VERITAS - br. 6/2000.

>[SADRŽAJ]<

RAZGOVORI S GOSPODINOM

ŠTO JE ISTINA O KRALJEVSTVU NEBESKOM?

RAJ

Tog dana već davne 1966. ostao sam razočaran predavanjem svoga vrsnog profesora na bogoslovnom fakultetu. Tema predavanja bila je: raj. Nadao sam se čuti nešto lijepo o onome što čovjeka čeka poslije smrti, naravno ako umre u ljubavi Božjoj, a profesor je govorio o mnogočemu, ali o raju gotovo ništa. Tada sam se, kao student, pitao: Zar je nemoguće o raju reći nešto lijepo i istinito? A, evo, sada se nalazim u sličnom položaju kao taj moj profesor. Želio bih napisati nešto istinito i lijepo o raju, nebu, Kraljevstvu nebeskom, ali ne ide; prava muka - nedostaju riječi i izričaji.

A možda će poneki čitatelj reći: "Ma kakav raj! Nezaposlen sam, nemam od čega živjeti, ni ja ni moja obitelj, a ti želiš pričati nešto o raju. Pogledaj teške bolesnike po bolnicama, ratove i ubijanja u svijetu, mržnju, glad, prirodne katastrofe... Bolje bi bilo da nešto napišeš o paklu, jer je u svijetu mnogo prisutniji pakao nego raj."

Pripovijeda se da je sv. Filip Neri znao od radosti bacati šešir u zrak i klicati: "Filipe, nebo!" Toliko se radovao nebu koje ga čeka. Sveci su sve gledali kroz prizmu vječnosti. Mnogi ljudi i danas žive i rade, čine dobro drugima, bore se za pravdu i mir, trpe i umiru s vjerom i nadom u bolji prekogrobni život, s vjerom u raj.

* * *

A sve je počelo s rajem zemaljskim, o kome govori Knjiga Postanka, ali također i semitske i druge tradicije. U raju zamaljskom prvi ljudi, Adam i Eva, živjeli su sretno i zadovoljno. Bili su besmrtni. Ta sreća trajala je do pada u grijeh, a onda je na zemlju došlo Božje prokletstvo: težak život i smrt.

Priča? Nipošto! Nešto sudbonosno dogodilo se s čovjekom na početku njegova postojanja, tako da je sâm Bog trebao zahvatiti u ljudsku povijest. Poslao je na zemlju svoga Sina, koji je postao čovjekom. Taj Bog i Čovjek, Isus Krist, naviještao je ljudima Radosnu vijest spasenja, novi raj i novo nebo. I svojom smrću na križu vratio je čovjeku izgubljeni raj. O tom novom eshatološkom raju ovdje je riječ.

Kakav je raj? U prvim stoljećima kršćanstva bilo je onih koji su shvaćali taj raj kao zemaljsko kraljevstvo: vrt s ružama koje ne venu, šuma s cvijećem, uvijek svježe livade, svjetlo bez sjene, mir, odmor.... Euzebije, crkveni povjesničar iz 4. stoljeća, piše o jednom pristaši zemaljskog raja: "On sanja da će se (Kraljevstvo nebesko) sastojati u stvarima koje on sâm želi, a prijatelj je tijela i putenosti." U igri je tada i tisućgodišnje kraljevstvo, o kojemu govori i Knjiga Otkrivenja, 20, 2-7. Mnogi su tu pronalazili elemente zemaljskog kraljevstva, raja. No, to je proročki spis, i on se ne može razumjeti dok se ne ostvari. Od vremena crkvenih otaca prevladava alegorijsko, duhovno shvaćanje i tumačenje raja. U tome se posebno ističe Origen, ali i drugi oci. Raj započinje krštenjem, po kojemu se ulazi u Crkvu koja je Kristovo tijelo, a zadobiva svoju puninu u vječnosti, u eshatonu.

Kad je sv. Pavao htio nešto reći o raju, onda nije pronašao na ovoj zemlji ništa s čime bi ga usporedio: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube." (1 Kor 2, 9) Ne, Boga se ne može izreći, a raj je sâm Bog. Na drugom mjestu Pavao opisuje raj, treće nebo u koje je bio uznesen, pa piše da je "čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti" (2 Kor 12, 4). Nemoguće je izreći neizrecivo. Riječ je o Pavlovom mističnom iskustvu. Apostol Ivan piše: "Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest" (1 Iv 3, 2), "licem u lice", kako kaže sv. Pavao. To je pravi raj, prava sreća. Ipak, ograničeno biće, čovjek, nikada neće moći do kraja obuhvatiti neograničenog Boga.

* * *

Raj se ne smije shvaćati statički, bez pokreta. Blondel upozorava da je "Trojstveni život u stalnom pokretu". Pogrešno je, kaže on, prikazivati zajednicu izabranih kao u nekom amfiteatru, u kojemu svatko ima svoje mjesto, koje mu je određeno, i tu stoji nepomično. I Berdjajev zazire od raja u kojem bi zbog neangažiranosti vladala dosada. Prema tome, oni u raju itekako su angažirani, slično Trojedinom Bogu. Sv. Terezija od Djeteta Isusa rekla je: "Želim provesti svoje nebo čineći dobro na zemlji."

Kada počinje raj? Jedan od dvojice razbojnika koji su bili razapeti s Isusom pokajao se za svoje zločine i molio: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju." (Lk 23, 42-43) Danas, to znači odmah poslije smrti. Isus je svojom smrću na križu otvorio vrata raja; zapravo, s njim je započeo raj. Sišao je nad pakao i uveo u raj pravednike Starog zavjeta i ovog razbojnika koji se pokajao za svoje zločine. Čovjeku se sudi za njegova djela odmah poslije smrti. Javna proslava Gospodina Isusa i javni sud ljudima s uskrsnulim tijelom dogodit će se na koncu vremena, na Sudnji dan. No raj počinje već ovdje na zemlji. Isus, naime, kaže: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." (Iv 14, 23) Bog se nastanjuje u duši onoga koji ga ljubi. Zar to nije raj!? Zanimljivo je u tom pogledu mišljenje sv. Terezije od Djeteta Isusa o raju: "Nije mi jasno što ću više posjedovati poslije smrti nego što posjedujem u ovom životu. Vidjet ću dobrog Boga, to je istina; ali već sam na zemlji posve s njime."

Gdje je raj, nebo? Raj, nebo, ne može se lokalizirati. On nije negdje gore. Raj je, kako kaže suvremeni teolog Kasper, eshatološki fenomen. Ići u nebo znači ići Bogu, biti u nebu znači biti s Bogom.

Tko dolazi u raj? Isus Krist obećava Kraljevstvo nebesko, raj, onima koji čine dobro potrebnima: "Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni." (Mt 25, 34-36)

Je li raj Marksov opium za narod? Nipošto! Raj je dokaz Božje dobrote i ljubavi prema čovjeku. S rajem čovjek dobiva mnogo više nego što je s Adamom izgubio. Dobro je u životu, posebno kad čovjeka snađu razne kušnje i teškoće, misliti na raj, na nebo.

AUGUSTIN KORDIĆ

>[SADRŽAJ]<