VERITAS - br. 3/2000.

>[SADRŽAJ]<

RIMSKI VIDICI

VELIKI JUBILEJ U RIMU I U SVIJETU

DILEME "CVJETNOGA TRGA"

Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ

Nema samo Zagreb svoj Cvjetni trg. Vjerojatno ga imaju i mnogi drugi velegradovi, a jedan se nalazi i u Rimu. Talijani ga zovu "Piazza dei fiori", ali nema stvarne veze s cvijećem, kao npr. onaj u Zagrebu. Danas je to gradska tržnica, a nekoć je tu bilo stratište. Možda se netko sjetio kasnije položiti cvijeće na to mjesto suza i uzdaha...

Točno prije četiristo godina - baš kada su počela i jubilejska slavlja - na tom je rimskom trgu smaknut dominikanac Giordano Bruno. Živ je izgorio na posebno podignutoj lomači. I tada je 17. veljače bio četvrtak. Smaknut je nakon što su gradske vlasti samo izvršile crkvenu presudu. Takva su bila vremena.

Ipak, prilike su u Crkvi bile takve da ih današnja Crkva mora žaliti. Zbog nekih nekadašnjih postupaka crkvenih ljudi današnji se crkveni vrh javno kaje i moli oproštaj. Ako je za pokolj "Bartolomejske noći" u Parizu izrazio bol i kajanje sam Ivan Pavao II., a iste osjećaje ponovio i za nemanju okrutnost koja je Jana Husa odvela na lomaču, oproštaj za postupak rimske inkvizicije prema nesretnom dominikancu izrazio je nedavno drugi čovjek Katoličke crkve, državni tajnik, kardinal Angelo Sodano.

* * *

Napuljski papinski teološki fakultet za južnu Italiju priredio je 17. i 18. veljače ove godine, točno kada je padala četvrta stoljetnica smrti Giordana Bruna, znanstveni skup, s ciljem da se objektivno vrednuju i procijene čovjek i slučaj koji do danas uznemiruju i opterećuju Crkvu, a od vremena do vremena pobuđuju antiklerikalne i protupapinske osjećaje i izraze za koje smo mislili da pripadaju prošlosti. Tako je za ovih nedavnih dana, da navedemo samo primjer prije nego se vratimo napuljskom simpoziju, na rimskom Cvjetnom trgu priređeno više protestnih i uvredljivih skupova, na kojima su bijes i mržnja ponovno zaplesali svoje kolo. Neke su transparente morali nasilno maknuti, jer su vrijeđali ne samo Crkvu i Papu, nego i opći osjećaj poštivanja i pristojnosti. A istih se dana našla i jedna vračarica (u vrijeme Giordana Bruna vjerojatno bi je nazvali vješticom), koja je naplaćivala svoj obred "raskršćanjenja" (baš tako je nazvan taj čin: scristianizzazione), po kojemu su neki mislili da mogu prestati biti kršćani.

Na spomenutom napuljskom skupu pročitano je i pismo kardinala Sodana, gdje se Državni tajnik poziva na Papinu želju "čišćenja pamćenja", pa u tom smislu izražava želju da se dođe do objektivne istine i o tom slučaju, ne tajeći i prije toga potrebu kajanja nad samim postupkom ovoga "žalosnog događaja moderne kršćanske povijesti". Kardinal ističe da su suci u ovom postupku bili vođeni "željom da posluže istini i da promiču opće dobro", ali ipak, "objektivno govoreći, neki vidovi ovoga postupka, a posebno njegov nasilni svršetak", za Crkvu, "u ovomu i svima sličnim slučajevima", moraju biti "povod dubokom žaljenju".

Je li time stavljena točka na ovaj slučaj, pokazat će vrijeme, ali je činjenica da su i prije ovoga pisma neki protucrkveni krugovi najavljivali da neće prihvatiti nikakve isprike, izražavajući tako svoje stajalište da Crkva nema pravo ni na kajanje, kao da je to neka eterična zajednica bezgrešnih pojedinaca. Pa tako te dileme "Cvjetnoga trga" postavljaju brojne upitnike, posebno pred dan "Velikoga kajanja" na Prvu korizmenu nedjelju, kada će papa Ivan Pavao II. javno priznati bol nad grijesima Crkve u prošlosti i danas, moleći oproštaj za nanijetu bol i iskrivljeno očitovanje evanđeoskog lica. No, unatoč tim nedoumicama, Crkva se hrabro suočila s ovim sjenama koje prate njezin hod, u čvrstoj odluci da ti ljudski propusti budu sve rjeđi i što manji.

Kardinal Sodano u svojemu pismu aludira i na sve slične postupke. Nije li ovo čas da se Crkva ispriča bar za nasilnu smrt Labinjanina Balda Lupetine, franjevca konventualca, i Senjanina Markantuna De Dominis, splitskoga nadbiskupa, te požali što su - unatoč objektivnoj krivnji, s katoličkoga gledišta, dakako - podvrgnuti postupcima za koje bismo svi bili sretni da se nisu ostvarili?

* * *

No, da Crkva ne gleda samo na svoju "grešnu prošlost", potvrđuju i sve zgusnutiji susreti koji se u Rimu i u ostalim dijelovima svijeta redaju sve ubrzanijim ritmom. Da spomenemo samo rimsku veljaču, najkraći mjesec, ali vrlo bogat skupovima. Pri tome ne mislimo samo na ona masovna okupljanja, kakvo je npr. na Svijećnicu dovelo na Trg sv. Petra više od 20.000 redovnica i redovnika, ili pak jubilejsko slavlje bolesnika i bolničkog osoblja, koje je potrajalo četiri dana, s kulminacijom na Svjetski dan bolesnikâ, 11. veljače, kada se na Trgu sv. Petra našlo oko 40.000 bolesnika i njihove pratnje. Isto tako ne mislimo samo na brojem nešto manje skupove, kao što je bilo jubilejsko slavlje umjetnikâ u petak 18. veljače, s oko 3.000 svojih predstavnika iz pedesetak zemalja (bilo je i hrvatskih umjetnika), koji su završni čin održali u Bazilici sv. Petra, niti pak na skup stalnih đakona i prigodno đakonsko ređenje, u Bazilici sv. Petra, u nedjelju 20. veljače, gdje se našlo više tisuća takvih crkvenih službenika.

Krist s križemKao posebnu zanimljivost, ali i potvrdu da se ne misli samo na druge, već i na vlastite duhovne potrebe, ističemo jubilejski susret svih djelatnika Rimske kurije, s kardinalima, biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i brojnim laicima, koji na različite načine služe i surađuju u središnjim uredima Svete Stolice. Ovo slikovito, ali i znakovito, hodočašće počelo je pokorničkom procesijom ispred Trga sv. Petra, u utorak 22. veljače, da bi se završilo euharistijskim slavljem u Bazilici sv. Petra i prigodnim nagovorom Svetog Oca.

No, ono što unosi posebnu živost i dokazuje dinamičnost Svete godine, bar ovdje u Rimu, to su svakodnevni skupovi manjih hodočasničkih skupina, posebno oni župnoga karaktera, kojima dakako valja pridodati i one brojem mnogo veće skupine biskupijskih hodočašća, kakvih ima svakog tjedna, a dovede u Rim po više tisuća vjernika željnih oprosta i oproštenja, pa ispovjedaonice zauzimaju središnje mjesto i imaju prevažnu ulogu. Dakako, zasad te skupine pretežito nose talijanski predznak, ali je sve nedavno zasjenilo i ugodno iznenadilo prvo veliko nacionalno hodočašće iz inozemstva. Bili su to vjerni Slovaci, od kojih se preko 5.000 tisuća sredinom veljače našlo u Vječnom gradu, oko svoga kardinala Koreca i predsjednika Schustera. Slovaci su poznati kao vjerni katolici, a uživaju glas pobožnih vjernika, poput Poljaka, Iraca i Hrvata (zašto ne reći?). Talijanske ugostitelje i trgovce podosta su razočarali, jer su njihove skromne imovinske mogućnosti dopuštale da se kroz te dane pretežito hrane onime što su sami ponijeli na put, poput skromnih hodočasnika, ali njihova jednostavna pobožnost ostavila je dubok trag i vjerojatno će ih u tome nadmašiti jedino Poljaci, koji svoj veliki nacionalni skup u Rimu najavljuju za početak srpnja.

* * *

U međuvremenu Papa i dalje uzbuđuje i iznenađuje. Tako je, zbog nesretnih političkih prilika u Iraku, u nemogućnosti da posjeti Abrahamov Ur Kaldejski, improvizirao "simbolični pohod", u srijedu 23. veljače, i u duhu s vjernicima okupljenima na generalnoj audijenciji obavio ovo jubilejsko putovanje, kao malu pripravu na onaj istinski pohod Sinaju i Jerihonu, na programu nekoliko dana kasnije, mjesec dana prije već najavljenoga hodočašća u Svetu zemlju, krajem ožujka, gdje će prvi put kao papa pohoditi Nazaret, Betlehem, Jeruzalem i ostala nama kršćanima sveta mjesta.

Mnogi se s pravom pitaju gdje su granice fizičkih snaga ovoga čovjeka, koji s neskrivenim izrazima boli izvršava svoje služenje Crkvi i čovječanstvu, te tako očituje svoj oblik svjedočenja i evangelizacije. Program je Svete godine vrlo naporan, zgusnut, pun sadržaja i emocija, ali Papa zasad ne pokazuje nikakve znakove popuštanja. Čak primjećujemo da se programi svednevice proširuju i obogaćuju. Vjerojatno mu u tome pomažu i svakodnevne molitve rimskih hodočasnika, koji se svake večeri u velikom broju okupljaju na Trgu sv. Petra, dok ih iza spuštenih zavjesa sigurno promatra i blagoslivlja onaj kojemu svi iskreno žele snagu, zdravlje i svježinu, unatoč onim rijetkim i ipak malobrojnim prosvjednicima, poput onih na rimskomu Cvjetnom trgu, koji na poziv ljubavi i izraze dobrote ovoga Starca, odgovaraju, kako su jedino naučili i vjerojatno znaju, s mržnjom i prezirom.

* * *

Da su Veliki jubilej ispravno shvatili, potvrđuju i mnogobrojni hodočasnici koji i dalje "opsjedaju" rimske ispovjedaonice, posebno one u Bazilici sv. Petra. Osobito krajem tjedna, kada dolaze obiteljske, školske, župne i biskupijske skupine. Imamo tada doista pune ruke posla. Prema našim podacima, svake subote i nedjelje ispovijeda se u Svetom Petru najmanje po dvije tisuće vjernika, u golemoj većini Talijana. Da ne obvezuje ispovjedna tajna, bila bi to divna prigoda da se ispričaju bezbrojni primjeri iskrenog obraćenja i povratka Bogu.


HRVATSKI ODJECI U RIMU

* Hrvatski svećenici-studenti, pitomci Zavoda sv. Jeronima u Rimu, održali su 25. siječnja svoju mjesečnu obnovu, ovaj put, iznimno, u novouređenoj kapeli "Redomptoris Mater", u sklopu Papinske palače u Vatikanu. Tu je kapelu nedavno umjetnički oblikovao i uresio brojnim mozaicima istaknuti stručnjak za mozaike, slovenski isusovac o. Marko Rupnik, koji je i predvodio ovu duhovnu obnovu, na kojoj su sudjelovali skoro svi hrvatski svećenici iz Hrvatskog zavoda, zajedno sa svojim poglavarima i duhovnikom, isusovcem o. Ivanom Fučekom. Tom prigodom, uz duhovni nagovor, svećenici su pjevali svečanu večernju iz Časoslova.

* Ovogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca u Rimu održana je na dan smrti novoga blaženika, 10. veljače, u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Misno slavlje predvodio je kardinal Angelo Sodano, državni tajnik Svete Stolice, uz sudjelovanje kardinala Rogera Etchegarayja, predsjednika Središnjeg odbora Velikog jubileja, još sedmorice biskupa i osamdesetak svećenika koncelebranata. Crkva je bila ispunjena uglavnom našim vjernicima, a istaknuta su mjesta zauzimali članovi veleposlanstava Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici i u Republici Italiji.

Kardinal Sodano je u prigodnoj homiliji istaknuo svijetli primjer bl. Alojzija i podsjetio na neke detalje njegove beatifikacije u Mariji Bistrici, gdje je i sam sudjelovao. Nakon euharistijske službe u crkvi, priređen je domjenak za sve sudionike, prema lijepom običaju Hrvatskog zavoda sv. Jeronima, gdje je nastavljeno druženje u ugodnim susretima i razgovorima.

* Dominikansko papinsko učilište sv. Tome Akvinskoga u Rimu, poznati "Angelicum", na kojemu kao profesor djeluje i hrvatski dominikanac dr. Stjepan Krasić, priredilo je 17. veljače predstavljanje projekata Hrvatskoga leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" iz Zagreba, na kojemu je dr. Dalibor Brozović, zajedno s još nekim suradnicima, javnosti predočio projekte ove kuće, posebno prvi svezak "Hrvatske enciklopedije" i ostala izdanja zavoda, sa svrhom da slični talijanski zavodi budu upoznati s ovim ostvarenjima i planovima, a ponuđeni podaci posluže za ispravak često iskrivljenih ili netočnih informacija o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, koje se susreću i u talijanskim, ali i u drugim europskim enciklopedijama i leksikonima.

>[SADRŽAJ]<