VERITAS - br. 6/2000.

>[SADRŽAJ]<

JUBILEJI POZNATIH

PISCI I PJESNICI NA JUBILEJIMA (3)

GOLDONIJEV "HODOČASNIK"

Na jubilejskom slavlju 1575. godine našao se i nizozemski hodočasnik pjesnik Vilhelm van den Vondel, koji je svoja jubilejska sjećanja prikupio u latinski spjev, koji je potom njegov brat Just preveo na tekući jezik. Djelo završava pohvalom papi Urbanu VIII.: "To je veliki vratar nebeskih dveri. Tiho! Ne tražite drugo da biste saznali. Na koljena! Poljubite mu noge, koje toliki ljudi časte!" Dosta neobične riječi za inače hladnokrvne sjevernjake. Nešto kasnije španjolski dramski pisac Pedro Calderon de la Barca svoje uspomene s rimskoga jubileja objavljuje u sakralnom spjevu "Sveta godina u Rimu", važnijem po dokumentarnoj vrijednosti negoli, po umjetničkom nadahnuću.

* * *

Carlo Goldoni, komediografNa sljedećim jubilejskim slavljima ne susrećemo neka poznatija imena iz svijeta umjetnosti riječi, sve do 1775. godine, kada po svoj prilici u Rimu boravi poznati venecijanski komediograf Carlo Goldoni, autor mnogih komedija, koje se izvode i danas. Manje je poznato da se taj popularni pisac komedija bavio i ozbiljnim stihovima, među koje svakako spada i spjev "Il pellegrino" ("Hodočasnik"), posvećen sestri jednoga svoga prijatelja koja je odabrala redovnički poziv. Mnogi u tom djelu prepoznaju tragove i doživljaje osobnoga pjesnikova hodočašća za svete godine u Rimu, posebno u stihovima:

"Pokrećući korak s krunicom u ruci
na dugom, blatnom i teškom putu,
razmišljajući otajstva dobroga kršćanina
hodam zatvorenih očiju, a Bog mi u glavi..."

* * *

I stigosmo tako do stoljeća s kojim nam se uskoro rastati. Na jubilejskom slavlju koje je 1900. priredio i održao papa Lav XIII. našla su se i dva vrsna imena talijanske književnosti. Dok se ne treba čuditi nazočnosti Antonija Fogazzara, autora mnogih nemirnih, ali iskrenih, religioznih stihova, za mnoge Giovanni Pascoli možda predstavlja iznenađenje. Taj sin istaknutoga socijalista, i sam po uvjerenju pobornik lijevih ideja, doživio je svetu 1900. godinu kao svojevrsnu duhovnu prekretnicu. Jubilejskom slavlju posvetio je veliki spjev, nazvan "La Porta Santa" ("Sveta vrata"), u kojemu tumači iskrenu vjersku nostalgiju koja je obilježila 19. stoljeće, kada su se mnogi umovi željeli otarasiti nečega što su proglašavali ostatkom prošlosti i balastom srednjega vijeka. Pascoli u ovomu spjevu kao da preklinje papu Lava XIII. da više ne zazidava sveta vrata; neka ih ostavi rastvorenima, kako vjera ne bi ponovno bila odvojena od ljudi. U tim proročkim stihovima mnogi čitaju predosjećaj ideje onoga kršćanstva koje riskira neprocjenjive štete ako se ne bude obnovilo.

Nakon 25 godina, za svete 1925. godine, u Rimu se našao pisac i slikar Max Jacob, obraćenik sa židovstva, koji se povukao u benediktinski samostan 1921. godine, da bi za Drugoga svjetskog rata kao Židov bio deportiran u logor iz kojega se nikada neće vratiti. Jubilejskom slavlju Jacob je posvetio više svojih pjesama. Sredinom stoljeća, za jubileja koji je papa Pio XII. sazvao i održao 1950. godine, u Rim je doputovao još jedan istaknuti pisac obraćenik: Paul Claudel. Paul Claudel, pjesnikPrije nego što će napustiti Vječni grad, tada već više negoli osamdesetogodišnjak, bilježi: "Ja nisam više sposoban pješačiti, ali sam još uvijek kadar kleknuti." U Vatikanu je papa Pio XII. primio francuskog pjesnika. Tom su prilikom neki francuski glumci pred Papom i pjesnikom recitirali pojedine Claudelove religiozne pjesme.

* * *

U isto je vrijeme Giovanni Papini pisao: "Poplava hodočasnikâ, koja će se iz vlakova, autobusa i zrakoplova preliti na Rim, donijet će dobit trgovini sitne robe, hotelijerskoj industriji, državnim željeznicama, zračnim i pomorskim kompanijama, ali sve će to biti beznačajno u moralnom i duhovnom redu ako svi ne budu, jasno i snažno, doživjeli osjećaj grijeha. Sveta se godina ne dâ svesti na otvaranje svetih vrata, na ceremonije po rimskim bazilikama, na procesije i službene audijencije; to je povremena i izvanredna ponuda oprosta koji Crkva upravlja djeci raspršenoj po svijetu. Tko ne osjeti u sebi grijeh, strpljivu i iskrenu odluku podvrći se poniženju u učinkovitoj pokori, ne može se smatrati istinskim ‘romarom’; bit će ponajviše jedan znatiželjan i štedljivi turist, koji se koristi zgodnom prigodom da obavi brzopotezni izlet izvan kuće."

LJUDEVIT MARAČIĆ

>[SADRŽAJ]<