VERITAS - br. 4/2000.

>[SADRŽAJ]<

JUBILEJI POZNATIH

PISCI I PJESNICI NA JUBILEJIMA (1)

Tijekom sedam stoljeća rimskih jubileja na pojedinim se slavljima znalo naći i poneko poznatije ime iz svjetske književnosti. Dakako, najbrojniji su domaćini. No, prije negoli se zadržimo na značajnijim piscima i pjesnicima, spomenut ćemo i neke kroničare, kojih zapisi na latinskom ili ranom talijanskom jeziku predstavljaju ponekad pravi mali literarni dragulj.

DANTEOVI STIHOVI

Kao prvi kroničar uopće, zahvaljujući tome što je bio očevidac prvoga jubileja, navodi se kardinal Jacopo Stefaneschi, nećak pape Bonifacija VIII. Njegovo latinsko djelo "De Centesimo seu Jubileo anno liber" ("Knjiga o stotoj ili jubilejskoj godini") predstavlja prvu opširniju kroniku o nastanku i odvijanju prve jubilejske svete godine.

Uz ovoga crkvenoga kroničara, valja bar spomenuti neke svjetovne ljude vične peru i papiru koji su ostavili zapise s prvih jubileja. To su Giovanni Villani, firentinski trgovac, pisac "Nove kronike". U tom spisu Villani ocrtava dolazak i odlazak hodočasnika kao nešto "najdivnije što je ikada vidio". A Guglielmo Ventura s priličnom kritičnošću opisuje stisku mnogih hodočasnika. ("Vidio sam često ljude i žene kako se u gužvi međusobno gaze, a i ja sam sam s mukom izbjegao toj pogibelji.")

* * *

Uz ove manje poznate i gotovo beznačajne kroničare susrećemo već na prvom jubileju i neka poznatija poetska imena. Jacopone da Todi, jedno od prvih imena talijanske književnosti, nakon ženine smrti ulazi u franjevački samostan. Kao pjesnik ističe se žestinom osjećajâ, u čemu su mu i granice, ali i prednosti, pjesničkog izričaja. Jubilej 1300. proveo je u pritvoru, gdje ga je kao političkog protivnika strpao papa Bonifacije VIII. (takva su bila vremena!), kojega zauzvrat pjesnik proglašava "Novim Luciferom". Premda osobno nije mogao prisustvovati, Jacopone da Todi, pjesnik nekih potresnih crkvenih pjesama (pripisuju mu se liturgijske sekvencije "Dies irae" i "Stabat Mater"), piše svoj "Laudarium", pohvale prvom slavlju, ujedno i mali priručnik za svaki sljedeći jubilej.

* * *

Uz održavanje prvoga jubileja, koji je sazvao papa Bonifacije VIII. 1300. godine, vezuje se i nazočnost glasovitoga talijanskog pjesnika Dantea Alighierija, za kojega se s velikom vjerojatnošću može reći da je i osobno sudjelovao u slavljima, premda ima i oprečnih naznaka, pa još uvijek nema posve pouzdane potvrde o Danteu kao hodočasniku prvoga jubileja. Još prije održavanja jubilejskih slavlja Dante je u svojoj pjesničkoj zbirci "Vita nuova" opjevao rimske hodočasnike, posebno njihovo štovanje Veronikina platna.

Dante Alighieri - freskaNo, ako se još raspravlja o pjesnikovoj nazočnosti na jubileju, nedvojbeno je da njegovo remek-djelo "Božanstvena komedija" nastaje i u povodu toga slavlja. Dante svoje izvanzemaljsko putovanje simbolički počinje 8. travnja 1300. i završava sedam dana kasnije. Ima u tom velespjevu mnogo tercina koje ukazuju na pjesnikovu osobnu nazočnost u Rimu, kao npr. kad u 18. pjevanju "Pakla" uspoređuje povorke grešnika s gužvom hodočasnika koji na Anđeoskom mostu moraju prolaziti posebno uređenim "dvosmjernim" putovima:

"K’o Rimljani, za Godine svete,
poklonikâ povorke redali
preko mosta, radi silne gnjete;
te su napram Tvrđi svi kretali
put Svetoga Petra s jednog krila,
s drugog svi se pram brdu vraćali…"

* * *

A stihovi koji ponosom ispunjavaju hrvatske hodočasnike sve do dana današnjega toliko su već ponovljeni u raznim hrvatskim prijevodima da može postati dosadno citirati ih i u ovoj prigodi, pa neka nam bude slobodno navesti samo prvi stih dviju tercina kojima je Dante ovjekovječio bezimenoga hodočasnika iz Hrvatske: "K’o čovjek možda iz Hrvatske…".

Svi ti stihovi "oca talijanske književnosti" mogu poslužiti kao rajska predodžba pobožnih hodočasnika na prvome jubileju. To je istinska epopeja jubilejskoga hodočašća, pojedinačnoga i skupnoga, kada obraćeni kršćani iz mrkle tame svagdašnje stvarnosti, preko spokojne oaze pokorničkoga čišćenja, bivaju uzdignuti do nebeskih visina.

LJUDEVIT MARAČIĆ

>[SADRŽAJ]<