NAŠ OSVRT

(NE)ODGOVORNO PONAŠANJE

IZBOR

Ima stvari koje se, na sreću, ne mogu niti moraju kupovati. Ono čime nas je Bog obdario to je ipak ono najbolje i nikakvi surogati to ne mogu nadomjestiti. Umijeće je, a nekad i hrabrost, znati poslužiti se onim što nam je Stvoritelj darovao - nama osobno ili ljudskom rodu preko nas.

Većina ljudi obdarena je različitim sposobnostima. Neke od njih svakako su sposobnost razmišljanja i odlučivanja. Čovjek ne samo da se može tim darovima služiti, nego i mora, i to odgovorno. Često je prisiljen birati, a u izboru mu pomaže upravo dar razuma.

* * *

Jedan od izbora jest i zvanje ili zanimanje kojim se netko želi baviti. Nije uvijek lako uskladiti mladenačke želje s realnošću i s mogućnostima, ali nekima čak i to uspijeva. Brojna djeca moraju upisati srednju školu ili studij koji žele njihovi roditelji, a, s druge strane, ne dopušta im se izabrati ono što bi oni htjeli i za što imaju veliku želju, a i Božji dar. Koja je prikladna i prava mjera strogosti i pravednosti, najbolje mogu procijeniti roditelji, ali ne sami, nego u razgovoru i u dogovoru s vlastitom djecom. Posljedice roditeljske zadrtosti, kada je u pitanju ispunjavanje vlastitih želja, mogu biti dugotrajne i teške, pa je bolje izbjeći ih već na početku.

Među deficitarnija zvanja svakako spada i duhovni poziv. Evanđelje govori da je mnogo zvanih, ali toj količini svakako ne odgovara i odaziv. Činjenice su porazne, iako kod nas stanje nije ni blizu onomu kakvo je u pojedinim zemljama zapadnoga svijeta. Ipak, mora se reći da se u tom pogledu na Božje pozive najviše oglušuju upravo osobe iz gradskih sredina. Zagreb, Split, Rijeka i drugi naši gradovi mogu gotovo na prste nabrojati svoja duhovna zvanja, a stanje se neće tako brzo poboljšati.

Što je razlog preslabom odazivu? Vjerojatno nedostatak hrabrosti i odlučnosti, ili nespremnost za donošenje odluka koja će vrijediti za cijeli život. Djeca u vlastitoj obitelji ne uče od malih nogu sama donositi odluke, pa ostaju i suviše vezana uz nekoga tko umjesto njih odlučuje, a time, valjda, preuzima i odgovornost. Tako je lakše, ali i neodgovornije živjeti.

* * *

Ista pojava očituje se i kada je u pitanju sklapanje crkvenog braka. Mnogi mladenci odlučuju se na brak tek u zrelijoj životnoj dobi, kada su već izgubili onaj mladenački zanos i oduševljenje, a stekli brojne vlastite navike, koje nikako ne pogoduju obiteljskom suživotu. I tada, iako zreliji, olako se predaju pred najrazličitijim sitnim problemima, tražeći svoj mir ili komoditet izvan bračne zajednice, jer "prije je bilo lakše i bolje"...

U pitanju su nespremnost na žrtvu i nedostatak pouzdanja u Božju pomoć. To se očituje već kod male djece, a s godinama života i ta nespremnost i nepouzdanje kod mnogih porastu. "Zašto će se moje dijete mučiti", česta je rečenica opravdavanja i podrške tek udanoj kćeri ili tek oženjenom sinu i poticaj da napuste novo bračno gnijezdo ili redovničku zajednicu u kojoj su naišli na prve male probleme.

Isus svoje slušatelje poučava da ne bježe od sebe niti od svijeta u kojem žive, nego da djeluju u njemu, kako bi ga učinili ljepšim, bratskijim i ljudskijim. Poziva ih da ne klonu, pa makar doživjeli razočaranja i neuspjehe. S Isusom je sve moguće, jer on je Bog.

>[SADRŽAJ]<