Ovaj broj "Veritasa" izlazi iz tiska gotovo sredinom korizme, a do idućeg broja svetkovina Uskrsa već će proći, pa smo se odlučili čitateljima ponuditi tekstove koji se odnose i na korizmu i na Kristovo uskrsnuće. I jedna i druga tematika izazovne su i pravlačne, pa svaki suradnik "Veritasa", a vjerujem da je to slučaj i s čitateljima, ima neko svoje posebno gledanje i na ono što je općepoznato i što svi prihvaćamo. Istine naše vjere ostaju nepromijenjene, ali gledanje na njih, njihovo tumačenje novom čovjeku razumljivim jezikom, svakako je uvijek aktulano i autorima tekstova izazovno.

* * *

Moderni čovjek, okružen tolikim ponudama različitih religijskih pokreta istočnjačkog podrijetla, teško se može oduprijeti svemu što mu se svakodnevno nameće. Govor o reinkarnaciji ili obećanja blaženog života na zemlji samo su novim jezikom prerečene stare zablude, koje je Crkva već davno odbacila i osudila. Unatoč tome, mnogi - koji sebe smatraju vjernicima - vjeruju da su nečija reinkarnacija i da će se nakon smrti opet pojaviti u nekom drugom obliku.

Zahvaljujući najviše Jehovinim svjedocima, sve češće se mogu čitati različiti napisi o navodnim proročanstvima ili o predviđanjima skoroga kraja svijeta, te o tome koliko će se ljudi spasiti, kao i o tome kako će Krist uspostaviti novo zemaljsko kraljevstvo, koje će trajati 1.000 godina. Milenarističke ideje ponovno su našle plodno tlo u okruglim brojkama, iako nitko uopće ne zna kada će biti Posljednji sud.

Nije to razlog da se kršćani ponašaju poput ludih djevica, da spavaju umorni od čekanja i da dopuste da im se svjetiljke ugase, odnosno da im ponestane ulja mudrosti i strpljivosti, sigurni da do Kristova ponovnog dolaska ima još puno vremena. Nije razumno niti namjernom vlastitom smrću žuriti ususret Gospodinu, kako to u posljednje vrijeme čine pripadnici različitih ekstremnih sljedbi, nego Crkva vjernike poziva na razboritost i na življenje u skladu s Božjim zapovijedima. Za takve vjernike Kristov ponovni dolazak neće biti ništa zastrašujuće, nego će ih, naprotiv, obradovati. Ali, malo je onih koji, poput prvih kršćana, mole: "Dođi, Gospodine Isuse!"

Uskrs i uskrsno vrijeme svakako su prigode za preispitivanje vlastite vjere. Vjerujemo li doista da je Isus uskrsnuo od mrtvih? Je li to vjera onih koji jednostavno prihvaćaju sve što im se kaže, a da se niti ne upitaju zašto i kako? Onaj tko slijepo prihvaća ono što je kao dijete naučio, prije ili kasnije naći će se nedorastao i nesposoban odgovoriti onima koji su uvježbani zbunjivati nepoučene i neosvjedočene.

Na nijekanje uskrsnuća mrtvih, osobito na nijekanje uskrsnuća ljudskoga tijela, nailazio je već sv. Pavao, pa i među vjernicima, u svom naviještanju evanđelja. Usprkos tome, on hrabro govori upravo o uskrsnuću tijela (doslovno: půti, mesa), tj. čovjeka u stanju slaboće i smrtnosti. Uskrsnuće tijela znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i "naša smrtna tijela oživjeti" (Rim 8, 11). Primjer takvog uskrsnuća upravo je Krist, koji se ukazuje u tijelu. "Kako onda neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša. (...) Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih." (1 Kor 15, 12-14. 20)

* * *

Oni čitatelji koje su neke od ovih riječi Svetoga pisma iznenadile svojom novošću ili nepoznatošću, ipak bi više vremena trebali posvetiti čitanju Biblije, njezinom proučavanju, čitanju knjiga i časopisa koji tumače sadržaj Svetoga pisma, ali prije svega trebali bi češće, a to znači svake nedjelje i svakog blagdana, ići na sv. misu. To se osobito odnosi na one koji u crkvu dolaze samo za Božić i za Uskrs, a najviše ih vrijeđa kada ih netko nazove pravim imenom - nevjernicima. Istini za volju, to zasad jesu - ali ne moraju takvi i ostati!

Uz ove poticaje na praktično življenje vjere, svima želimo SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

MARKO PUŠKARIĆ