VERITAS - br. 11/2001.

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR


SMISAO I SREDIŠTE POVIJESTI

KRIST - KRALJ SVEG STVORENJA


Krist je središte u životu kršćana. On je istinski i iskonski izvor svjetlosti svijeta, Onaj koji svijetu daje "svjetlo i spasenje". Kršćani pale svoje svjetiljke na plamenovima Kristova svjetla, jer ljudi sami ne posjeduju svjetlo po svojoj prirodi. Ono dolazi od Onoga koji je Svjetlo. Samo od Krista može čitav svijet crpsti svjetlost. Ono što je protivno Kristu - od tame je. Oni koji su u intimnom prijateljstvu s Isusom sigurno imaju u sebi Njegovo svjetlo i ne "hode u tami".

   

Krist na križu (Padova)Krist daje smisao povijesti i postaje središte povijesti. Sam za sebe kaže da je Početak i Svršetak, Alfa i Omega (Otk 1, 8). Sve što postoji je uzrokovano od Njega i postoji za Njega. Dok je još bio u tijelu kakvo sad imamo mi, u "zemaljskom tijelu" činio je djela kakva nije činio nitko prije ni poslije Njega. Na primjer, preobrazio se na Taboru i uz Njega se izabranim učenicima ukazahu Ilija i Mojsije. Ozdravljao je one kojima bijaše ovladao đavao i apostolima je dao vlast da izgone đavle. Sami su mu rekli: "Gospodine čak nam se i zlodusi pokoravaju". Nitko drugi osim Krista nije dao svojim učenicima tu vlast da u njegovo ime izgone zloduhe.

Mnogi događaji u Isusovom "zemaljskom životu" zbili su se da bi se u njima proslavio Sin Božji. Na primjer kad je Isus ozdravio čovjeka slijepa od rođenja, rekao je kako je on rođen slijep zato da bi se na njemu očitovala djela Božja. Prije nego što je Lazara uskrisio od mrtvih rekao je kako Lazarova bolest nije na smrt, nego da se po njoj proslavi Sin Božji. Samo u Isusovo ime, ni u jedno drugo, krsti se i samo u Njegovo ime se izgone zlodusi. Svi sadašnji "spasitelji i gurui" ne mogu izgoniti zloduhe, a niti ne pokušavaju. Možda su u tako "tijesnoj" vezi s đavlom da nisu u stanju shvatiti ni da on postoji, i da su oni zapravo u njegovim rukama.

   

Krist je kralj sveg stvorenog jer je u Njemu izvor života sveg stvorenog, cjelokupnog stvorenja. Kao druga božanska osoba postojao je prije i izvan svakog drugog postojanja. Njegov je "iskon od vječnih vremena" kako reče prorok Mihej već 700 godina prije Krista. On je vječan. Oduvijek postoji. U Prologu evanđelja po Ivanu napisano je da je Riječ Bog i da je "sve po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo". Krist je Život. Izvan Krista nema postojanja. Izišao je od Oca kako je rekao, daje nam svoje tijelo za jelo. Njegovo je tijelo istinsko jelo, on ima vlast opraštati grijehe. A tko može opraštati grijehe? Onaj koji je Gospodar i Kralj sveg stvorenja.

Posljednji mjesec u crkvenoj godini završava upravo svetkovinom Krista Kralja tj. "Gospodina našega Isusa Krista, Kralja sveg stvorenja", kako u Rimskom misalu glasi potpuni naziv ove svetkovine. Svetkovina naglašava i slavi Kristovo gospodstvo nad svim stvorenjima. Slavi uskrslog Krista koji je cilj i središte sveg stvorenog.

   

Ali Kralj sveg stvorenoga često je neprihvaćen od svojih stvorenja. Onaj koji je izvor ljubavi često je neljubljen. Mnogi ljudi, nažalost, misle da mogu bez Krista i da je On postojao samo nekada davno i da više ne postoji. Oni smatraju da mogu bez Njega i tako nemaju vremena za njega. Zato imamo ovakav svijet pun mržnje i nasilja.

U svima koji ne prihvaćaju Krista on biva raspet na križu, umire u njima. Tako oni zapadaju u duhovnu smrt i postaju duhovni mrtvaci kakvih je svijet prepun. Iako mnogi ljudi ne znaju zašto bi uopće išli na ispovijed jer su "bez grijeha", zapravo su u teškom grijehu jer su u toliko pogrešnom odnosu prema Bogu da su u stanju duhovne smrti, umjesto da budu u stanju milosti. Ali i iz te duhovne smrti Isus ih može uskrisiti i dati im život u izobilju, jer je On sam Uskrsnuće i Život.

On nam daje vlast da postanemo Božja djeca. A kako postajemo Božja djeca? Božja djeca su oni "koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga" (Iv 1, 13). A od Boga se rodimo kad se rodimo iz vode i Duha. "Što je rođeno od Duha - duh je" kaže Gospodin (Iv 3, 6).

Rođeni od Duha ne donosi ni jednu odluku bez "konzultiranja" s Bogom i zato ne može biti u teškom grijehu. Rođeni od Duha ostaje u Bogu i Božja ljubav ostaje u njemu. Ljubav kojom Otac ljubi Sina, "Jedinorođenca - punog milosti i istine", Spasitelja svijeta koji nam, jer je Kralj sveg stvorenja, u svom milosrđu bez prestanka darežljivo daje milosti bez broja.

HENRIJETA ZAJEC

>[SADRŽAJ]<