"Uklonite mi s očiju djela opaka,
prestanite zlo činiti!
Učite se dobrim djelima:
pravdi težite,
ugnjetenom pritecite u pomoć,
siroti pomozite do pravde,
za udovu se zauzmite."

(Iz 1, l6-17)

"Bolta, molim Vas, pomozite mi! Vi ste mi posljednja nada... Sin mi ne može naći posao, nećak je morao prekinuti studij jer ga nema tko školovati, moja mirovina je premala...", slušamo "svakidašnje jadikovke" jedne žene, koja upornošću biblijske žene moli pomoć čovjeka za kojega zna da joj može, i hoće, pomoći.

I tako... iz dana u dan. Već četrnaestu godinu - Baltazar Jalšovec, potpredsjednik Hrvatskoga državnog sabora, sluša svoj narod, političari bi rekli "svoje biračko tijelo", čije povjerenje nije izgubio ni iznevjerio ni jednom u posljednjih pet izbora za zastupnika u Hrvatski sabor - "Hrvatski parlament". Mijenjao se naziv Sabora, mijenjale su se vlade i politički sustavi, a BOLTA (kako ga zovu prijatelji) jednakom ljubavlju za svoj narod brani njihova prava i njihovo dostojanstvo, na Trgu sv. Marka br. 7.

* * *

Sjedimo u prostranom dnevnom boravku lijepe katnice u Štrukovcu, u Međimurju... Na zidu veliki križ, a tu je i svijeća s likom Gospe Bistričke. Ovo je pravi katolički dom. Domaćin i njegova obitelj bili su na jutarnjoj misi i tek nakon obiteljskog ručka - primaju "Veritasovu" novinarku, istom dobrodošlicom kakvom primaju svakoga: namjernika, nevoljnika, uglednika...

Srce i duša, dobrota i vjera hrvatskog naroda u ovoj kući i među ovim ljudima - osjećaju se u punini.

* Gospodine Jalšovec, kad ste se i kako počeli baviti politikom?

- To je moja obiteljska tradicija. Tatin stric, Antun Jalšovec, bio je dopredsjednik HSS-a za Međimurje, nekad, za Stjepana Radića. Tatina obitelj bila je u politici uvijek, nekad s manje, nekad s više uspjeha; pokušavali su mnogi - stričevi, braća, a ja sam, eto, otišao najdalje.

* Kako ste uspjeli postati zastupnik u Saboru još za vrijeme komunističkog režima, a niste nikada bili član SK-a?

- Simpatično, provokativno pitanje. Ovako je to bilo: U ondašnjem uređenju se išlo po branšama, po profesijama, po društvenoj djelatnosti, tako da je imala svoga zastupnika i poljoprivreda, pa je onda bilo, malo to tko zna, 16 članova koji nisu bili članovi SK-a. I to vrlo aktivnih zastupnika! Vrlo velikih zagovornika hrvatskog jezika, na primjer. Ja sam sudjelovao u kreiranju amandmana o hrvatskom jeziku 1988., kad su šteli sastaviti hrvatski i srpski jezik. A zakaj sam baš ja to bil? Pa, meni se niš nije moglo dogoditi: imao sam tada farmu krava, nitko me nije mogel zbaciti van, bil sam uvek samostalan. Uvijek sam od svojih deset prstiju sposoban solidno živjeti, a to sam mogao i onda. I tako je to bilo. Mislim da sam onda bil čak i poznatiji zastupnik nego u ovih deset godina pod vlašću HDZ-a, jer sam bio poznat onoliko koliko sam se usudil raspaliti po ondašnjem režimuu, a ovo je ipak naša država bila, malo sam se brenzal, a i rat je bil, da baš ne udariš po režimu, jer bi netko pomislio da udaraš po hrvatskoj samostalnosti.

* Upravo Vam teče peti mandat saborskog zastupnika iz Međimurja, što je svojevrstan rekord u europskim okvirima. Recite, kako ste uspjeli kroz sve ove godine i u tri različita sustava sačuvati i zadobiti povjerenje svojih birača, svojih Međimuraca?

- Većina birača mora biti zadovoljna. Evo, stotine poziva dnevno, stotinu problema koje moraš u hodu rješavati. Pomogneš jednomu, javlja ti se deset drugih, pomogneš toj desetorici, javljaju ti se stotine. Evo, konkretno sad, kad sam potpredsjednik Sabora, počeo sam raditi u svom kabinetu. Hvala Bogu, dobio sam povijesni kabinet Stjepana Radića, baš u njegovu kabinetu stolujem. Eto, sad pozivam predstavnike javnih poduzeća. Neki dan su mi bili. I pitaš ga: "Što ima tvoj kraj za ponuditi?" I već sam nekoliko uspješnih poslova uspio sklopiti. A to će biti nekoliko novih radnih mjesta. I to se čuje dalje... Dolaze drugi ljudi, i to čitav život radiš. To ti je kak onaj "Lanac sreće", ili "Lanac sv. Antuna". Po tom se sistemu i dobrota širi. Ili, pak, obrnuto. Napraviš zlo jednomu, deset drugih sazna, a oni će opet ispričati desetorici drugih; budućnost ti je blokirana i nitko nikad to više ne može ispraviti.

* Kako promatrate deset naših proteklih godina, za koje jedni misle "da ih trebamo što prije zaboraviti", a drugi "da su to bile najljepše godine", jer je Hrvatska postala samostalna država, a vjernici - punopravni članovi društvene zajednice?

- Trebalo bi to podijeliti na dvije etape: Na doba enormne energije, koja je došla do izražaja kad se stvarala hrvatska država, kad smo svi s oduševljenjem išli k doživljaju da smo nakon toliko vjekova dobili svoju državu. I taj period od početka Domovinskog rata bi završio s "Olujom". To je bilo pozitivno i dobro. Kad se živjelo za Hrvatsku, kad se radilo za Hrvatsku, kad se ratovalo za Hrvatsku. E, onda, nakon 1995. do ovih izbora došlo je jedno doba kad je dio pučanstva "ratovao" za svoj džep, za svoje tvornice i tak dalje. I to nije bilo dobro.

Ja sam poljoprivrednik i, hvala Bogu, imam u svinjcu, u štali, i u dvorištu domaće životinje. Životinja dok je gladna, ona jede do sita. A čovjek? On kad dođe u prigodu nekaj zgrabiti, ne zna reći kad je dosta. Kad netko ima jednu tvornicu, dvije, tri, hoće još i još. Bilo je vlasnika koji su 150 tvornica imali. A što će mu to? Na kraju mu je dosta 2 metra dužine i dubine i 70 cm širine zemljice i dosta mu je. To čovjek ne zna, i tu je problem.

* Kako biste ocijenili, kao vjernik u politici, ulogu Crkve u svim događanjima tijekom proteklih deset godina u Hrvatskoj?

- Pazite... Crkva! Ja sad o Crkvi govorim kak čovjek, kak pravi katolik. Rođen sam 3 siječnja, a kršten sam tri dana kasnije i, naravno, dobio sam ime po onom svecu koji ti dojde taj dan. Pa sam onda, s koliko se godina ide, primil prvu pričest, pa onda svetu potvrdu, pa sam se onda oženil, i tako čitav život. Nije mi to profesionalnost biti vjernik, kak nekima koji su se krstili kad su bili 70, 80, ili 110 kilograma. I sad nas oni uče crkvenom životu! Na žalost, stotine ih je sad takvih - profesionalnih vjernika. To ti je bilo popularno neko vrijeme - biti vjernik.

Crkva? Što je kriva? Nije nikaj kriva! Crkva se vladala prilično fer kad je Domovina bila u pitanju. Stala je uz svoj narod. A upravo radi ovih koji su zasjeli u prve klupe, a i sad, kad ga gledaš, vidiš kak se nespretno križa, vidiš da mu se otac nije križao, pak se zezne - sad levo, sad desno. E, to su ti novopečeni vjernici, koji su počeli ljude vjernike tjerati iz crkve. Ne Crkva sama! Ako tu bude išlo kak u Njemačkoj, Crkva bude imala punu kasu, ali će crkve biti prazne. Još je jedna stvar: Jel’ se to nekome svidjelo ili ne, Crkva je i opet u promjeni vlasti pozitivnu ulogu imala, kad se već vidilo da to tak ne ide. Došlo je do smjene Kardinala, a ovaj novi nadbiskup je rekel: "Dosta!".

* Što mislite? Je li Crkva tijekom prošlog desetljeća iskoristila šanse koje je imala na najbolji, najsvetiji i najkreativniji način? Mogla je, recimo, pokrenuti jedan katolički dnevnik, a nije?

- Pa sad ima mogućnosti, ja mislim. Ima stručne mogućnosti, ima i financijske. Uostalom, dosta toga će joj biti vraćeno. Mislim da što Crkva ima manje kapitala - lakše će preživjeti; što bude manje kapitalist - bliža će biti narodu.

* Bili ste na susretu sa Svetim Ocem i na Hipodromu i u Mariji Bistrici. Kako Vi, kao vjernik i kao političar, doživljavate Papu?

- Doživljavam ga inače malo drugačije. Doživljavam ga nekak kak našega dečka. Domaćega... Jednog od rijetkih svjetskih velikana koji govori hrvatski. Doživljavam ga kak političara koji je mojoj domovini puno pomogel.

* Svaki dan putujete na posao iz Štrukovca u Zagreb. Molite li putem?

- Da. Molim. I uvijek, kad god mi se i na putu pruži prilika, pomognem.

* Kad smo dogovarali ovaj razgovor, rekli ste da je pola, i više od pola, Vašeg uspjeha - uspjeh Vaše supruge, koja je sve ljude koji su se u Vašu kuću u Štrukovcu navraćali beskrajno požrtvovno dočekivala, posluživala, bila prava domaćica mnogim poznatim i nepoznatim gostima. Mogu li s njom malo popričati?

- Izvolite!

* Gospođo, kako je to biti supruga potpredsjednika Hrvatskoga državnog sabora?

- Naporno. Stvarno naporno. Malo je on slobodan, treba ga svaki dan pakovati. Ima od mene potpunu potporu. Uvijek sam ga podržavala.

* Je li nekada bilo kriza? Jeste li se ikad osjećali umorni od svega?

- On je rekao: "Idem ja u mirovinu", a ja sam rekla: "Ne! Ne idi još!"

* Kako se osjećate kad Vam dođu onako "malo veće face" političkog i javnog života, kako se onda osjećate?

- Nije baš svejedno, ali potrudim se da se oni ugodno osjećaju.

* Tko Vam je bio najdraži gost? Tko Vam je sve bio gost?

- (Bolta) A tko nije? Od predsjednika Mesića, pa Budiše, spominjali ste Habsburgovce - ne znam koji nije bio. Tu je bio i predsjednik Štajerske, da ne nabrajam dalje.

* Gospođo Jalšovec, molite li za svoga muža? Molite li Duha Svetoga da mu dâ mudrosti u ovako važnom poslu, u kojem odlučuje i o životima svih nas?

- Molim. Molim Očenaš, misu prikazujem...

* Gospodine Jalšovec, da li Vi sebe doživljavate kao novog Pankretića, ili Sulimanca, koji su imali prave "seljačke" nastupe?

- Ne! Baš naprotiv! Ja sam političar sasvim drugog kova, koji se na nekoliko jezika može sporazumjeti, koji jako dobro govori njemački. Nedavno je tu bila Doris Pack. Ja nju znam godinama iz Bruxellesa. Mene akceptiraju ovakvog kakav jesam. Recimo, kad nemam kravatu na sebi, ja sam k’o gol.

* Za kraj - otkrit ću Vam jednu tajnu. Molitvena grupa u jednom našem gradu - moli za sve zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. Svaki zastupnik ima svoga molitelja - svoga "anđela čuvara". Ne zaboravimo... zaštitnik Hrvatskog sabora, po želji nekih davnih sabornika, je sv. Josip... I za Vas moli netko.

- Pa, hvala!

* U ime "Veritasa", Uredništva i čitateljâ, sretan Uskrs - cijeloj Vašoj obitelji!

Razgovarala: MAŠA HORVAT