ZLATNE LEGENDE

SNAGA ŽIVOTNOGA SVJEDOČANSTVA MUČENIKÂ

SV. LOVRO I CRKVENO BLAGO

U to vrijeme, oko 255. godine, stiže iz Španjolske u Rim kršćanski mladić po imenu Lovro. Njegovu svetu revnost u pobožnosti i ljubavi prema bližnjemu brzo zapazi papa Siksto II., te ga zaredi za đakona i uze za svoga suradnika. Lovro, u svojoj đakonskoj službi, pohađa bolesnike i starce, a s Papom sudjeluje u pomaganju siromašnih, dijeleći im dobra što su bogatiji vjernici darivali Crkvi.

* * *

Car Valerijan ne bi nastavio s Decijevim progonstvom kršćana, no na nagovor ministra financija Makriana okrenu se protiv njih, naročito iz želje za novčanim sredstvima koja su mu bila potrebna za rat protiv Perzije. Prva je žrtva toga progonstva bio papa Siksto II. I tada se zbilo nešto zadivljujuće i potresno.

Dok su vojnici, predvođeni prefektom Partenijem, odvodili Papu, Lovro potrča za njim i povika:

- Kamo odlaziš, oče, bez svoga sina? Kamo odlaziš, svećeniče, bez svoga poslužitelja? Svećenik ne prikazuje žrtvu bez đakona...

Papa mu se tada, okovan i sa suzama u očima, obrati:

- Lovro, sine moj, ne ostavljam te. Ti ćeš morati podnijeti i teže muke od mojih. Ja sam star i moje će muke biti kratke. Nego, ono crkveno blago što ti ga povjerih, čuvaj brižno i s ljubavlju!

Bijahu to posljednje njegove riječi, jer ga vojnici okrutno povukoše za sobom i odvedoše pred suca, koji ga osudi na smrt. Pošto mu odrubiše glavu, prefekt izvijesti cara o izvršenoj osudi i nadoda:

- Dok sam vodio Siksta, za njim je pošao njegov učenik Lovro i tom je prigodom između njih bio razgovor o nekom blagu.

- O blagu - zapita car, pa nastavi: - Ti kršćani kažu da slijede Krista, koji je kao rob umro na križu, gol i siromašan, a zgrću novac i bogatstvo. Uhvati tog Lovru i prisili ga da ti otkrije gdje skriva to blago. Uspiješ li u tome, jedan dio blaga bit će tvoj!

Prefektu Parteniju nije bilo teško pronaći Lovru i uhititi ga, pa mu se odmah obrati:

- Reci mi gdje skrivaš crkveno blago i bit ćeš slobodan. U protivnom, prisilit ću te na to teškim mukama!

Lovro mu spremno odgovori:

- Dakako, pokazat ću ti blago, no jer se nalazi tu i tamo po gradu, daj mi tri dana da ga skupim.

- U redu! Ali nemoj ni pokušati pobjeći, jer ću te uhvatiti i znaš što te onda čeka! - završi prefekt.

Siksto i Lovro već prije su bili razdijelili crkveno blago, a što još preostade, to Lovro brže-bolje podijeli rimskoj sirotinji i prosjacima. Zatim ih sve skupi i predstavi prefektu ovim riječima:

- Evo, časni prefekte, blago koje si tražio! Crkva nema drugog blaga doli ovoga: ove sirotinje. To je naše bogatstvo, naš polog što ga stavljamo u ruke Božje za svoje otkupljenje i za vječno spasenje.

Razbiješnjen tim Lovrinim riječima, prefekt ga dade baciti u tamnicu i povjeri ga na čuvanje pretorijancu po imenu Roman. Sljedećeg jutra, na veliko svoje čuđenje, vojnici ga nađoše gdje se na koljenima moli zajedno s Lovrom. Lovro ga je, naime, noću obratio na kršćanstvo. Budući da je odmah bio osuđen na smrt, zamoli Lovru da ga krsti, a on mu odgovori:

- Na žalost, brate, ovdje nema vode potrebne za krštenje. Nije važno. Bit ćeš kršten krvlju, i doskora ćemo se zajedno naći u kraljevstvu nebeskom.

Roman je zatim odveden na stratište, a Lovro pred prefekta, koji mu se obrati oštrim riječima:

- Narugao si mi se! Tražio sam da mi predaš zlato i srebro, a ti si mi doveo odrpance. Govori ili ću te osuditi na groznu smrt laganim pečenjem na živoj žeravici!

Lovro mu na to neustrašivo reče:

- Nisam ti se narugao, niti te prevario! Crkvu ne zanima zemaljsko blago. Pravo je njezino blago ono što vi smatrate smećem svijeta!

Lovro bî odmah odveden na mjesto mučilišta, gdje ga položiše na rešetku i pod njom potpališe vatru. Dok se na toj vatri doslovce polako pekao, obrati se on prefektu:

- Znaj da mi je ova vatra osvježenje i utjeha!

A malo zatim, gotovo šaljivo, reče:

- Mislim da sam s jedne strane već pečen, možeš me sada okrenuti na drugu.

Napokon se obrati i Isusu:

- Zahvaljujem ti, o dobri Isuse, što si mi otvorio vrata svoga nebeskog kraljevstva!

Rekavši to, blago u Gospodinu preminu.

Cara Valerijana tri mjeseca kasnije zarobiše Perzijanci. U tamnici završi svoj oholi i krvoločni život, ostavši i bez zemaljskoga i bez nebeskoga blaga.

* * *

"Držim da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama!", dovikuje sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima. To je potvrdio i sv. Lovro svojim životom i svojim mučeništvom, i sada se, bogat, raduje u nebesima.

>[SADRŽAJ]<