NADAŠE SE DA ĆE URODITI GROŽĐEM…

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Iz 5, 1-7
  • Ps 80 (79)
  • Fil 4, 6-9
  • Mt 21, 33-43

Liturgijski tekstovi još nas ne puštaju iz vinograda. Berbe po našim vinogradima su gotove ili su pri kraju. Bilo je tuče, suše, požara, ali grožđe je ipak dozrelo, vinogradi su donijeli plodove. Berba je uspjela. Sada ubrano treba premjestiti u podrume i paziti da se dobro grožđe pretvori u dobro vino, koje će razveseliti srce čovječe ( Ps 104,15). Sve to traje tisućama godina i vino nam nije dosadilo. Isto toliko traju i biblijski tekstovi, ali ne znam jesu li nam oni dosadili, ili smo ih zaboravili, a možda i njih „konzumiramo“. Trebali bi, jer jedini vlasnik vinograda je Bog, a vinograd je biblijski simbol Izraela – izabranog naroda i njegove povijesti. Simbol je to Kristove Crkve, a tako i našeg Naroda i Crkve, koja je prošla i još uvijek prolazi teške trenutke, jer svojim naukom smeta mnogima. Gospodin brine za svoj vinograd, čuva svoju Crkvu i vjerujemo da je vrata paklena neće nadvladati. Dolaskom Isusa Krista počinje bitna promjena u povijesti spasenja. Umjesto Starog Božjeg naroda, dolazi Novi Božji narod. Jedni i drugi radnici su u vinogradu. Očekivalo se od prijašnjih radnika, a očekuje se i od sadašnjih marljiv rad, jer treba uzgojiti dobar urod. Jesmo li svjesni da Gospodar vinograda dolazi u berbu i da očekuje dobar urod?

Stari Božji narod vinograd je koji opisuje starozavjetni prorok. Jahve ga je zasadio plemenitom lozom, ogradio, postavio kulu za zaštitu i u nju stavio tijesak, pa sve predao vinogradarima – izabranom narodu. Nadao se da će uroditi plodom plemenitim, ali vinograd urodi vinjagom, tudumom. Bog je svoj narod izabrao, izbavio ga iz ropstva, odveo na plodno tlo u obećanu zemlju, obranio ga od neprijatelja, a on je na sve to odgovorio nezahvalnošću i prezreo Boga svoga. Zato će se maknuti ograda i kula, neće se više okopati ni obrezati, nego će zarasti u drač i trnje. Završit će u ropstvu iz kojeg može izaći samo pokorom i molitvom.

Pavao govori kako nadvladati tjeskobu i nemir svakodnevnog života. Kako postati prepoznatljivi znak u svijetu sebičnosti i nepoštivanja temeljnih kršćanskih vrednota. Kako spriječiti da naš vinograd ne zaraste u drač i trnje. Nabraja kreposti uz koje će Bog mira biti stalno uz nas, a to znači dobar urod, plod plemeniti.

Isusova prispodoba o vinogradu poziv je na obraćenje. Upozorava na prokletstvo grijeha i upornost u zlu, što izaziva konačni Božji sud. Upozoravaju se poglavito vođe naroda, koji se smatraju vinogradarima Božjeg vinograda. “Sluge”, koje su otjerane ili pogubljene su proroci, svećenici, koje se ne sluša. Sin gospodara je Isus, a Njegovim pogubljenjem povijest Izraela bitno se mijenja, jer Sin nije jednak slugama. Posljednji dolazi upozoriti vinogradare, ali nisu ga poslušali. On slobodno prihvaća žrtvu križa i mijenja iz temelja povijest, koja se nastavlja preko “drugih vinogradara, koji će dati urod u svoje vrijeme.” Stvara se Novi Božji narod sastavljen od vjernih Židova, pogana i siromaha, čiji je iskreni “da” istinski znak obraćenja. Odbačeni kamen postaje temelj novog Hrama, temelj Novog Božjeg naroda.

Poruka prispodobe upućena je i našem narodu. I mi imamo “vinogradare” u čijim se vinogradima pronalazi sve više tuduma, i mi ne slušamo “sluge” koji nas upozoravaju da ne brinemo za vinograd, da ne brinemo o urodu i sudbini našeg vinograda, o sudbini naše Crkve, našeg Naroda, a to znači i o sudbini nas samih. Ograde i kule zaštite, koje nam izgradiše naši stari, derutne su i ruševne, jedva štite vinograd. Bilo bi dobro skupiti otpalo kamenje i vratiti ga na njihovo mjesto, bilo bi dobro paziti kod izbora novih vinogradara. Prijašnji uporno pokušavaju „ubiti“ vlasnika vinograda, a sadašnji Ga baš i ne brane. Radnici u vinogradu, a to smo mi, sve su siromašniji i piju sve lošija vina, pa sve češće boli glava, a neki i povraćaju.