VERITAS - br. 7-8/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
LAKŠI I TEŽI NAČIN
Vrijeme je upisnih, ispitnih i post-ispitnih groznica. Svi pokušavamo nekako doći do nekih svojih postavljenih ciljeva - na planu izobrazbe, posla, ili nečeg drugog. A kada nešto želimo postići, često se nađemo pred odlukom: kojim putem - lakšim ili težim? Prirodno nam se nameće želja da to bude na što lakši i što sigurniji način - no je li svaki lakši način zaista i dobar za nas?
Biranje lakšeg načina započinje negdje u ranim danima našeg života, s prvim osmišljavanjem različitih, ponekad čak i umjetničkih, načina podvaljivanja u školskim klupama. Tko se od nas ne sjeća natjecanja u što originalnije smišljenom "šalabahteru", "provaljivanja" ispita, došaptavanja, prepisivanja, smišljanja ispričnica… Mnogi u tome ne vide ništa loše, čak i neki profesori znali su nas poticati u tom simpatičnom varanju - naravno, pod uvjetom da njihovo budno oko to ne primijeti. Ima to i svojih čari - jer je puno zabavnije uspjeti nadmudriti profu, nego štreberski sve naučiti i bez problema odgovoriti na sva pitanja. No, ipak, i ti naizgled bezazleni trikovi, kojima malo tko od nas nije bar nekada pribjegao, mogu nam biti samo "prva stepenica" za neke druge, manje bezazlene, pothvate.
* * *
Već nakon onog više-manje za sve redovnog dijela školovanja - po završetku srednje škole nađemo se pred velikim upitnikom: kamo sada? Većina se odlučuje za nastavak školovanja, odnosno za određeni studij. No, kako dospjeti tamo, uz ne baš sjajne bodove ili uz preveliku konkurenciju? Opće je poznata stvar da postoji nekoliko fakulteta koji su danas vrlo traženi i koji često imaju vrlo visok upisni prag, ali na kraju, ipak, nekim "čudom", upišu i više od očekivanog broja studenata. U takvim slučajevima uvijek dobro dođe neki prijatelj, rođak, poznanik; jednom riječju, neka "dobra veza". Ukoliko ta dobra veza ne upali, ili ukoliko ne postoji, nađe se uvijek netko tko će, uz pristojnu nagradu, učiniti sve da vas ubaci. Naravno, poželjno se nekako domoći i prijemnih ispita, koje obično, isto tako, netko nudi po vrlo "povoljnoj" cijeni. Istodobno, postoje i oni koji se odvaže na rizik i pouzdaju se samo u vlastite sposobnosti, pa - što bude. U današnja vremena možda nije pametno riskirati i možda naivno zvuči - ali, za čudo mnogih, taj se rizik na posljetku mnogo više isplati. Čak i kad ne uspijemo dobiti odmah ono što želimo!
* * *
Na fakultetu, već kao studentima, ponovno nam se nudi izbor - na
koji način do diplome. Ako malo bolje potražimo, moći ćemo pronaći fotokopije ispita;
česta je pojava "polaganje u kantini", a kao javne tajne kruže i ispitni cjenici.
Zaista, današnje nas društvo svim silama nastoji uvjeriti da u njemu sve možemo kupiti.
Kupuje se u školi, kupuje se na poslu; kupuje se društvo, kupuje se dobar tretman u
bolnicama... Pita li se netko je li išta s tom "kupovinom" postigao? Pita li se netko
bi li se podvrgao operaciji ili zdravstvenoj skrbi liječnika koji je svoju diplomu, na
koji god način, postigao isto tako tim "lakšim putem"? A ako smo od onih koji
izbjegavaju takav izbor i pouzdaju se u vlastite snage, pitamo li se jesmo li što
učinili da bilo kako prekinemo taj začarani krug?
Prelazimo li preko postupaka i nekih svojih najbližih prijatelja i suradnika, jer ne želimo ulaziti u sukobe, "jer nam ih je žao", "jer im pružamo potporu", iako su njihovi postupci loši? "Soljenje pameti" nije omiljen termin i nitko ne voli da se na njemu primjenjuje - suosjećanje i podupiranje puno su omiljeniji, makar bili i neopravdani i pogrešni. Ipak, koliko god to u društvu neomiljeno bilo, ako se ne slažemo s postupcima svojih poznanika, trebamo im to dati do znanja. Možda će nas čudno gledati, možda ćemo se nekomu svojom otvorenošću zamjeriti, ali sasvim sigurno nećemo biti jedna karika u lancu onih koji posežu za formulom brzog i lakog uspjeha; možda će se uz nas još netko zamisliti želi li biti takva karika.
* * *
Istina, teško je to postići u današnjem društvu, koje ističe lukavost prije poštenja, a bezobzirnu snalažljivost i egoizam kao vrline na putu do uspjeha. U to nas uvjeravaju i mediji, uvjeravaju nas razno-razni priručnici; jednom riječju, na to nas jednostavno potiče društvo oko nas. Mnogi čak i ne primjećuju vlastiti egoizam, jer u borbi za opstanak opravdavaju sva dostupna sredstva. Ipak, bar mi koji se nazivamo vjernicima izbor "puta do uspjeha" ne bismo smjeli dovoditi u pitanje. I konačni će nas rezultat mnogo više obradovati, makar do njega stigli neuobičajenim i težim putem.
NEVENKA GAŠPAROVIĆ
>[SADRŽAJ]<