narodu, preobraziti svoj život i postati znak prepoznatljiv! Prošlu smo nedjelju čuli da Đavao ne miruje, da gnjavi i Gospodina, a čini se da ovaj zadužen za nas ima podočnjake, ne spava. To je još jedan razlog da i mi u obrani naše vjere i nacije imamo podočnjake.