VERITAS - br. 7-8/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
SRCE VELIKOG JUBILEJA
Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ
Veliki Međunarodni euharistijski kongres,
47. po redu, održan o blagdanu Tijelova Svete godine, od 18. do 25. lipnja 2000.,
predstavlja i vremensku sredinu, ali i još više, prema Papinim riječima, "srce"
Velikog jubileja, događaj koji obgrljuje najljepše poruke kršćanske vjere, a to je
ljubav, te sve ono što sadrži ova čarobna riječ.
Euharistija je drugo ime za ljubav, i to za onu konkretnu, djelotvornu ljubav, koju dobro sažima i izražava riječ "caritas". Zato se ne treba čuditi što je baš sredinom Jubileja koncentrirano više skupova i susreta koji naglašavaju pažnju Crkve prema ovoj bitnoj sastojnici kršćanskog života.
* * *
Počelo je prvih dana lipnja, Jubilejem migranata, kako se obično nazivaju brojni beskućnici, koji su iz raznih razloga napustili svoj dom i svoju domovinu. To su najčešće žrtve političkih promjena ili gospodarskih potresa, zbog kojih danas milijuni ljudi žive na rubu društva, često odbačeni i neprihvaćeni. Crkva je njima posvetila i s njima 3. lipnja proslavila veliki jubilejski skup, na koji se okupilo oko 40.000 izbjeglica, prognanika i lutalica. Tom je prigodom predstavljena i "Povelja prava izbjeglica", koja naglašava pravnu zaštitu onih koji su prisiljeni napustiti dom i domovinu, često izloženi riziku da izgube svako jamstvo slobode i ljudskog dostojanstva.
Nakon Jubileja novinara, proslavljenog 4. lipnja, uslijedio je jedan događaj ne toliko značajan po broju sudionika, koliko po znakovitosti i poruci koju je nosio. Bio je to susret pape Ivana Pavla II. sa siromasima i beskućnicima, kojih dakako ima svugdje, pa i u Vječnom gradu. Njih, oko dvjesta, odabranih između onih koji redovito posjećuju Caritasove kuhinje grada Rima ili crkvenih ustanova koje im nude hranu, Papa je primio i ugostio, te, zajedno s nekim najvišim crkvenim dostojanstvenicima, podijelio stol i blagovao s njima. Bilo je doista potresno, čak i ganutljivo, promatrati tih 200 sretnika, kako su se sami prozvali, gdje najprije obavljaju jubilejsku pobožnost prolazeći kroz sveta vrata vatikanske Bazilike sv. Petra, da bi potom zastali nad grobom apostolskih prvaka, izmolili zajedničke i privatne molitve (neki od njih i drugačije vjere, jer je bilo i takvih - izražavali su svoju pobožnost na drugi način), da bi sporednim izlazom krenuli, ponosno držeći u rukama svečanu pozivnicu, prema velikoj dvorani "Pavla VI.", gdje im je bio priređen program s ručkom. Promatrali smo izbliza, pomalo po strani, da im ne bude neugodno, te ljude i žene, mlađe i starije, pognute i uspravne, neke s nevješto složenom kravatom, koju su negdje posudili i sigurno nisu dugo nosili, neke pak dotjerane prema zaboravljenoj modi, ali bez srama i s mnogo sreće, koja je zračila iz njihovih očiju. Zapravo, pomalo smo se stidjeli mi sa strane što vrijeme i društvo u kojemu živimo dopušta te silne razlike i podjele, gdje neki imaju svega napretek, a drugi oskudijevaju u najnužnijem za svagdašnji život. "Vi ste naš blagoslov i naša sreća", rekao im je Papa u kratkom pozdravu prije objeda, uvjeren da tumači evanđeosku autentičnost, koju ipak demantira svagdašnja stvarnost. Ako mnogi i ne vjeruju u tu poruku, Papa sigurno čvrsto vjeruje da su siromasi blagoslov Crkve i društva.
* * *
U vrijeme održavanja Euharistijskog kongresa, koji je privukao u Vječni grad na tisuće hodočasnika (računa se da je bilo bar 300.000, a vjerojatno i više sudionika, što je jako teško ustanoviti, jer je kongres trajao osam dana i održavao se na mnogo različitih mjesta), Crkva u Rimu dokazala je još jednim konkretnim pothvatom svoju osjetljivost prema najpotrebnijima. U neposrednoj blizini glavne rimske željezničke postaje Termini (Via Marsala, 97) Caritas Rimske biskupije otvorio je veliku višenamjensku ambulantu, kao svjedočanstvo djelotvorne ljubavi i pažnje prema odbačenima i zapuštenima. Ta zdravstvena ustanova, otvorena i blagoslovljena 20. lipnja, sadrži četiri raznovrsne ambulante, nekoliko farmaceutskih prostorija, jedno medicinsko savjetovalište i malu ljekarnu. U njoj dragovoljno djeluju liječnici, bolničari, apotekari, socijalni radnici, besplatno nudeći svoje usluge Crkvi, koja na taj način dokazuje svoju djelotvornu ljubav prema onima koji trebaju pomoć, a nemaju mogućnosti za to. Ne treba ni spomenuti da dragovoljci kršćanske ljubavi i ovdje imaju posla preko svake mjere.
Dakako, potrebe su velike, mogućnosti slabe. Zato baš u ove dane Crkva širom svijeta prikuplja materijalnu pomoć za ove iskaze kršćanske ljubavi, tzv. Petrov novčić. Ova sabirna akcija priređuje se o Blagdanu sv. Petra i iz ovih fondova Crkva djelomice pokriva sve ove pozamašne izdatke za potrebe kršćanske ljubavi. Samo prošle godine, na primjer, Katolička crkva u Italiji prikupila je o Petrovu oko jedanaest milijardi lira, svotu koja mnogo govori o osjetljivosti katoličkih vjernika za karitativno djelovanje.
* * *
Još jedan jubilejski skup ulazi u krug euharistijske=karitativne=konkretne pažnje Crkve prema potrebnima i zaboravljenima. To je Jubilej zatvorenikâ, koji u vrijeme pisanja ovih redaka još nije održan (predviđen je za 9. srpnja), ali pobuđuje veliku pozornost, posebno nakon što je 13. lipnja, na molbu pape Ivana Pavla II., talijanski predsjednik Ciampi pomilovao Aliju Agcija, Papinog atentatora, kojemu je Sveti Otac prethodno već nekoliko puta bio oprostio zločin. U nedjelju 9. srpnja Ivan Pavao II. slavit će svetu misu u poznatom rimskom zatvoru "Regina coeli", dok će ostali crkveni velikodostojnici predvoditi istovremeno euharistijsko slavlje u drugim rimskim zatvorima. Pozvani su i svi biskupi svijeta da toga dana posjete zatvore i slavljem svete mise potvrde svoju pažnju i ljubav prema onima koji ispaštaju vremenskom kaznom svoje pogreške, nedjela i zločine. Predviđeno je prigodno objavljivanje crkvenog dokumenta o zatvoru i zatvorenicima, gdje će biti izložen stav Katoličke crkve prema ovim represivnim mjerama, s posebnim naglaskom na potrebu da se humanizira život u zatvorima, kako osuđenici na izdržavanju kazne ne bi bili lišeni osnovnih ljudskih prava na svoje dostojanstvo, te s pozivom odgovornim vlastima da razmotre mogućnost oprosta ili bar smanjenja vremenske kazne, što je bio jedan od najtipičnijih izražaja jubilejskog razdoblja.
Kao zgodnu zanimljivost u vezi s time ističemo akciju koja traje već od početka Velikog jubileja, kojom zatvorenici iz mnogih svjetskih zatvora šalju pisma i razglednice Svetom Ocu, moleći ga da posreduje i zahvaljujući mu na onome što je već poduzeo. U povodu Jubileja zatvorenikâ dio ovih poštanskih preporuka i zahvalnica bit će dostupan javnosti na prigodnoj izložbi u Rimu.
* * *
Ipak, ima nešto što prilično pomućuje sklad i veselje koji prate dosadašnji tijek Velikog jubileja. To je dugo najavljivani i medijski raznovrsno praćeni svjetski susret homoseksualaca, pomalo prkosno nazvan "Svjetski ponos", kada na tisuće (najavljeno ih je oko 300.000) homoseksualaca, i muških i ženskih, namjerava u Vječnom gradu demonstrirati i protestirati protiv diskriminacija kojima su često izloženi. Da su takvi ljudi i žene bili i da jesu diskriminirani, u to nitko ne sumnja (sjetimo se samo najbolnijih primjera Oscara Wilda, svjetski poznatoga irskog pisca, koji je godinama ispaštao zbog tih svojih sklonosti, ili Petra Ilijiča Čajkovskoga, ruskoga skladatelja, koji je zbog toga, čini se, morao čak počiniti samoubojstvo). Crkva prema tim i takvim ljudima i ženama osjeća sućut, ne osuđuje nikoga, ali ne može prihvatiti tvrdnju da je to normalna pojava, koja ide i do toga da traži legalizaciju brakova istospolnih supružnika.
Bilo je pokušajâ da se ovaj najavljeni skup "Svjetskog prkosa homoseksualaca" označi kao kontra-jubilej, povezujući ga s onim pokušajem s početka stoljeća, kada je u povodu svete 1900. godine u Rimu masonerija organizirala pravi kontra-jubilej, s programom i "jubilejskim crkvama" koji je podsjećao na katoličko slavljenje jubileja. Nisu dakako javno poznate namjere organizatora, ali je sigurno da mu nedostaje bar osjećaj mjere i ukusa, jer će takvim skupovima sigurno povrijediti mnoge iskrene vjernike koji dolaze u Vječni grad iz duboko religioznih pobuda, a ne da prisustvuju pornokarnevalima, kako je netko sočno nazvao najavljene demonstracije. A posebno vrijeđa katoličke (i ostale kršćanske) vjernike insistiranje da se dio programa ovoga skupa odigrava oko rimskoga Koloseuma, koji kršćanima predstavlja znak i ostaje spomenik prvoga mučeništva, svojevrsna crkva na otvorenom. (Olako se zaboravlja, na primjer, kako Židovi ljubomorno čuvaju spomen na logor Auschwitz, protiveći se čak da pobožne karmelićanke u blizini otvore svoj samostan. No, čini se da ono što valja za Židove, ne vrijedi i za katolike.)
* * *
Bilo kako bilo, Veliki jubilej ide naprijed, i - kako reče Giulio Andreotti - Sveta će se godina dobro pamtiti, a ovaj raspojasani karneval brzo će pasti u zaborav. Uostalom, sredinom kolovoza slijedi svjetski susret mladih, kada će milijuni vjernika razdragano pjevati i moliti, nagoviještajući tako ljepše početke trećega tisućljeća.
HRVATSKI ODJECI U RIMU
* 15. lipnja o. g. don Ivan Bodrožić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije na specijalizaciji u Rimu, doktorirao je iz patrologije. Njegova doktorska radnja obradila je sv. Augustina i njegovo tumačenje brojeva u Svetom pismu.
* Na općoj audijenciji održanoj u srijedu 21. lipnja sudjelovalo je i izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske, predvođeno ministrom Jozom Radošem, vojnim ordinarijem, biskupom Jurjem Jezerincem, s više generala i polaznika Ratne škole "Ban Josip Jelačić". Njih je Papa posebno spomenuo u pozdravu hodočasnicima i primio na kraju audijencije. Tom je prigodom ministar Radoš papi Ivanu Pavlu II. uručio prigodni dar Ratne škole, a potom se izaslanstvo zadržalo u Hrvatskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici i obišlo Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.
* Posredovanjem Hrvatskog veleposlanstva pri Svetoj Stolici, hrvatski umjetnik Ivan Lovrenčić, istaknuti slikar i profesor, na općoj audijenciji održanoj 21. lipnja darovao je papi Ivanu Pavlu II. jedan od svojih rijetkih uzoraka mape "Krajputaši". Ova grafička mapa plod je četrdesetogodišnjeg rada i predstavlja djela na temu raspetoga Krista, kojega u Hrvatskom zagorju nazivaju "Krajputaš". Uz Lovrenčića, na audijenciji je bio i Milan Bešlić, likovni kritičar i urednik spomenute mape, koja je tiskana u svega 140 primjeraka. Mapa ostaje trajno vlasništvo knjižnice i kolekcije pape Ivana Pavla II.
* 4. srpnja predviđen je službeni posjet hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića Italiji i Vatikanu, gdje će ga ujutro primiti papa Ivan Pavao II., a predviđeni su i drugi susreti s vatikanskim vrhom. Očekuje se da će tom prigodom prvi put unutar vatikanskih zidina svečano odzvanjati hrvatska himna, koju će svirati četrdesetak glazbenika. Predsjednika Mesića će pri ovom službenom posjetu pratiti ministar Goran Granić, zamjenik hrvatskog premijera i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.
* Poznati i više puta nagrađivani hrvatski filmski redatelj Zrinko Ogresta, koji je prethodnih godina na rimskom filmskom festivalu osvojio dvije nagrade svojim filmovima "Isprani" (1998) i "Crvena prašina" (1999), pozvan je da uz nekoliko istaknutih svjetskih filmskih autora bude predsjednik međunarodnog žirija na filmskom festivalu Medfilm u Rimu, koji se održava od 10. do 18. srpnja. To je veliko priznanje samom autoru, a i hrvatskoj kinematografiji.
>[SADRŽAJ]<