KRIST SVEVLADAR

NAŠI SVECI I BLAŽENICI OKO KRISTA - RASPETOGA I PROSLAVLJENOG

VELIČANSTVENI MOZAIK

Franjevački samostan u Makarskoj, uz Malakološki muzej, dobio je još jednu znamenitost: prekrasni mozaik - najveći u cijeloj Hrvatskoj. Svakako da on predstavlja i vrlo velik doprinos makarskom, a dakako i hrvatskom turizmu!

Franjevački samostan u Makarskoj široj je javnosti već odavno poznat po svome Malakološkom muzeju, prvoj i najpoznatijoj zbirci školjaka u ovom dijelu Europe, za čije je postojanje najzaslužniji njezin osnivač fra Jure Radić (1920-1990), koji je, zahvaljujući velikoj ljubavi prema prirodi i sakupljačkom zanosu, započeo proučavati školjke - najprije našeg, a zatim i stranih mora. Do danas izložena zbirka ima preko 2.500 školjaka i drugih morskih stanovnika. Od 1963. zbirka je dostupna i posjetiteljima.

U okviru samostana, od 1736. godine pa sve do 3. listopada 1999., djelovala je "Franjevačka visoka bogoslovija". Djelovala, jer se, nakon 263 godine, "Franjevačka teologija Makarska" spojila s "Biskupskom teologijom Split" i preselila u Split. Od 5. listopada 1999. dvije teritorijalno blize teologije zajednički su započele prvu akademsku godinu novoosnovanoga "Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu" - najmlađeg splitskog fakulteta.

* * *

Na prigodnoj oproštajnoj misi ujedno je blagoslovljen i veliki mozaik prof. Biffela, najveći u Hrvatskoj, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe, koji prekriva cijeli zid polukružne apside crkve Uznesenja Marijina.

U gornjem dijelu, koji je kupolastog oblika, nalazi se samo lik Krista Pantokratora - Svevladara, ogrnutog bijelom uskrsnom haljinom i okruženog svjetlom, raskriljenih ruku prema vjernicima. U pozadini je Sunce, oko njega Svemir posut nebeskim tijelima, pod nogama Mu je more s morskim stanovnicima, a lijevo i desno od mora je obala sa stiliziranim biljem i životinjama.

U donjem dijelu mozaika lijevo su Pieta' 20. stoljeća, Krist u Marijinom naručju, sav izlomljen pod teretom ovostoljetnih grijeha, te pomrčina Sunca, tamne boje zidina Jeruzalema u daljini, čempresi kojima vitla vjetar, tmurni oblaci - sve u mračnim, teškim bojama. Prema njima dolazi u poklonstvo povorka koju predvodi sv. Franjo Asiški, koji kleči pred Otkupiteljem i Marijom, a slijede sv. Jeronim, bl. Ozana Kotorska, sv. Nikola Tavilić, bl. Augustin Kažotić, sv. Marko Križevčanin, sv. Bogdan Leopold Mandić, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji fra Ante Antić. Na desnom kraju te povorke nalazi se obitelj mornara, muškarac i žena koja u naručju drži djevojčicu - simbol budućeg majčinstva i produženja ljudske vrste. Iza njih je stablo života - sve prikazano svijetlim, optimističkim bojama, nagoviještaj nade i trajanja... U pozadini se vidi obala Dalmacije s dva starinska jedrenjaka.

* * *

Tematski i vizualno - mozaik je remek-djelo Josipa Biffela, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U razgovoru s autorom doznajemo nešto i o neobičnoj tehnici rada mozaika: najprije se radi crtež, koji se onda prenosi na podlogu, koja se u ovom slučaju sastoji od velikih ploča. Na ploče se posebnim ljepilom, otpornim na vlagu i svjetlo, lijepe komadići raznobojnih stakalaca, raznih dimenzija i boja, koje umjetnik sam oblikuje prema potrebi. Te se ploče posebnom tehnikom lijepe za zid, čime je mozaik trajno učvršćen na podlogu.

Mozaik u brojkama: Površina mu je 104 kvadratna metra. Na njega je utrošeno oko 7,5 milijuna raznobojnih staklenih pločica, uglavnom veličine 1 x2 cm. Staklo mozaika nabavljeno je iz Italije (u blizini Udina), iz radionice unuka jednoga starog majstora iz Murana.

Prof. Biffel je na mozaiku radio 7 godina i može se slobodno reći da je to njegovo životno djelo.

Izvanredna slikarska kompozicija mozaika iznenađuje koloristički jasnim i žarkim bojama - sasvim oprečnim Biffelovoj pastelnoj melankoliji poznatoj iz njegova dosadašnjeg opusa.

Od Krista, svega okupanog blještavilom zlata jarkog sunca i bjeline haljine, te parisko plavog mora i zelenog bilja u gornjem dijelu, do tame i svjetla u donjem dijelu mozaika, vrlo jakih kontrasta, kojima je poveznica povorka hrvatskih (osim sv. Franje) svetaca i blaženika i koju završava obična čovjekova obitelj - sve je simbol neuništivosti i vjere hrvatskog naroda!

Posebno treba istaći izvanredne karaktere pojedinih lica poklonikâ, koja su izrađena vrlo jasno i precizno, što ponovno potvrđuje umješnost Biffela kao vrsnog portretista, jer portreti su naročito teško izvedivi u tehnici mozaika, koja je i inače toliko zahtjevna.

Kad se zamisli da je svako od preko 7 milijuna raznobojnih stakalaca prošlo kroz autorove ruke, da ih je umjetnik morao oblikovati prema namjeni i zalijepiti na za to određeno mjesto, tek tada se može - bar donekle - shvatiti koliko je tu uloženo znanja, strpljenja i velikog truda, a iznad svega - ljubavi!

* * *

Oduševljenje tom ljepotom pokazali su svi tada nazočni na svečanosti njegova blagoslova, a fra Rafael Begić, gvardijan, tom prigodom protumačio je i značenje mozaika i ispričao kratku biografiju svakog od prikazanih likova.

Tako je Franjevački samostan u Makarskoj dobio još jednu znamenitost uz Malakološki muzej, kojom se može ponositi i pokazivati je zadivljenim posjetiteljima dok god postoji. Svakako da to predstavlja i vrlo velik doprinos makarskom, a dakako i hrvatskom turizmu!

Obredu blagoslova mozaika i oproštaja od "Franjevačke teologije Makarska" bili su nazočni svi studenti i profesori, na čelu s posljednjim rektorom (a sada prodekanom) dr. fra Lukom Tomaševićem, uz prof. Biffela, te predstavnici vlasti i školstva grada, ugledni uzvanici i brojni građani Makarske, kao i njihov zbor, koji je uveličao svečanost.

Cijelim se obredom provlačila spoznaja o sudjelovanju u jednom važnom događaju za Franjevački samostan u Makarskoj: prestanku "Franjevačke visoke bogoslovije", ustanove koja se - unatoč turbulentnim vremenima u kojima je djelovala - održala čak 263 godine! Ostao je samostan sa svega nekoliko fratara, a brojne učionice sada zjape prazne, bez vesele mladeži, koja se u njima stoljećima odgajala za budući život.

* * *

Danas, godinu dana poslije, opet u Makarskoj razgovaram s fra Karlom Jurišićem, krepkim 83-godišnjakom, živom antologijom povijesti samostana, u kojem je proveo 48 godina života i rada (od kojih 40 kao profesor teologije), autorom sedam knjiga, pedesetak znanstvenih radova i oko 400 napisa - tematski vezanih uz povijest Biokovsko-neretvanskog područja i franjevačke Provincije Presvetog Otkupljenja, kojoj i pripada.

S nostalgijom se prisjećamo prošlogodišnjih važnih povijesnih događaja...

Tekst i slike: DUBRAVKA RABADAN

>[SADRŽAJ]<