S ONU STRANU KATEDRE

SANJAM KATOLIČKI DNEVNIK, ILI BAR...

NAŠ "NEWSWEEK"

Školske ekskurzije sjajna su prilika da bolje upoznamo svoje učenike, njihovu pravu prirodu, njihove navike, pa i one čitalačke. Tako su u mom razredu najpopularniji tjednici "Teen" i "O. K.", što me baš ražalostilo, jer su svemirskim udaljenostima daleko od razigranosti, intelektualne radoznalosti, zanimljivosti i "pitkosti" "Plavog vjesnika", uz koji su generacije pripremane za kvalitetne čitatelje. A njihovi mame i tate - što oni čitaju? "Milu", "Gloriju", "Moju tajnu"; tate još i "Jutarnji list", poneki "Večernjak" (zbog strugalice?), tu i tamo "Globus" i "Sportske novosti". A kad sam upitala čita li itko "Glas Koncila", "Veritas", "Kanu" ili "Mariju", samo nekoliko ih je reklo: "Moja baka!".

Eto, tako stoje stvari! Nemam uvid u nakladu katoličkog tiska, ali ovako stvari stoje "na terenu", "u provinciji". Do mama i tata, do sinova i kćeri dopiru "Teen" i "O. K.", "Mila" i "Glorija", ali ono što će ih obogatiti i duhovno osvježiti - čitaju samo bake. Ostâli su duhovno lijeni, koje, kako je izjavio u "Glasu Slavonije", posebno voli i njima je skloniji - dr. Zlatko Kramarić. Doslovce je rekao: "Kudikamo sam skloniji onima koji iskazuju lijenost duha. I to u svakom pogledu." ("Glas Siavonije", 7. 5. 2000.) Valjda zato jer se s takvima najlakše duhovno manipulira. Ja tako mislim.

* * *

Stvarno, zašto se tako malo čita katolički tisak, koji je kvalitetan, pametan, suvremen i stvarno ima što reći, a i znade to iskazati? Jer je u Hrvatskoj danas previše onih koji su lijeni duhom, koji plutaju kako ih voda svakodnevice nosi, ili i zato što mu nešto nedostaje, što mu nedostaje aktualnosti i reagiranja na "prvu loptu", kreativnosti i svježine Duha Svetoga, koji - sve čini novo.

Na hrvatskom medijskom nebu u posljednje vrijeme pojavile su se neke nove zvijezde, uglavnom starog i znanog (crvenog) sjaja, neke i posve bjeličastog, "svjetlonosnog" (nije li Lucifer Svjetlonoša) i svatko tko je čitao "Danas", "Start" ili "Komunist" prepoznat će mnoga lica starija za deset godine, ali svjetonazor je stari, s vidljivim tragovima "face liftinga". Kao - sad su demokrati! Uostalom, nije 1i u emisiji "Otvoreno" Danko Plevnik poželio da se vratimo u 1989. godinu, koju on doživljava kao najbolju valjda u cijelom ovom stoljeću, a dok sam ga gledala - sjetila sam se i zašto. Pa, bio je (mislim glavni) urednik "Komunista", tjednika koji je redovito stizao u školu i kojeg sam valjda samo ja čitala.

Ali, kad sam neki dan uzela u ruke "Vox" i vidjela slike i tekst u kojem se s nostalgijom tada mladi novinari prisjećaju "kako su uređivali tada kultni tjednik "Polet" - sva sam se nakostriješila. "Polet" sam zapamtila, jer je također redovito stizao u školu, po iznimno gadnim, gotovo besramnim tekstovima o Crkvi (na tom tragu je "Feral Tribune") i vjernicima, koje sam doživljavala kao osobnu uvredu i "govor mržnje", cinizma, potcjenjivanja, ruganja i zločestoće svake vrste. Dečki su danas petnaestak godina stariji i, ruku na srce, znaju znanje.

* * *

Na svu sreću, moji tadašnji učenici, koje je "Polet" odgajao za ateističke "brojlere", znali su, u času kad je bilo "stani-pani", odbaciti ideje kojima su bili "fiksani" i postati istinski rodoljubi i domoljubi, te stvorili svoju, hrvatsku, državu.

Iz zahvalnosti prema njima, a pogotovo prema onima kojih više nema (umrli su, a bilo im je dvadeset godina tek!), sanjam katolički tjedni magazin koji će uređivati mladi katolički novinari-intelektualci, sa svojim mladim biskupom zaduženim za medije, i tako dati šansu Duhu Svetome da puninom zapuše i stvori nešto novo. Jer, Bog uvijek sve stvara novo i - s novim 1judima. A kad se već sjećam "Poleta" (sačuvala sam primjerak koji komentira "NEK" u Mariji Bistrici 1984. - strava i užas!), sjećam se i početka katoličkog tiska, koji je sav bio u znaku II. vatikanskog sabora; sjećam se oduševljenja, izazova, duhovne kreativnosti, kao i odgovora na jednoumlje u kojem smo živjeli.

Duh Sveti nije bez ideja. On i danas želi činiti sve novo. U svijetu Interneta, na medijskom vašaru na kojemu su ljudi lijena i spora duha (a koje voli i kojima je sklon i moj saborski zastupnik) zadovoljni šarenim krpicama i bijedom kiča, mogu li oni radoznala duha, budna uma, znatiželjni i žedni Istine, u dahu, u trenu, prepoznati i naći "govor Istine" naspram "govoru Laži" na hrvatskom jeziku - bilo na Internetu, bilo na svom kiosku... Nema šanse! Ako i nađu - sve što je vrlo vrijedno bezlično je i bezvremensko, jer je i uredništvima i novinarima vrlo teško pisati po nekoliko tjedana unaprijed i kad moraju biti kao meteorolozi: pogađati kakvo će vrijeme i kakve će prilike biti za nekoliko tjedana, kad tekst koji danas pišu dođe pred čitatelje.

* * *

Evanđelje je VIJEST, RADOSNA VIJEST. A VIJEST se daje u trenu. Isus je propovijedao tako da je pripovijedao DOGAĐAJE i davao svoj sud o svijetu i stvarnosti u kojoj je živio - odmah!

To nam treba: da sve gospodarstvene, kulturne, društvene i političke događaje imamo prilike pročitati i sagledati i s katoličkog motrišta u vrijeme kad se događaju, i to s blagoslovom Crkve, ali ne zato što bi novinar trebao ići kod biskupa po svoje mišljenje, nego zato što je biskup znak i snaga zajedništva Crkve i Duha Svetoga, koji će sigurno na nova mora, u novo tisućljeće, rado povesti (katolički dnevnik?) bar katolički tjedni magazin.

Može li to "Veritas" postati? Katolički "Newsweek"? I ostati? Ja sam "ZA"!

ANA PENIĆ

>[SADRŽAJ]<