2. nedjelja kroz godinu

GOSPODINE, GDJE STANUJEŠ?

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • 1 Sam 3, 3b-10. 19
  • Ps 40 (39)
  • 1 Kor 6, 13c-15a. 17-20
  • Iv 1, 35-42

Vjerojatno će susret s nekim poznatim i slavnim, nekim posebnim ostavi na nas određen dojam. Možemo se pohvaliti sa smo sreli neku slavnu osobu, reći kako izgleda u stvarnosti, kako se ponaša, o čemu i kako govori. Ali jednostavan i iskren susret s našim Gospodinom trebao bi biti mnogo važniji. Uz malo volje i truda čak je i lakše ostvariv nego susret s uglavnom nedostupnim, prezauzetim i nezainteresiranim zvijezdama. Pitanje je što želimo i što tražimo? Možda nas nisu dokraja zaludili.

Bog je uvijek pozivao, Bog poziva, Bog će i dalje pozivati. Tko se odazove postaje novi čovjek: Samuel – prorok, dvojica učenika – apostoli, Šimun postaje Petar – Stijena. A mi? Odazvati se, znači aktivno i djelatno sudjelovati u Božjem naumu, svrstati se na Božju stranu, upotrijebiti sve naše sposobnosti i postati drugačiji, bolji, postati znak drugima. Dokraja slobodni možemo učiniti sasvim suprotno, okrenuti Bogu leđa, biti protiv, ili ono najgore biti nezainteresirani. Ne znam da li su ti „slobodni“ svjesni da je sloboda dar koji Gospodin velikodušno daje, ali i strogo ocjenjuje.

Samuel spremno prihvaća poziv na proročku službu. Živi u politički, vrlo burno vrijeme. Izrael iz plemenskog, nomadskog života prelazi na monarhistički način vladanja. Kralj postaje vrhovni poglavar, a takvi ne vole ljude koji promišljaju i o tome govore. Postaje uzor kako ispuniti Božji poziv. Odgovor: “Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!”, temeljni je odgovor svih pozvanih, ali poslije i nepodobnih.

Pavao ispravlja krivo shvaćanje slobode kod obraćenika iz poganstva, kao i obraćenika iz Židovstva. Grijehom se ne griješi samo protiv tijela, nego i protiv Duha. Rečeno nam je da smo hram Duha Svetoga i zato imamo obvezu čuvati čistoću i krepost i tijela i Duha.

Evanđelje govori o pozivu prvih učenika. Biblijski biti učenik znači obratiti se, sve ostaviti (Matej, Marko, Luka), a Ivan dodaje i ljubav prema Spasitelju, tražiti, iščekivati, priželjkivati Spasitelja. To je početak njihovog apostolskog djelovanja, početak stvaranja zajednice koja može pobijediti grijeh, jer Kristovim dolaskom prestaje vrijeme grijeha i počinje vrijeme milosti, počinju posljednja vremena. Susret s Kristom nešto je posebno, ali nije dovoljno samo susresti znak. Od Kristovih suvremenika, a i od nas sada, traži se sudioništvo, traži se da i mi postanemo znak. Ne odnosi se to samo na redovnički, svećenički poziv, već i na laički poziv. Bog ne poziva bezimeno mnoštvo, nego se obraća svakom posebno i traži odgovor. Ne smeta ako nismo predsjednici države ili veće političke stranke, ne moramo biti vlasnici velikog trgovačkog lanca, ne moramo imati vile i skupe automobile. Ako pošteno i zainteresirano živimo svoj poziv, ma koji to bio, ako smo rekli Gospodine govori, slušam Te, odazvali smo se pozivu. Sada samo ostaje misliti, ponašati se, govoriti i pokazati da smo hram Duha Svetoga, da Bog stanuje u nama. Kada se to dogodi sposobni smo mijenjati svijet. Poglavito kroz svoje obitelji, poštujuću ženu, muža, njezinu i njegovu mamu, rodbinu i prijatelje, odgajajući djecu u skladu s temeljnim vjerskim i nacionalnim vrijednostima, štiteći i poštujući život kao Božji dar. Ako tako živimo i radimo otkrili smo odgovor na pitanje: „Gospodine, gdje stanuješ?“