4. vazmena nedjelja

DOBRI PASTIR

Trpimir Benković


Lik dobrog Pastira ocrtava liturgiju ove nedjelje. Žrtva Pastira koji je dao svoj život za svoje ovce i vratio ih ponovno u ovčinjak. Nekoliko godina kasnije, sv. Petar utvrđuje kršćane u vjeri podsjećajući ih usred progona što je sve Krist učinio i kako je trpio za njih: “Njegovom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih” (1Pt 2,25). Zato se cijela Crkva ispunja “vječnom radosti” i moli nebeskog Oca da ponizno stado njenih vjernika sigurno stigne k njemu, gdje ih predvodi Krist, njihov pastir.

Prvi kršćani su rado upotrebljavali lik Dobrog pastira. Zato crkva poziva da promatramo milosrdnu nježnost našeg Spasitelja da bi smo upoznali što nam je sve Krist svojom smrću zaslužio za svakoga od nas.

U Starom zavjetu se često govori o Mesiji kao Dobrom pastiru koji će hraniti, voditi i upravljati Božjim narodom koji će često skretati s puta i raspršiti se. U Isusu se ispunjaju proročanstva o iščekivanom pastiru s novim karakteristikama. On je Dobri pastir koji daje život za svoje ovce i izabire pastire koji će nastaviti njegovo poslanje.

Najamnici raspršuju stado, a Isus je, naprotiv, vrata spasenja, tko kroz njih prođe naći će obilnu ispašu. Isus, Dobri Pastir i njegove ovce, povezani su osobnim vezama: on svaku zove njezinim imenom, ide pred njima, ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas. “I bit će jedno stado, jedan pastir” (Iv 10,16), zaštićeno Očevom ljubavlju.

Za vrijeme svoga posljednjeg ukazanja, nešto prije Uzašašća, uskrsli Krist postavlja Petra za Pastira svoga stada, kao onoga koji će voditi Crkvu. To je ispunjenje obećanja koje mu je Isus dao malo prije svoje Muke kada je rekao: “Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” (Lk 22,32). Poslije će mu reći da će i on kao dobar pastir umrijeti za svoje stado.

Krist ima pouzdanja u Petra i pored toga što ga je zatajio. Gospodin ne smatra nezgodnim povjeriti svoju Crkvu čovjeku koji je pun slabosti, ali se kaje i djelima dokazuje ljubav.

Sliku pastira koju je Isus primijenio na sebe sada prelazi na Petra: on nastavlja Gospodinovo poslanje, postaje njegov predstavnik na zemlji. Isusove riječi, “pasi ovce moje, pasi jaganjce moje” označuju da će Petrovo poslanje biti čuvati cijelo Gospodnje stado, bez iznimke. “Pasti” znači voditi i upravljati. Petar je postavljen za pastira i vođu cijele Crkve.

Crkva je utemeljena, sve do kraja svijeta, na Petrovom primatu, na “stijeni”. Petrova figura dosiže neizmjerljive dimenzije, jer temelj Crkve je sam Krist, a od tada na njegovom mjestu je Petar. Zato su njegovi nasljednici dobili naziv “Namjesnik Kristov”.

Petar predstavlja čvrstinu Crkve koja se ne može srušiti, bez obzira kakve oluje morala podnijeti i koje će podnositi tijekom stoljeća. Petar će umrijeti nekoliko godina kasnije, ali zadaća vrhovnog pastira nastavlja se zauvijek u Crkvi, jer je utemeljena na stijeni, ostaje nepokolebljiva i neuništiva do svršetka svijeta.

Gospodin zna i naše ime, zove nas “imenom”, savršeno nas poznaje. On nam poklanja svu svoju brigu i svu svoju ljubav. Nitko sam sebe ne ljubi toliko koliko ga ljubi Isus. Bilo bi dobro da ne zaboravimo koliko se Bog brine o nama. Ako se ne želimo izgubiti moramo se vratiti pastiru naših duša, Isusu, koji nas traži, koji vodi brigu o nama, koji nam daje samoga sebe.