22. Nedjelja kroz godinu

ŠTO ĆE KORISTITI ČOVJEKU AKO SAV SVIJET STEKNE, A ŽIVOTU SVOM NAUDI?

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Jr 20, 7-9
  • Ps 63 (62)
  • Rim 12, 1-2
  • Mt 16, 21-27

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Ne čini se laganim, ali ne može drugačije. Koliko na tom putu uspijemo ovisi o nama i našoj otvorenosti prema Bogu koji pomaže i spašava u svim situacijama. Najgore je ne krenuti, ostaviti križ i nadati se da će ga netko drugi za nas nositi. Možda i hoće dio puta, ali bez odaziva Božjem pozivu, bez prihvaćanja svoga križa i iskušenja nećemo stići do kraja puta, ne možemo reći dobar sam boj bio, trku završio, dušu sačuvao. Problemi, poteškoće, neuspjesi dio su našeg života. Često se pitamo ima li to sve smisla? Današnja liturgijska čitanja pomažu nam shvatiti tajanstvenu Božju stvarnost, koja govori da se isplati sve dati, pa čak i život, jer ćemo tako sve dobiti, ali treba prevladati sebičnost i sebeljublje. Dakle, isplati se!

Progonjeni prorok teškim i oporim riječima opisuje teškoće svog poziva. Jedna od najpotresnijih ispovijedi je ova iz današnjeg starozavjetnog biblijskog teksta. Jeremijina ispovijed nadilazi osobni problem i postaje molitva pravednika. Ali istovremeno nudi i rješenje teške situacije. Kada čovjek osjeti krizu, samo ga snaga Riječi može spasiti, učvrstiti i još svjesnije prihvaća Božji poziv.

Apostol Pavao dijeli povijest u dva razdoblja – ovaj svijet i budući. Krist je svojim dolaskom pokazao put u budući svijet, ali put do njega treba ostvarivati na načine koje dozvoljava ovaj svijet. Sebedarje bližnjem i Bogu ostvaruju se već sada, a to znači “ne suobličiti se ovom svijetu”, nego tražiti nešto više, jer hram smo Duha Svetoga, kraljevsko svećenstvo, rod izabrani.

Isus, u današnjem Evanđelju, govori o svom udjelu za spas svijeta – naviješta darivanje svoga života za sve nas. Nije to poraz, nego naprotiv velika pobjeda nad smrću, koja postaje temelj naše vjere. Govori učenicima, a danas i nama, da sve to čeka i njih i nas. To je bit kršćanskog života – prihvatiti križ, strpljivo ga nositi, ne prigovarati, odreći se sebeljublja, pomoći drugome nositi njegov križ i ako treba i “život izgubiti”, da bi ga se spasilo. Spasiti život znači nadići sebičnost i samodostatnost. Nameće se jednostavno rješenje, treba pobijediti samog sebe. Da li smo uopće toga svjesni? Shvaćamo li upozorenje da ćemo propasti, ako naudimo svome životu?  Zanemarujemo činjenicu da nam je život darovan, da ga moramo čuvat, da nismo gospodari života, nego smo u službi života. Zato nemojmo “život izgubiti”, nego ga čestito, dostojanstveno i potpuno živimo na čast i ponos, poglavito nas samih, a onda i naše Crkve i Domovine Hrvatske. Nije to lagan zadatak, ali molitva, rast u Duhu, brižan odnos prema svima oko nas, vodi nas do budućeg svijeta, do pobjede ljubavi, Svjetla i Života. Zato Božju riječ treba čitati, u nju vjerovati, a poglavito je živjeti.