3. nedjelja kroz godinu

POZVANI I ODAZVANI?!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Jon 3, 1-5. 10
  • Ps 25 (24)
  • 1 Kor 7, 29-31
  • Mk 1, 14-20

Pozvani smo i hvala Bogu da je tako. Odaziv ili ne odaziv ostavljen je našem izboru, ali ako prihvatimo poziv moramo ga i opravdati. Naši najbolji športaši govore da im je poziv u nacionalnu momčad velika čast, ali i obveza i da se poziv mora opravdati zalaganjem i borbom za nacionalne boje. Poziv u Kraljevstvo Gospodnje mnogo je značajniji poziv, jer odazivom i zalaganjem možemo zaslužiti život vječni. Borba je to za univerzalne boje, opće vrijednosti, kao što je ljubav, pravda, mir i dobro.

Poruka Jone, Pavla i Isusa snažan je poziv za otkrivanje pravog smisla ulaska Boga u našu povijest. Poziv za obraćanje aktualan je jednako danas kao što je to bio u vrijeme Jone. Upućen je pojedincu i svim narodima. Bog nije pristran, pozivaju se i oni, koji to po ljudskim mjerilima ne zaslužuju, nema VIP poziva, nema privilegiranih. Ali važno je poziv prihvatiti, shvatiti ga ozbiljno i prilagoditi svoj život novim okolnostima.

Niniva je prijestolnica Asirije tada velesile na prednjem Istoku, a neprijatelji su Izraelaca. Jona ne prihvaća propovijedanje bezbožnicima osuđenima na propast. Vjeruje da poganski narodi nisu vrijedni, da spasenje i Božje kraljevstvo pripadaju samo izabranom narodu. Jona zato nema ništa protiv uništenja Ninive. Nastoji pobjeći, ali Bog ga sustiže, a njegovi ga suputnici bacaju u more, jer priznaje da je on uzrok velike oluje. Kaje se zbog neposluha i odlazi propovijedati poganima u Ninivu. Ohrabren Božjim oprostom uvjerljivo i s puno Duha propovijeda ninivljanima, koji ga poslušaju. Bog oprašta narodu koji se kaje zbog svog krivog puta i neće ga uništiti. Jona i Izraelci to ne razumiju i misle da bi spasenje trebalo doći isključivo ako i oni postanu „pravovjerni“.

Obličje ovoga svijeta prolazi i treba birati trajne vrijednosti. Posljednja su vremena, započinje nova era. “Vrijeme je kratko”, a moramo svoja nastojanja, osjećaje i interese, osobne i zajedničke, prilagoditi novim događajima. Propusti i ne činjenje se ne prihvaćaju! Treba se založiti za nacionalne i vjerske istine, treba se založiti za bolji, dostojniji i Bogu ugodan život.

Evanđelje je radosna vijest o punini vremena, o približavanju Božjeg kraljevstva. Ispunila su se pisma i Bog osobno dolazi uspostaviti svoje Kraljevstvo. Ne poziva se na proroke i Zakon, nego nastupa svojim božanskim autoritetom. Njegov se poziv ne odbija i budući apostoli ostavljaju sve i odlaze za Njim. Krist stvara temelj svoga Kraljevstva, zajednicu svih naroda – Crkvu, a apostole, svećenički red, stavlja na njeno čelo.

Ali i svaki drugi kršćanski poziv pretpostavlja život za druge – roditelji za djecu, djeca za roditelje, državni vladari za svoj narod, poslodavci za svoje radnike. Ako prihvatimo poziv, ostavimo iza sebe “krivi put” naći ćemo istinski smisao svojeg života, kao pojedinci, kao Narod, kao Crkva. Put treba mudro i oprezno birati, jer nedavno su nam nudili „pravi put“, koji srećom, ali i mudrošću nismo izabrali. Ipak brine broj neopreznih i ne mudrih. Nadam se da ih ima mnogo manje nego u Ninivi, ali svejedno bi dobro došao neki Jona za Hrvate.