VERITAS - br. 10/2000.

>[SADRŽAJ]<

RAZGOVORI S GOSPODINOM

MISIONARSKI POHOD RELIKVIJA SV. MALE TEREZIJE

"HTJELA BIH PROTRČATI ZEMLJOM!"

Mala Terezija kao sakristanka u dobi od 23 godine (studeni 1896.)Još uvijek smo pod jakim dojmom relikvija sv. Antuna Padovanskoga, koje su nedavno boravile u Zagrebu, Sisku, Novom Marofu, Molvama i Vinkovcima (od 23. rujna do 2. listopada 2000.). Veliko mnoštvo ljudi slijevalo se tih dana uz moći Sveca. Kolika pomirenja s Bogom, kolike molitve, uslišanja! Sveci nikada ne stare, oni uvijek privlače.

Ovaj put, u mjesecu u kojem na poseban način razmišljamo o misijama, želimo nešto reći o relikvijama sv. Terezije od Djeteta Isusa, koje misionarski prolaze cijelim svijetom. Terezija je uz sv. Franju Ksaverskoga zaštitnica misija, iako se za vrijeme svoga zemaljskog života nije makla iz karmela u Lisieuxu. 22. listopada ove godine Crkva slavi Misijsku nedjelju, pa neka ovo nekoliko redaka bude posvećeno Tereziji kao misionarki.

Ona je željela poći u misije, no zbog bolesti nije mogla. Imala je dva duhovna brata misionara, s kojima se dopisivala, za koje je molila i trpjela. O svom misijskom pozivu zapisala je: "Imam zvanje da budem apostol... Htjela bih protrčati zemljom, propovijedati Tvoje ime i na nevjerničkom tlu zasaditi Tvoj slavni križ!... Jedno misijsko područje ne bi mi bilo dovoljno, htjela bih u isto vrijeme navješćivati evanđelje na svih pet kontinenata... Htjela bih biti misionarka ne samo nekoliko godina, nego bih htjela da sam to bila od stvaranja svijeta i da to budem do svršetka vjekova..."

O Bože, kakve beskrajne želje! Videći da se njezin zemaljski život približava kraju i da nije ostvarila sve ono što je željela, rekla je: "Vidim da moje poslanje tek počinje... Ako dobri Bog bude uslišao moje želje, moje će nebo proći na zemlji sve do konca svijeta. Da, želim provesti nebo čineći dobro na zemlji."

* * *

Eto, upravo to Terezija i čini poslije svoje smrti. Ona sada "trči" zemljom po svojim relikvijama i tako kao apostol i misionar propovijeda evanđelje na svih pet kontinenata. A sve je počelo 1993. godine, poticajem biskupa Bayeuxa i Lisieuxa na duhovnu pripravu za 100. obljetnicu Terezijine smrti, 1997. godine. Prvo mjesto blagoslovljenog pohoda relikvija ove svetice bio je Fourvičre u gradu Lionu (14. i 15. listopada 1994.). Potom slijedi svetište Marseille (18-27. studenoga 1994.). U tom gradu izmijenilo se pred relikvijama oko 55.000 ljudi; molitva, noćna bdijenja, ispovijedi, procesija, izložba, oduševljenje. Potom slijedi Pariz (od 29. ožujka do 5. travnja 1995.). Relikvije se u ovaj grad kasnije navraćaju više puta. Po prvi put relikvije ove svetice napuštaju Francusku odlaskom u Belgiju (17-27. studenoga 1995.). Potom putuju na jug Francuske, u Aričge (10-17. prosinca 1995.), pa u Bordeaux (17-23. prosinca 1995). Od 8. siječnja do 23. rujna 1996. relikvije borave u 170 raznih opatija, karmela i samostana Francuske, a povremeno i drugdje. Relikvije su ponovno u Belgiji, te u Luksemburgu, čak u 58 mjesta (od 11. svibnja do 16. lipnja 1996.). Prelaze u Njemačku, u Altötting, prigodom susreta mladih Europe (20-25. kolovoza 1996.), te borave u karmelu u Dachau (12. kolovoza 1996.). Papa Ivan Pavao II. želi da relikvije budu u Parizu za Svjetski susret mladih (19-24. kolovoza 1997.), te u Rimu za proglašenja sv. Terezije naučiteljicom Crkve (19. listopada 1997.); prethodno relikvije borave u Milanu i Rimu (7-19. listopada). U Švicarskoj relikvije borave desetak dana (3-15. studenoga 1997.), pa u Austriji (15-24. studenoga 1997.), te u Sloveniji (25- 27. studenoga 1997.). Šteta što taj put relikvije nisu došle i u Hrvatsku!

* * *

Terezija je nastavila "trčati" svijetom i poslije proslave 100. obljetnice njezine smrti. Tako u Brazilu relikvije borave cijelu godinu dana (od 14. prosinca 1997. do 17. prosinca 1998.). Tamo su obišle čak 90 biskupija. Narod i Crkva bili su u ovoj zemlji jednu godinu u Terezijinoj školi. Ondje se dogodilo i nekoliko čudesnih ozdravljenja. U Nizozemskoj relikvije borave mjesec dana (od 22. siječnja do 22. veljače 1999.), potom u Rusiji, u Sibiru i u Kazahstanu (od 27. veljače do 30. lipnja 1999.); u Moskvi relikvije nosi i garda Kremlja, a dospjele su na istok i do Vladivostoka. U Argentini su relikvije kroz tri mjeseca (od 8. srpnja do 4. listopada 1999.); u ovoj zemlji one su pohodile sve biskupije i bile su u 63 grada. U SAD-u su relikvije boravile skoro 4 mjeseca (od 5. listopada 1999. do 28. siječnja 2000.); tamo su obišle 22 savezne države, boraveći u 78 gradova. Na Filipinima, u Tajvanu i u Hong-Kongu relikvije borave tri mjeseca (od 30. sijačnja do 29. travnja 2000.). Trenutno, od svibnja do studenog 2000., relikvije sv. Terezije borave u Italiji, u obilasku 30 gradova. Meksiko je već zatražio relikvije, kamo odlaze 2001. godine. A sigurno će još mnoge druge zemlje poželjeti blagoslovljeni pohod Svetice. Daj, Bože, da i naša domovina Hrvatska doživi pohod njezinih relikvija!

* * *

Iza svakog primanja Terezijinih relikvija stoji brižna priprava, te duhovna obnova i mnoga obraćenja. Terezija i danas evangelizira, obraća, pomiruje ljude s Bogom i međusobno, naviješta ljudima svoj mali put povjerenja, predanja, jednostavnosti i ljubavi prema Bogu; i to po cijelom svijetu, što nije mogla za vrijeme svoga zemaljskog života.

O, Bože, udijeli i nama malo misijskog duha i žara sv. Terezije od Djeteta Isusa!

AUGUSTIN KORDIĆ

>[SADRŽAJ]<