BOŽJA RIJEČ ČOVJEKU

KRISTOV IZGON NIJEMOG ZLODUHA

(NE)VJERA

Piše: CELESTIN TOMIĆ

Na sve posjetitelje Bazilike Sv. Petra u Rimu ostavlja duboki dojam Rafaelova slika u mozaiku "Preobraženje Gospodinovo". Obasjan jutarnjim suncem, mozaik oživi. Gornji dio slike, preobraženje, zrači mirom, srećom, blaženstvom, dok su u donjem dijelu nemir, zbunjenost, patnja, očaj, kaos, koji se odražava u dječaku padavičaru. To je slika ovog svijeta bez Isusa. Isusova prisutnost unosi i u ovaj pakao ljepotu, sklad, mir.

Isus nakon preobraženja silazi s gore u pratnji triju svjedoka preobraženja: Petra, Jakova i Ivana. Dođoše k ostalim učenicima. Oko njih je silan svijet. Pismoznanci raspravljaju s njima. O čemu? Marko nam to ne kaže. Možemo iz Isusovih riječi upravljenih učenicima zaključiti da se rasprava vodi o tome zašto učenici nisu mogli istjerati zloduha, iako im je Isus već kod poziva dao "vlast izgoniti đavle" (Mk 3, 14).

Mnoštvo, čim ugleda Isusa, brže pohrli da ga pozdravi. Iz mnoštva izlazi čovjek i pozdravlja Isusa: "Učitelju! Dovedoh k tebi sina, koji ima nijemog duha. Gdje ga god ugrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh učenicima da ga izgnaju, ali ne mogoše!"

"Nijemi duh" je i "gluhi" i "nečisti". Otac opisuje djelovanje nečistog duha na dječaka s desetak glagola koji izriču svu težinu i silu nečastivoga. Učenici nisu u stanju da ga izgnaju.

"Sve je moguće onomu koji vjeruje!" (Mk 9, 14-29)

Isus se obraća učenicima s prijekorom: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" Isus učenicima upravlja riječi kao i Jahve narodu u pustinji: "Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene?" (Br 14, 27) Jednako Jahve preko proroka upravlja ukore narodu (Jr 5, 21-23). Učenici su na Petrova usta ispovjedili: Isus je Krist. Ali ni oni ne žele Krista patnika! Sada su na putu prema Jeruzalemu, idu ususret muci i križu. Isus ne odbacuje učenike, iako im je vjera još tako slaba. "Dovedite ga k meni!" Želi da već sada učenici sudjeluju u njegovu poslanju. Zato ih je pozvao da "budu s njime" u djelu spasenja.

Dječakov otac naziva Isusa "Učiteljem". Isus je onaj koji naučava "novi i snažni nauk", pa i samim zlodusima zapovijeda i pokoravaju mu se (1, 27).

* * *

Kad su učenici doveli dječaka k Isusu, zloduh osjeti da se nalazi pred onim koji je jači. Potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus pita dječakova oca koliko je vremena kako mu se to događa. On reče: "Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" Otac kuca na Isusovo srce. Isus mu reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onima koji vjeruju!" U Isusu djeluje božanska snaga, zato on sve može.

Otac odmah povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" Ovdje imamo ispovijest vjere. Ali vjera je dar. Zato otac moli da mu Isus ojača vjeru.

Isus zapovjedi nečistom duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" Zloduh na to zaviče, žestoko strese mladića te iziđe, a on osta kao mrtav. Isus ga dohvati za ruku, podigne ga i on se uspravi. U ovom ozdravljenju imamo predosjećaj uskrsnuća. Možemo se osloboditi zloga, možemo uskrsnuti na život ako nas dohvati Isusova ruka, jer on je život i uskrsnuće naše.

Tko je Isus, to sâm Isus otkriva apostolima "u kući", u Crkvi. Kako mogu istjerati zloduha? Ako budu s Isusom povezani u svojem djelovanju i u molitvi. "Ovaj rod se ničim drugim ne može izagnati nego molitvom." Molitva je nepobjediva sila.

* * *

Tri apostola na Gori preobraženja, u zrenju, u promatranju slave Božje, željeli su ostati na gori. Isus ih primjerom poučava kako se do slave dolazi kroz muku i kroz smrt. Nakon preobraženja Isus silazi i suočava učenike sa zlom na zemlji. Učenici trebaju s Isusom rušiti demonsku moć u ovom svijetu. Ne bijeg od svijeta, u kojemu vlada trostruka požuda, sile Zloga, već prodor u ovaj svijet, da svijet učine ljepšim, bratskijim, ljudskijim. I nikad ne sustati, pa makar imali i neuspjehe i makar doživjeli razočaranja, kao i učenici u Isusovoj odsutnosti. S Isusom je sve moguće, jer je on ne samo Krist, nego i pravi Bog. Ali zlo u svijetu možemo nadvladati samo ako slijedimo Isusov put, put koji vodi do Kalvarije, na kojemu je Zlo nadvladano, i samo se u križu, snagom Uskrsnuća nadvladava. Ako krenemo drugim putovima, metodama i ideologijama, koje nam nudi nečastivi preko svojih glasnogovornika, nikada zlo ne možemo svladati ni u svijetu; naprotiv, postat će nam upitna i sama Božja opstojnost.

Vrhunac Isusove prisutnosti u Crkvi je presveta euharistija. Ona je sigurna obrana protiv Zloga i protiv svih zala i nereda, samo ako imamo vjere. Molimo s ocem opsjednutog dječaka: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" Jer, "sve je moguće onomu koji vjeruje!".

KRŠĆANINOV ŽIVOT JE BOGOSLUŽJE! (3)

TEMELJNI I UGAONI KAMEN

Da shvatimo religiozno značenje kršćanstva, da znamo kao kršćani živjeti u stvarnom svijetu, Biblija nam otkriva kako se to ostvaruje. "Želiš li naći vječnost, služi vremenu." (D. Bonhoeffer) Moramo u vremenu Bogu služiti. Za kršćanina već u vremenu počinje vječnost, ako bogoslužje prožima sav njegov život. Ovo našem životu daje njegov puni smisao i omogućava ostvariti "kraljevstvo svećenikâ".

* * *

Iako čitajući Novi zavjet susrećemo brojne izričaje bogoslužnog rječnika, ipak nekako najzgusnutije to nalazimo u Prvoj Petrovoj poslanici, koja je napisana dok je još kult u Hramu cvao (prije 70. godine). Poslušajmo tekst:

"Pristupite k njemu, Kamenu živomu, što ga, istina, ljudi odbaciše, ali u očima je Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo, da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: ‘Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni; kko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti.’ Vama, dakle, koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu." (1 Pet 2, 4-9)

Proroštva i Božja obećanja ovdje su zablistali novim svjetlom objave u Isusu Kristu. Da bolje shvatimo ovo važno mjesto i što mora biti kršćanski život, pogledajmo proročke navještaje u njihovom izvornom tekstu:

"Kamen" živi, ugaoni i odabrani jest Mesija. Psalmist pjeva u Duhu dok Pravednik ulazi u svetište, praćen korovima svećenikâ, levitâ i naroda: "Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni." (Ps 118, 22) "Graditelji" ovog svijeta odbacili su Mesiju, ali Graditelj svijeta učini ga kamenom "zaglavnim", koji povezuje dva zida ili svodne zidove.

Izaija naviješta: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjeni, kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti." (Iz 28, 16) To je znamenito proroštvo: kamen na Sionu različit je od zgrade i od vjere. Kamen je slika u Starom zavjetu za ljude na položajima (Suci 20, 2; 1 Sam 2, 19). Ovdje se radi o Mesiji, kojega Izaija na drugom mjestu opisuje žarkim bojama (9, 1-6). Mesija je temeljac kamen, na kojemu se izdiže zdanje koje se izgrađuje na pravdi i pravednosti, od živog kamenja, a to su vjernici. Oni skupa s Mesijom-kamenom stvaraju zajednicu spasenja. To je vječno Božje kraljevstvo ljubavi, pravde i mira. Da budemo živo kamenje, koje je sposobno biti ugrađeno u ono božansko zdanje, traže se živa vjera i posvemašnje predanje Bogu, prepuštajući se njegovoj volji.

Imamo i prisjećanje na drugo proroštvo: "(Jahve) će vam biti zamka, i kamen spoticanja, i stijena posrtaja... znak i mreža svim Jeruzalemcima." (Iz 8, 14) Jahve ostaje tajanstvena opasnost za sve koji mu nedostojno pristupaju. Treba se odlučiti: ili ćemo se opredijeliti za Boga bez pridržaja i postići spasenje, ili ćemo vrludati, tražeći sigurnost i pomoć kod ljudi, i tako propasti.

* * *

Temeljni tekst: "Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojima mimo sve narode - ta moj je sav svijet - vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet." (Izl 19, 5 s) Izlazak iz Egipta, kuće ropstva, pokazao je i otkrio ljubav i milosrđe Božje. Izrael mora odgovoriti na to i sklopiti Savez sa svojim Bogom.

Izrael je Jahvina "draga svojina", njegova ljubav u vidu spasenja svih ljudi; "kraljevstvo svećenikâ", kao narod-svećenik za druge narode; "narod svet", odijeljen od onoga što nije Bog i posvećen Bogu. Dakle, ovo izriče način životnog postojanja Izraela, života u prisnosti s Bogom triput svetim.

* * *

Za Izrael je to bilo samo obećanje; postaje to, piše Petar, za kršćanina sveta stvarnost. U Kristu se ostvaruje novi izlazak, konačni. I vjernici svojim životom moraju prinositi hvale Onome koji nas izbavi iz vlasti tame. Svi, i tuđinci, stranci, zvat će se "svećenici Jahvini", "službenici Boga našega" (Iz 61, 6).

Petar jasno kaže da su se sva ta obećanja ostvarila u kršćanstvu. Kršćani su "duhovni dom", "sveto svećenstvo", prinose "žrtve duhovne". "Duhovni" ukazuje na tvorca životnog bogoslužja, na Duha Svetoga. On čini Crkvu i svakog pojedinca Božjim domom, koji se gradi i daje svećeničko dostojanstvo. Božansko Trojstvo je na djelu: Duh Sveti nas posvećuje za duhovni dom i za svećenstvo, da prinosimo žrtve duhovne, ugodne Bogu Ocu po Isusu Kristu (2, 5). To Petar piše i na početku Poslanice: "Petar, apostol Isusa Krista, po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha." (1, 1-2)

Petar posebno ističe "sveto" svećenstvo, što je njegova posebna briga u ovoj Poslanici: "Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svem življenju. Ta pisano je: 'Budite sveti, jer sam, ja svet.'" (1, 15 s) Očito se ovdje radi ne o liturgijskom obredu, nego o životu vjernikâ. Kršćansko postojanje je bogoslužje. Kršćanin je dom Božji i svećenik. On prinosi duhovne žrtve svojim životom predanja i hvale Bogu, koji nas je pozvao, sebi sazdao i oblikuje nas za živo kamenje, koje ugrađuje u dom duhovni, u mesijanski Božji narod, u Crkvu Kristovu.

>[SADRŽAJ]<