RAZGOVORI S GOSPODINOM

OD NIJEKANJA DO (NE)OPRAVDANOG STRAHA

PAKAO

Pakao! Nimalo zahvalna tema, Gospodine! O raju je mnogo lakše govoriti. Toliko me zaprepastio i iznenadio pakao da sam skoro odustao o njemu pisati. Mnogi često govore: "Pa to je pravi pakao!", i gotovo da nema religije koja ne spominje pakao kao mjesto ili stanje poslije smrti. Ali, neki katolici ipak ne vjeruju u pakao.

Mnogi ljudi se pitaju zašto si, Gospodine, uopće stvarao čovjeka, kad si vidio mogućnost njegovoga makar i pojedinačnoga posvemašnjeg promašaja? Zar anđeli i sveci u nebu mogu biti sretni i zadovoljni pored ovih nesretnika u paklu? Ljudi mogu razumjeti kaznu za neko zlo ili zločin, pa i doživotni zatvor, čak i smrtnu kaznu, ali ne razumiju vječnu kaznu, Gospodine! A pakao je upravo to: vječna odbačenost od tebe, sa strašnim mukama. Mnogi opet, Gospodine, ne razumiju tvoju neizmjernu očinsku ljubav prema čovjeku i postojanje pakla. Zar se pakao ne ruga tvojoj muci i smrti na križu, iako će, vjerujemo, golem dio ljudi biti spašen? Zar te, Gospodine, onda čudi da je bilo ljudi u Crkvi, i to vrlo učenih i svetih, kao Origen, sv. Grgur Nazijanski, a u novije vrijeme Giovanni Papini, koji su zastupali apokatastazu, to jest posvemašnje pomirenje s tobom, čak i Sotone!? Mnogima se, opet, sviđaju Jehovini svjedoci, koji ne vjeruju da pakao uopće postoji…

- Ti ne znaš što govoriš. Nisi ni svjestan koliko si besmislica i krivog nauka u ovo malo prostora izrekao. Prije svega: "Mîsli vaše nisu moje mîsli i pűti moji nisu vaši pűti." (Iz 55, 8) A nije li vam već moj sluga Pavao rekao: "O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!" (Rim 11, 33)

Zar nisam preko svoga Sina Isusa dovršio objavu o paklu i kako ga onda neki od vas mogu nijekati? Istina, šeol (hebrejski), had (grčki), podzemlje (hrvatski) kod moga izabranog naroda u početku su označavali boravište mrtvih, i dobrih i zlih, bez posebne nagrade ili kazne. No već u prispodobi o bogatašu i o siromašnom Lazaru to mjesto postaje mjesto kazne i strašnih muka (usp. Lk 16, 19-31). A riječ gehena, koja je u početku označavala dolinu Hinom kod Jerzualema, u kojoj je moj narod, poput pogana, jedno vrijeme palio svoju djecu bogovima, kasnije će označavati mjesto osuđenih na vječne muke, "gdje njihov crv ne gine, niti se oganj gasi" (usp. Mk 9, 43-48) i gdje "će biti plač i škrgut zubi" (Mt 8, 12). Moj sluga Ivan upotrebljava za istu stvarnost riječ jezero ognjeno, gdje "će se mučiti danju i noću, u vijeke vjekova" (Otk 20, 10).

* Znam, Gospodine, mi za sve to imamo jednu riječ: pakao.

- Spočitavate mi kako ja, koji sam sáma ljubav, milosrđe i dobri Otac, mogu dopustiti da netko dođe u pakao, da postane pakao. Stvorio sam čovjeka da bude sretan, da bude ondje gdje sam i ja. Jedini razlog čovjekovog stvaranja jest da u meni bude sretan. I zar nisam za sve ljude i za svakoga pojedinog čovjeka dao svoj život na križu?

* Da, znam, Gospodine, da ti hoćeš da se svi ljudi spase (usp. 1 Tim 2, 4) i da ti ne želiš da itko dođe u pakao. No, ne može se pomiriti tvoja neizmjerna dobrota i ljudska sloboda kad je u pitanju pakao, kako lijepo naglašavaš u jednom crkvenom dokumentu iz 1967. godine. Čovjek sâm bira pakao, odbacujući tebe, Gospodine, koji si jedini smisao ljudskog života. Na žalost, čovjek po svojoj slobodi može promašiti svoj život. Strašna je ljudska sloboda! A ti si htio i stvorio slobodnog čovjeka.

Bît pakla stoji u tome da čovjek konačno odbacuje tebe, Gospodine. A o osjetnim mukama u paklu, to jest o naravi paklenog ognja, Crkva još nije dala konačnu riječ. U vremenu, dakle, dok je čovjek još živ stvara se konačna odluka za tebe ili protiv tebe, Gospodine, za raj ili za pakao. Poslije smrti čovjek više nema vremena za stvaranje neke druge odluke; odmah nastupa stanje raja, čistilišta ili pakla. Zato je sudbonosno važno da se čovjek bar na smrtnom času pomiri s tobom, da se pokaje za grijehe i da tako izabere tebe, kao onaj desni razbojnik na križu. Dakle, prevažno je da se čovjeku oproste grijesi, jer ako umre u smrtnom grijehu, on bira pakao. A to pomirenje s tobom vrši svećenik po sakramentu ispovijedi, pa i bolesničkog pomazanja.

Ti si, Gospodine, postavio i kriterij vječne osude, a to je ako ne činimo dobro potrebnima: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti, stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me... I otići će ovi u muku vječnu." (Mt 25, 41-43. 46)

* * *

Tko je u paklu? Za svece se sigurno zna da su u nebu; znamo i imena mnogima od njih. A ne znamo za imena onih koji su u paklu. Dapače, u jednom crkvenom dokumentu iz 1967. piše: "Ne može, očito, nitko suditi je li nekoga zadesila takva nesreća. Samo Bog zna koji su to ljudi i da li ih ima." Prema tome, sa sigurnošću se ne zna da li je itko od ljudi u paklu. Naime, nitko ne zna što se odigralo posljednjeg trenutka između Boga i umirućega. Možda se u posljednjem trenutku pomirio s Bogom. I zato je dobro moliti za sve pokojne. Ako je duša u čistilištu, naše joj molitve mogu pomoći.

Dobro je svako toliko baciti pogled prema toj jezovitoj stvarnosti pakla. To čovjeku može pomoći da se trgne, da se pokaje i da prestane činiti teške grijehe.

>[SADRŽAJ]<