NAŠ OSVRT

POZIV NA IZGRADNJU CIVILIZACIJE LJUBAVI

IMA NADE!

Ljetne dane, koji su već iza nas, kao što to i obično biva u životu, obilježili su brojni lijepi, ali i ružni događaji. Turisti se postupno i u sve većem broju vraćaju na našu obalu, a s njima se vraća i nada u skoro poboljšanje nezavidnoga stanja u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo. To najbolje osjećaju turistički djelatnici, koji su konačno došli do očekivanih i zasluženih novčanih sredstava, ali još više do prijatelja koji će vjerojatno opet rado doći. To povjerenje nikako se ne bi smjelo izigrati, a pogotovo ne nedjelima koja imaju za cilj brzu i prljavu materijalnu korist.

No, s turizmom, ili, bolje rečeno, s ljetom su nam došli opet i brojni požari. Neki od njih posljedica su ljudske nepažnje, ali ima i onih koji su izazvani namjerno. Štete se mjere u milijardama, a nakon vatre ostaje samo spaljena zemlja. Nekako bi se čak i takve goleme štete mogle brže preboljeti kada bi mjerodavni iz svega htjeli i znali izvući konkretne zaključke za budućnost. I ovdje vrijedi da je "bolje spriječiti, nego liječiti".

* * *

U svijet se u posljednjim tjednima dogodilo nekoliko tragedija s velikim brojem ljudskih žrtava. Srušeni zrakoplovi, potopljena podmornica, mrtvi ilegalni imigranti i prečesti sudari vlakova ili automobila kao da su postali dio naše svakodnevice. Iz nebrige za sudbinu drugih i drugačijih prene nas tu i tamo samo neka veća ljudska tragedija koja nam je po nečemu bliža i koja u nama i nesvjesno izaziva sućut. Jedna od njih je i tragedija 118 mornara, žrtava ruske nuklearne podmornice "Kursk".

Velike tragedije, ako ne potiču na veću međusobnu ljubav i solidarnost, kao da su za nas bile preskupa, ali uzaludna škola. Kao kršćani, na poseban način nakon Papina poziva na molitvu, osjećamo se potaknuti ne samo izražavati sućut obiteljima nastradalih, nego i konkretno pomoći braći i sestrama u nevolji. Primjer svima su katoličke župe u europskom dijelu Rusije koje prikupljaju novčanu pomoć za žrtve tragedije i za njihove najbliže, a pridružio im se i ruski Caritas.

Često ne treba ići daleko od vlastitoga kućnog praga da se nađe prigoda za konkretno iskazivanje solidarnosti i ljubavi. I u našoj domovini ima puno potreba i mogućnosti za to. Dovoljno je samo malo bolje otvoriti oči da se uvide sve nevolje s kojima se suočavaju brojni pojedinci i obitelji, koje gotovo svakodnevno susrećemo.

* * *

Događaj koji ulijeva nadu da ljudski rod ipak nije zaboravio i da neće zaboraviti na ljubav prema bližnjemu i na solidarnost svakako je nedavno održani jubilejski susret mladih u Rimu. "Nikada neću moći zaboraviti entuzijazam tih mladih. Želio sam ih sve zagrliti i svakome izraziti osjećaj koji me povezuje s mladeži ovoga našeg doba, kojoj Gospodin povjerava uzvišeno poslanje u službi civilizacije ljubavi", rekao je Papa na općoj audijenciji održanoj tri dana nakon završnog susreta s dvomilijunskim mnoštvom mladih. "Budite ponosni na poslanje koje vam je Bog povjerio i nosite ga naprijed s poniznom i velikodušnom ustrajnošću. Krist i njegova Crkva računaju na vas!", ponovio je Papa, još uvijek dirnut nedavnim zadivljujućim vjerničkim i kršćanskim ponašanjem mladih okupljenih iz 160 zemalja svijeta.

>[SADRŽAJ]<