VERITAS - br. 3/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
DANICA BARTULOVIĆ dobitnica je nekoliko
prestižnih međunarodnih nagrada, od kojih je najsvježija ona u Charlestonu (West
Virginia, SAD). Na pitanje: "Što određuje budućnost jednoga naroda - politika ili kultura?", Otto von Habsburg je za "Vjesnik" rekao: "Na kratke staze - politika, ali na duge - budućnost jednog naroda određuje kultura." Vjerujemo da se upravo u toj istini nalazi razlog posvemašnjeg ignoriranja duhovne komponente hrvatske kulture tijekom svih godina komunizma, a sasvim sigurno da ni u neposrednoj budućnosti ne možemo očekivati da se u udžbenicima, na kazališnim daskama, ili među dobitnicima književne nagrade pojave izričito katolički pjesnici - bez obzira na kvalitet njihovih djela. Jedno od značajnijih imena hrvatske pjesničke scene, koje je mnogo poznatije u inozemstvu negoli u Domovini, svakako je ime DANICE BARTULOVIĆ, dobitnice nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada, koje u javnosti (osim u katoličkim glasilima) nije ni spomenuto, a da joj ministar kulture osobno čestita - ne može ni zamisliti... Duh njezina djela posve je, naime, suprotan duhu Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić ili Miljenka Jergovića. Danica Bartulović je poznata čitateljima "Glasnika Srca Isusova i Marijina", u kojem objavljuje svoj duhovni dnevnik i poeziju, te čitateljima "Marije" i ostalih katoličkih vjerskih i kulturnih časopisa, po svojim pjesmama po kojima bismo lako zaključili da je ona redovnica koja sav život duboko proživljava duhovnu ljubav svoga Zaručnika. Međutim... ona je udana, majka dvoje odrasle djece, kojoj je u svakoj ljubavi - i prema suprugu, i prema svojoj djeci, i prema drugim ljudima - prisutna ljubav Sina Božjega, kojega voli i prima u svima, i koji joj pokazuje koliko je i sama - darovana svima. Povod ovom razgovoru je njezina najnovija nagrada u Charlestonu, West Virginia (SAD), 7. siječnja ove godine. Njezina pjesma MUHA osvojila je treće mjesto. Posebno impresivna je nagrada u natječaju "Global Mail Anual Poetry Contest", koji je raspisan u Chicagu (SAD), a čiji su rezultati objavljeni u svibnju prošle godine. Između l0.501 pjesnika i pjesnikinja iz cijelog svijeta, petero njih je nagrađeno ravnopravnom nagradom, a među njima tri su Hrvatice: Marela Mimica, Kristina Heger i - Danica Bartulović... * Gospođo Bartulović, kada ste osjetili želju da se izrazite pjesmom i da o Bogu i o ljudima progovorite stihovima? - Pišem otkako znam za sebe, a u Dalmatinskoj zagori, gdje sam živjela, to nije bilo ni malo lako. Kad sam se udala, moja je majka pobacala sve moje pjesme, jer je mislila da je prošlo vrijeme djetinjarija i neozbiljnosti. Kakav život stoji iza Vaših pjesama; što nadahnjuje Vaš duhovni dnevnik, koji je pisan - srcem zaručnice? - Moj život je posve običan, bar izvana, a ono što je iznutra - posve je drugo. |
Završila sam klasičnu gimnaziju i rano se udala. U mojoj Dalmatinskoj zagori, prije 27 godina, to je bilo jedino pametno rješenje. Danas je ponešto drukčije. Suprug i ja radili smo kao privatni poduzetnici, podizali dvojicu sinova, gradili kuću i brinuli se o puno drugih stvari. On je upravo navršio godine radnog staža i sad je u mirovini. Sin se oženio i donekle krenuo u život. Mlađi sin ima 22 godine i još studira. Ja se nadam da ću napokon malo odahnuti od silnoga truda i napora, jer smo doista robovski radili i zauzimali se i za Boga, i za Crkvu, i za Domovinu, i za potrebite. I sada imam previše obveza, ali sreća je što me zdravlje nije izdalo, a i borbenog sam duha. Inače, što sam sve proživljavala - ne bi od mene ostao ni pepeo. * Vi ste vrlo uspješna žena; vidimo koliko ste međunarodnih nagrada dobili - kako to Vaša obitelj doživljava? - Moram reći da imam podršku u obitelji. Malo mi je to neugodno priznati, ali moj muž me jako voli (i ja njega, naravno) i on se veseli svakoj mojoj nagradi. Onda kaže: "Opet smo dobili nagradu." Moja obitelj je prava kršćanska obitelj i sinove smo uvijek odgajali u pravom katoličkom duhu. * Vaše pjesme, pogotovo one iz zbirke "Na izvorima ljubavi", mogli bismo usporediti s "Pjesmom nad pjesmama"... toliko je u njima nježnosti, intimnosti, ljepote i bliskosti Isusa, Sina Božjega... Kako Vi, kao udana žena, doživljavate Božju ljubav? - Isusova ljubav je izvor svake ljubavi... Ona je bit, ona je izvor koji napaja, koji daje da duša živi, ali, to je u prvom redu - bolna ljubav. Rekla bih da je nemoguće doživjeti puninu ljubavi ako nismo spremni prihvatiti bol i razna poniženja. Ponekad me strah onog što mi Isus nadahnjuje, načina na koji mi obznanjuje svoju ljubav... i ja zajecam: "Pa zar je potrebno toliko patiti i toliko krvariti?" Odgovor uvijek nađem u molitvi... Potrebno je... jedino nam prihvaćena bol otvara vrata Neba... Da postoji neki drugi način, ne bi Isus i njegova majka toliko propatili. * Kako doživljavate Isusovu majku - Djevicu, svima nama darovanu i blisku, a opet nedostižnu u njezinoj ljepoti? - Meni su prelijepi veza i odnos između Marije i Duha Svetoga... Zamislite što je Ona osjećala u času začeća, kojim je Ona sjajem blistala dok je izgovarala svoj "Veliča...", koja se milina razlijevala Njezinim bićem u tom času i kroz sav Njezin život. Duh Sveti je Njezin Zaručnik, Isus je Njezin Sin... Ne bih mogla ništa više reći... ti misteriji se razmatraju... * Mislim da ne trebam ništa više ni pitati, nego čitateljima "Veritasa" prepustiti užitak izričaja Vaših rečenica, Vaše poezije i Vaših meditacija... Razgovarala: MAŠA HORVAT |
LJUDSKI DUH
(Tekst preveden na engleski jezik)
Je li se on možda sakrio, odvojio od svoga vremena punoga patnje i patnikâ i onih koji su ga željeli okovati? Je li možda uzletio u visine u strahu da ne izgubi svoj prelijepi sjaj? Je li se možda umorio, istrošio, izrekao sve što je imao, što je spoznao, što je kanio izreći?
Ne, nije pobjegao ni izrekao što je imao izreći, niti je spoznao sve što ovdje ima spoznati. Ljudski duh je i danas buktinja koja sjaji nenadvladivim sjajem. On je posljednji čovjekov vapaj, krik, izdisaj, jedina svetinja koja nije sasvim potonula, olinjala, sasušila se i sasula u prah.
| OSVIT USKRSNUĆA
U meni mnogi izviru izvori u meni jutra iznjedruju u meni se vrhovi uzdižu Ti si taj izvor Osjećam Bože |
ON
Koliko me puta pridigao kad bi me noć On bi tada silazio gorke bi mi suze BIJELU POLOŽI RUŽU Ući ću u odaju samoće |
>[SADRŽAJ]<