4. Preko
Afrike do Asiza
Poslanje u Maroku ubrzo se pretvorilo u veliko razočaranje. Tek što se
iskrcao, Antuna zahvati teška bolest. Umjesto da na trgovima propovijeda
Krista, morao je dane provoditi na tvrdom ležaju i trpjeti groznicu od
malarijske zaraze. Tako se njegov plemeniti san o apostolatu i mučeništvu
ubrzo raspršio. Preostao mu je samo jedan put, put iskrenoga vjernika:
predati se volji Božjoj. A snažni značaj, kakav je imao Antun, taj čin
vjere morao je mnogo stajati. Vjerojatno od svega još ništa nije razumio.
Uskoro će mu u razmatranju i molitvi Duh objaviti da je u Africi doista
podnio mučeništvo. Nisu ga usmrtili Saraceni, već se sam žrtvovao,
odričući se svoje žarke želje, kako bi ponizno slijedio volju Gospodnju.
Antun se tako oprosti od afričkog tla i krenu u domovinu. Ali Bog mu
ponovno promijeni smjer puta i brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, našao
na obalama otoka Sicilije. Još oslabljen od dugotrajne groznice, trpeći u
sebi unutarnji nemir, Antun se uputi u Asiz, gdje je o Duhovima 1221.
vidio i Franju, osnivača Male braće. Asiški sirotan svojom svetošću opčara
svojega nepoznatog sljedbenika, unijevši mu u srce mir i unutarnje
svjetlo. Iz Asiza Antun krene u Montepaolo, blizu grada Forli. Ondje je
proveo neko vrijeme u svakodnevnom razgovoru s Bogom, kao prijatelj s
prijateljem. |
Kapitul na rogožinama u Asizu
(U. Oppi - Bazilika sv.
Antuna) |