VERITAS - br. 12/2000.

>[SADRŽAJ]<

NEPROLAZNA LJUBAV

PRIČA ZA DJECU O ANTINOM REVKU

TVRDOGLAVI MAGARAC

Nad Isusom u jaslama bdio je i magaracSveto pismo više puta spominje magarce kao uslužne i vjerne životinje. Jedan od njih nosio je i trudnu Bogorodicu na putu u Betlehem i svojim dahom, skupa s volom, grijao je tek rođenoga Božića položenog u jasle. Ova pričica govori o jednom takvom magarcu iz naših vremena. Njega je ljubav dobroga gospodara naučila kako treba ispravno postupati u životu.

U hercegovačkom selu Brig živio čovjek po imenu Ante. Jednoga dana dobio je na dar magare. Čim ga je ugledao snažno ga je zavolio i sam sebi rekao: "E ovo je najljepše magare koje sam u životu vidio, izgleda mi nestašno, ali ću ga ipak uvijek voljeti." I dade mu ime Revko.

Prolazili su dani, a ljubav prema magaretu je rasla. Ante je njegovao magare svaki dan. Zbog tog je Revko imao lijepu svijetlo-sivu dlaku. Neki ljudi u selu su za magarca, zbog njege koju je uživao, govorili "otmjeno magare" ili "ušminkano magare". Magare je bilo i dobro hranjeno pa stoga i lijepo ugojeno. Ante nikada nije dopuštao da bude žedno ili gladno. Zbog svega toga čak je i magare počelo pokazivati svoje znakove ljubavi prema Anti.

* * *

Zbog takve velike ljubavi Revko se osjećao važnim pa i prevažnim. Pomislio je da više ne mora biti dobar i poslušan. Tako je sve češće zastajao pri nošenju tereta i kao da je htio reći: "Zar baš moram nositi ovaj samar i teški teret? Sigurno ni jedan magarac ne nosi ništa ovako teško." Ante nikad nije preto­varao magarca i strogo je pazio na to. Revko bi ponekad za­stao na jednom mjestu i zadugo ne bi htio krenuti. Odbijao je proći kroz uske klance, a po velikim strminama uopće nije htio nositi terete. Iz dana u dan Revko je Anti stvarao sve više problema. Iako se Antina ljubav prema njemu nije ohladila, morao je nešto učiniti. Tući ga i vući za uši nije htio. Mogućnost kažnjavanja nedavanjem hrane također je odbacio. Preostao mu je samo jedan izlaz Đ prodati ga.

Na tržni dan Ante, s tugom u srcu, povede Revka na stočnu tržnicu. U sebi je mislio i želio: "Kad bih ga bar mogao prodati nekom dobrom čovjeku." I tako, između mnogih koji su se raspitivali za urednoga magarca, priđe mu i jedan naizgled veoma dobar čovjek. Lijepo je razgovarao s Antom i ponudio mu primjerenu cijenu. No, uz dobiveni novac Ante je od njega tražio i obećanje da će s Revkom dobro postupati. Ante je u razgovoru bio iskren pa je kupca upozorio da je njegov magarac ponekad i tvrdoglav. Čovjek mu odgovori da on već zna kako s tvrdoglavim magarcem izići na kraj i tako Revko dobi novoga gospodara. Ante se rasta sa svojim tvrdoglavim magarcem s tugom u srcu.

* * *

Došavši do novog gazde Revko je odmah uvidio da on prema njemu ne postupa dobro. Svaku njegovu tvrdoglavost kažnjavao je batinama ili bi ga vukao za uši. Njegovanje je prestalo, a i hrane je dobivao sve manje. Najgore od svega bilo je to što je morao nositi teške terete po velikim strminama i uzbrdicama, po klancima i uskim stazicama. Nakon malo vremena Revko uvidje da mu je kod Ante zapravo bilo vrlo lijepo i da je bio nezahvalan svom prvom gospodaru. Zaželje u sebi da mu bar kaže "oprosti".

Sve vrijeme Ante je razmišljao o tome kako li je sada njegovu tvrdoglavom magarcu? Da li se prema njemu dobro postupa? Ima li što jesti? A što je vrijeme više prolazilo bio je sve tužniji što mu u dvorištu nije omiljeni tvrdoglavi magarac. Jednog dana odluči ga bar izdaleka pogledati.

Došavši u Revkovo novo selo pronađe kuću novoga gazde. Revko je bio svezan za neku šljivu u dvorištu. Izgledao je tužno. Bio je već posve mršav i prilično zapušten. Ante se još više raža­losti i gotovo zaplaka nad sudbinom svog tvrdoglavog magarca. Odluči, a da ga Revko ne vidi, poći u kuću novog Revkovog gazde i ponuditi mu otkupninu za svog tvrdoglavog magarca. Novi gazda ga uljudno primi, a Ante mu reče da je došao obići Revka i po mogućnosti ponovo ga otkupiti po puno većoj cijeni. Nakon podužeg razgovora i razmišljanja novi gazda pristade. Ante mu plati dogovorenu cijenu i iziđe u dvorište.

Ugledavši Antu Revko se obradova i poče ga s isprikom njuška­ti. Ante ga zagrli i zatim uzjaši na njega. A Revko, shvativši da je ponovo Antin, radosno poče poskakivati.

* * *

Došavši kući sve je bilo novo. Revko se uistinu promi­jenio. Sada je bio pravi "otmjeni magarac". Radosno je nosio svoje tovare i bio poslušan svom dobrom gazdi Anti. Ništa mu više nije bilo teško uraditi. Rodila se obostrana nova i neprolazna ljubav.

MATE KNEZOVIĆ


>[SADRŽAJ]<