VERITAS - br. 12/2000.

>[SADRŽAJ]<

RAZGOVORI S GOSPODINOM

UZ PROGLAŠENJE BLAŽENIM PAPE IVANA XXIII.

PAPA DOBRI - PRAVO ČUDO

Blaženi papa Ivan XXIII.3. rujna ove godine proglašen je blaženim papa Ivan XXIII., koji je još za života prozvan Papom Dobrim. Doista njegov život bio je dar s neba, pravo čudo. I ozdravljenje redovnice Katarine Capitano iz Cosenze u Italiji po zagovoru ovog pape bilo je pravo čudo.

Papa Ivan XXIII. osvojio je cijeli svijet svojom dobrotom i jednostavnošću. Osvojio je i komunistički svijet, što je za ono vrijeme krutog komunizma bilo pravo čudo. Sâm papa odao je tajnu tog uspjeha: " Uvijek sam kod ljudi gledao njihovu dobru stranu." Nama starijima odzvanjaju u ušima tople riječi ovog pape, koje je izgovorio vjernicima okupljenima na Trgu sv. Petra u Rimu, u predvečerje otvaranja Drugoga vatikanskog sabora, 1962. godine: "Dječice... kad se vratite doma, pomilujte svoju djecu i recite im: ‘Ovo je papino milovanje...’ Imajte riječ ohrabrenja za one koji trpi! Recite im da je papa s njima..."

Njegovo najveće djelo je sazivanje i otvaranje Drugoga vatikanskog sabora 1962. godine, kada je Duh Sveti progovorio Crkvi i svijetu, kada je svijetom prostrujao novi i svježi val evanđeoskog vjetra. Francuski katolički pisac Francois Mauriac reče da je ovaj papa "premostio devet stoljeća koja nas dijele od istočnih kršćana i četiri stoljeća koja nas dijele od odijeljene zapadne braće". Za vrijeme kubanske krize 1962. godine, kada je svijetu zaprijetila opasnost svjetskoga rata, ovaj papa je odigrao vrlo važnu ulogu pišući američkom i ruskom predsjedniku. Mnogo je cijenio našeg blaženika Alojzija Stepnica. Na misi zadušnici za Stepinca rekao je da je on "pobudna slika dobrog Pastira".

* * *

Papa Ivan XXIII. rođen je 25. studenog 1881. u mjestu Sotto il Monte kod Bergama u Italiji i kršten pod imenom Angelo Roncalli. Mnogo je cijenio svoje roditelje. Govorio je: "Ono što sam naučio od vas bilo je najdragocjenije u životu." Za svećenika je zaređen 1904., s nepune 23 godine života. Kao novozaređeni biskup 1925. godine obnašao je službu apostolskog administratora u Bugarskoj. Godine 1935. imenovan je apostolskim izaslanikom u Turskoj, a 1944. apostolskim nuncijem u Francuskoj. Godine 1953. postao je venecijanskim patrijarhom. Sa 77 godina postao je papa, 4. studenog 1958. Umro je za vrijeme trajanja Drugoga vatikanskog sabora, 3. lipnja 1963.

* * *

Katarina Capitani, redovnica družbe Kćeri ljubavi, čudesno je ozdravila po zagovoru ovog Pape, 25. svibnja 1966. Ona sada ima 56 godina. Nalazi se u posebnim fizičkim okolnostima jer je ostala bez želuca, bez gušterače i bez slezene. Uza sve to radi čak 16 do 18 sati na dan. Njezina bolest je počela 1962. godine, kada je imala 18 godina. Simptomi bolesti bili su bol u rebrima, krvarenje i povraćanje krvi. Uslijedila su klinička ispitivanja, kontrole i liječenja po bolnicama. Sve u svemu, veoma kompliciran slučaj za koji su se zainteresirali vrsni liječnici. Ujedinjene napuljske bolnice digle su od nje ruke. I završila je kod dr. prof. Giuseppea Zanninija, poznatoga svjetskog stručnjaka za kirurgiju krvnih žila. Operacija je trajala 5 sati. Odstranjen joj je želudac, osim jednog djelića veličine šljive, a izvađene su joj i gušterača i slezena. Jednjak je spojen s tankim crijevom. Čudo je da je nakon svega toga ostala živa, no pravo čudo tek slijedi.

Dva tjedna nakon te operacije počela je u velikoj količini povraćati želučane sokove koji su bili toliko kiseli da su palili kožu. Dr. Zannini više nije znao što bi s njom, pa ju je poslao u rodni zavičaj misleći da će joj tamošnja klima pomoći. No, nakon dva mjeseca bolesnica je ponovno u bolnici. Na trbuhu se stvorio otvor kroz koji su izlazili želučani sokovi i ono malo soka od narandže što bi popila. Imala je temperaturu 40 stupnjeva.

Položila je redovničke zavjete kao da je na samrti, iako nije bila dovršila novicijat. Primila je i sakramenat bolesničkog pomazanja. Sestre koje su molile za njeno ozdravljenje Papu Dobroga stavile su joj na trbušnu ranu moći ovog pape, to jest djelić plahte na kojoj je on umro. Toliko je trpjela da je molila ovog Papu da izmoli od Boga da je uzme u nebo. No papa Ivan je učinio nešto drugo. Katarina je nakon te molitve zadrijemala. Odjednom je osjetila kako neka ruka pritišće ranu i čula glas: "Sestro Katarino, sestro Katarino." Mislila je da je dr. Zannini, no pored kreveta je ugledala papu Ivana XXIII., koji joj je rekao mirnim glasom: "Mnogo si me molila i upravo ste mi iz srca iščupali ovo čudo. No sad se ne boj, više nemaš ništa. Izmjeri temperaturu i vidjet ćeš da neće doseći ni 37 stupnjeva. Jedi sve što želiš kao i prije bolesti. Držim ruku na tvojoj rani i više nećeš imati ništa..." Kad je viđenje nestalo, Katarina je pozvala sestre i uzviknula: "Ozdravila sam. Bio je papa Ivan..." Dakako, sestre su je gledale s nevjericom. Izmjerili su joj temperaturu i ustanovile da je potpuno normalna. Potom je Katarina tražila jesti. Što god su joj donijeli sve je proždrljivo pojela. Na trbuhu ni traga od rani. Koža je bila fina kao prije bolesti. Sestre su pale na koljena i plakale od sreće nad pravim čudom koje se dogodilo posredovanjem Pape Dobroga.

* * *

Hvala ti, Gospodine, što si na ovaj način proslavio svoga vjernog slugu Papu Dobroga! Pomozi nam da nasljedujemo njegov primjer dobrote srca i jednostavnosti te da ne gledamo kod ljudi zlo nego dobro, onu dobru stranu!

AUGUSTIN KORDIĆ


>[SADRŽAJ]<