VERITAS - br. 7-8/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
VELIKA GOSPA
Kad zorom nježno novi rumeni dan sviće,
A pupovi cvijeća se otvaraju i rosa mije u gnijezdima ptiće,
To rub Njezine haljine sa zvjezdanih visina
Sanjivu zemlju milosrdno dotiče.Kada o podne sunce se razgori sjajno
I plamti na svodu poput zlata čista,
To najljepši dukat Njezine krune
Za sve živo sred nebesa blista.Kad s večeri zagasit, pepeljst sumrak
Zadnjom rumenom zrakom rudi nebo boje modrog lana,
To Ona svojim plaštem tiho
Zastire umorno lice dana.Koraca Gospa nad zemljom milostiva, čista,
Bdijuć' nad ljudskim sudbinama,
dovodeć' duše svome Sinu,
Blažeći dobrom majčinskom rukom zla ljudska zbivanja.S nama je Ona od davnih davnina,
Lijepo joj lice pamti krug svakoga sata,
Velika Gospa, utješiteljica svijeta i kraljica mira,
Majka naša, naša zora zlata.GORANA
>[SADRŽAJ]<