4. nedjelja kroz godinu

POSLANJE PROROKA OBVEZUJE

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Pnz 18, 15-20
  • Ps 95 (94)
  • 1 Kor 7, 32-35
  • Mk 1, 21-28

Hram smo Duha Svetoga, kraljevsko svećenstvo, rod izabrani. Tako je Bog zamislio i ponudio čovjeku o tome odlučiti u punoj slobodi. Dobili smo pisanu Riječ Božju, slao nam je i proroke, ustanovio zajednicu vjernika – Crkvu, a sve s ciljem olakšati odabir. Ali ni Zli ne miruje. Nudi svijet pun lažnih bogova, krivih proroka, nepotrebnih ideala, autoriteta koji to nisu. Mediji svih vrsta trude se da sve to što prije dođe do nas. Ne snalaze se više ni stariji, a mladi imaju sve više problema. Dokaz je to da je čovjeku potreban “pastir”, duhovni vođa, autoritet čije će se riječi poslušati, čiji će se svjetonazor prihvatiti. Bez obzira koje stoljeće ili tisućljeće bilo proroci su nam potrebni, ali više od svega potrebna nam je skromnost, poniznost i skrušenost, jer nikad neće poslušati samodostatni i bahati.

Izabranom narodu Bog obećava proroka. Uloga proroka je karizmatična, njegovo je poslanje povezano s Bogom, glasnogovornik je Boga. Postaje čovjek Duha i postaje vođom svih koji Duha prihvate. Odbiti njegovu riječ, znači odbiti Božju riječ, znači “odgovarati pred Bogom.”

Pavao govori o služenju Gospodinu. Ističe djevičanstvo, kao posebni vid služenja. Odreći se svjetovnog i tjelesnog znači “uzornu i nesmetanu” privrženost Bogu. Postavlja temelje celibata i pred svećenstvo stavlja vrlo zahtjevnu obvezu. Teško je istovremeno brinuti i za svjetovno i za duhovno. Pavao ne umanjuje svetost kršćanskog braka, ali ipak naglašava na koji način predano i potpuno služiti Gospodinu. Proroštvo i djevičanstvo nisu službene institucije ili staleži, nego su konkretne životne situacije, kojima je cilj i svrha potpuna predanost Bogu i bližnjima. Ali suvremeni svijet sve više promiče treći način, ne učiniti ni jedno ni drugo, kvariti i jedno i drugo i ostati sam. Ali baš taj sam nije niti slobodan, niti zadovoljan, jer bez cilja, bez svrhe život postaje besmislen, naporan i težak. U tom kaosu otvara se prostor zlu. Kada u našem srcu i duši nema Boga i brige za bližnjeg, useli se Zli, a mi postajemo njegovi proroci. Vjera postaje opijum za narod, svećenici su klerofašisti, a domoljubi nacionalisti, šovinisti i nepodobni. Takvi proroci odgovarati će pred Bogom, a ne bi škodio i poneki sudski pravorijek.

Obećanje dano Mojsiju i izabranom narodu da će podići niz proroka u njihovom narodu u potpunosti se ostvaruje kroz zadnjeg u nizu, u Isusu Kristu. Čudesima očituje i potvrđuje svoje poslanje. Predstavlja se kao onaj koji ima vlast i moć. Ali sve to nije bilo dovoljno, jer k svojima dođe i oni ga ne prihvatiše. Prevladala je bahatost i sebičnost. Tako i Isus slijedi težak proročki put neshvaćanja – “nijedan prorok nije dobrodošao u svom zavičaju.”

Poslanje proroka odnosi se i na nas vjernike, jer smo proročki duh primili na krštenju. Zato smo i mi pozvani “svoja bedra opasati” i u okviru naših sposobnosti biti proroci i znak Božji kroz sakrament braka, kroz odgovorno majčinstvo i očinstvo, kroz pošteno obavljane poziva kojim se bavimo. Poglavito treba spomenuti i naše saborske zastupnike, koji većinom zaborave svoj svjetonazorski temelj čim sjednu u klupe, koje nisu pučkoškolske, nego su to klupe koje odlučuju, to su klupe koje ih, zbog povijesnih velikana, koji su u njima sjedili, obvezuju jako! Pa nismo ih slučajno birali, ili smo gadno pogriješili!

Mi, koji smo ostali svoji, sigurno ćemo naići na neshvaćanje, izrugivanje omalovažavanje, ali treba ustrajati, treba u svojem životu odrediti svrhu, cilj i prema njemu ići hrabro i ponosno. Neće to biti lagano, jer Zlo nam je na putu. Prije kroz rušilačke i zločinačke ideologije fašizma, komunizma, našeg antifašizma, a danas građanskog liberalizma, nezainteresiranosti i medijskim terorom. Zato u svijetlu ideologija građanke i građani nisu hram Duha Svetoga! To, u našoj Domovini, mogu biti samo Hrvatice i Hrvati, naravno i svi drugi, koji Hrvatsku drže svojom domovinom, koji su odlučili da su Bog i Narod svetinje i koji su se odrekli bahatosti i sebičnosti. Takvi će poslušati, a ostali možda to još mogu, jer i Hrvati imaju proroke, ali treba ih poslušati!