8.
Poslužitelj pomirenja
Da bi se stekao dojam kako je izgledao jedan dan u životu Antuna
Padovanskoga, dovoljno je prenijeti riječi jednoga njegova suvremenika:
"Uslijed propovijedanja, poučavanja, slušanja ispovijedi, često mu se
događalo da bi dočekao zalaz sunca, a da nije ni stigao uzeti hranu." Na
tisuće je dolazilo odasvud slušati njegove propovijedi i, naravno, svi su
se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Njegovo kršćanstvo nije bilo
razvodnjeno ili zaslađeno, već odlučno i strogo; to ipak nije
obeshrabrivalo pokornike. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici, tako
da je sebe sveo na krhotinu. Hranu je uzimao na brzinu i malo; odmor mu je
bio kratak, a zdravlje mu je narušeno još od onih mjeseci provedenih u
Maroku. Ne treba se onda čuditi što je uz tako proveden život dosegao
svega 36 godina. Što se tiče njegova ispovijedanja, pronosile su se
svakakve i vrlo dojmljive priče. Kao ona da je neki grešnik, iz osjećaja
srama, napisao dugačak popis svojih grijeha, a dok ih je Antun očima
čitao, brisao se grijeh za grijehom. Kod druge ispovijedi neki se mladi
Padovanac, imenom Leonardo, optužio da je vlastitu majku udario nogom.
Antun mu je gorko predbacio: "Nogu koja udara roditelje, trebalo bi
odrezati!" Leonardo se vrati kući, uzme pilu i odreza sebi nogu. Majka sva
u očaju počne vikati, a kako se Antun nalazio blizu, doču buku, svrati u
obitelj i na čudesan način spoji odrezani dio noge s ostalim dijelom
mladićeve noge. |
Sv. Antun iscjeljuje mladićevu odrezanu nogu
(T.
Lombardo - Bazilika sv. Antuna) |