Prva polovica mjeseca studenoga prošla je u tom pogledu dosta tiho, bez izvanjskih manifestacija, ako dakako zanemarimo redovitu nazočnost hrvatskih hodočasnika, koje Papa svake srijede redovito pozdravlja na jeziku koji već postaje pomalo povlašten, odmah nakon svjetski poznatih jezika i, dakako, poljskoga, materinskog izričaja pape Ivana Pavla II.

A onda, sredinom mjeseca, u Rimu su se nesmetano počeli izmjenjivati hrvatski događaji, sve do kraja mjeseca. Dakako, središnje mjesto pripada proslavi stote obljetnice Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Proslava je privukla ne samo velik dio onoga što se od vremena Franje Račkoga naziva "Hrvatska kolonija u Vječnomu Gradu", već i popriličan broj onih koji su ovdje proveli dio svojega postdiplomskog usavršavanja. Doznali smo, baš tom prigodom, da je u stotinu godina postojanja ovoga crkvenog zavoda ovdje bilo ugošćeno 311 svećenika-studenata, od kojih je 266 do sada postiglo stupnjeve magisterija i doktorata, a 26 njih uzdignuto je na biskupsku službu. Od oko 200 živih "jeronimaša", ovdje se našao skoro cjeloviti sastav hrvatskih biskupa koji su u Rimu usavršavali svoj studij, a bilo je i više biskupa koji su to postigli na drugim učilištima. Osim njih, ovdje se za ovu prigodu našao i velik broj svećenika, ponajvećma profesora i teoloških stručnjaka, koji sada svoja iskustva prenose na raznim područjima djelatnosti domaće Crkve.

Sama proslava podijeljena je u dva dijela. U četvrtak, 15. studenoga popodne, u crkvi sv. Jeronima održan je kulturno-duhovni program proslave. Nakon uobičajenih pozdrava, četvorica poznatih teologa iz Domovine (dvojica su i biskupi), predstavili su pojedine dijelove omašnog zbornika koji je za tu prigodu izdao Zavod sv. Jeronima. To djelo, od preko 1.300 stranica, na kojemu je radilo tridesetak hrvatskih autora, zaista zaslužuje punu pažnju hrvatske i druge crkvene javnosti. To je zapravo otisak u malome cjelokupne hrvatske povijesti posljednjih godina, dakako, s odjecima u Rimu. Ima tu i povijesti, i politike, i umjetnosti, a dakako najviše crkvene stvarnosti. Tko da ostane ravnodušan, da uzmemo samo jedan primjer, na opširan prikaz dobrotvorne uloge bratovštine sv. Jeronima za pomoć izbjeglicama, koja je pod krovom Svetog Jeronima djelovala prvih desetak godina nakon Drugoga svjetskog rata? Sve je to bilo nepoznato nama koji smo to tamno razdoblje proživljavali s onu stranu "željezne zavjese", ili nam je čak bilo predstavljeno kao "neprijateljsko djelovanje". A izbavljeno je toliko tisuća života, pomoglo se mnogima koji su spašavali golu egzistenciju. Objavljeni su zapisnici svih sjednica ove bratovštine, kao i statuti ove dobrotvorne ustanove koja zaslužuje još dublje proučavanje i analizu, da se konačno skine onaj teški teret kleveta i neistina koji je tadašnji režim Crkvi u Hrvata naprtio i čije posljedice još ponekad znaju pokazati tragove života.

To je samo jedan od segmenata ove vrlo zanimljive i vrijedne zbirke priloga o Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima, nedvojbeno najvažnijoj hrvatskoj ustanovi izvan Domovine. Sada svatko dobronamjeran može, na temelju arhivske građe i citirane bibliografije, sam duboko posegnuti i zadovoljiti svoju i objektivnu povijesnu istinu. Budući da je potpisani kao lektor i korektor izdanja imao radost, ali i teret, sav taj materijal proći bar tri-četiri puta, mirne duše može potvrditi sve ono što je tom prigodom rečeno o zborniku kao zrcalu događaja koji su obilježili posljednjih stotinu godina hrvatske prošlosti i sadašnjosti.

Liturgijski dio proslave predvodio je u petak navečer, u crkvi sv. Jeronima, kardinal Angelo Sodano, Državni tajnik Svete Stolice, okružen brojnim biskupima i s preko stotinu svećenika koncelebranata. Crkva sv. Jeronima je za tu prigodu doista bila pretijesna prihvatiti sve one koji su željeli svojom nazočnošću potvrditi svoju naklonost i zahvalnost Zavodu sv. Jeronima, koji i danas, kao i uvijek u svojoj bogatoj prošlosti, privlači i okuplja hodočasnike i rimske žitelje s hrvatskim predznakom.

Valja, na kraju, spomenuti da je vatikanski dnevnik "L’Osservatore Romano" ova rimsko-hrvatska događanja pratio s izuzetnom pažnjom i o njima opširno izvješćivao. Dovoljno je samo reći da je u povodu posebne audijencije dvije središnje stranice posvetio Papinu susretu s hrvatskim uglednicima.

Dva dana kasnije, u nedjelju, 18. studenoga, u crkvi sv. Jeronima održana je tradicionalna izvanjska proslava sv. Nikole Tavilića. Misno slavlje u čast našega prvoga kanoniziranog sveca predvodio je šibenski biskup mons. Ante Ivas, a kako Rim još nije bio napustio dio hrvatskih biskupa, i oni su koncelebrirali u ovom slavlju. Jaka kiša koja je padala cijelo to popodne nije ipak omela većinu onih koji su namjeravali doći, pa je crkva opet bila popunjena, s preko četrdeset svećenika koncelebranata.

Ovogodišnji adresar donosi oko 260 imena i adresa hrvatskih studenata, svećenika, redovnika i redovnica. Što se tiče studenata, doznajemo da u Zavodu sv. Jeronima ove jeseni boravi 26 pitomaca iz raznih hrvatskih biskupija. Od redovničkih studenata, najbrojniji su isusovci (12), najvećim dijelom okupljenih u Kolegiju sv. Roberta Bellarmina, zatim dolaze franjevci-OFM (8), koji borave i studiraju većim dijelom na Kolegiju sv. Antuna Padovanskoga. Na popularnom Papinskom kolegiju Germanikumu borave petorica dijecezanskih pitomaca, a većina ostalih redovničkih studenata borave u kolegijima svojega reda. Ove jeseni u Rimu ima 12 hrvatskih redovnica koje specijaliziraju razne teološke struke. A posebno valja istaknuti da stalno raste broj hrvatskih mladih laika koji studiraju na rimskim katoličkim učilištima. Adresar donosi podatke za 29 studentica i 9 studenata. Izbor njihove specijalizacije vrlo je šarolik i obećava lijepu ponudu Crkvi u Hrvata nakon njihova povratka u Domovinu.

Početkom studenoga u Zagrebu je održan prvi dio znanstvenog skupa u povodu dvadesete obljetnice smrti kardinala Franje Šepera. Nastavak i završetak ovog simpozija održan je u Vatikanu, 29. i 30. studenoga, u organizaciji Kongregacije za nauk vjere, koju je pokojni kardinal uspješno vodio sve do svoje smrti, i Zagrebačke nadbiskupije, kojoj je kardinal Šeper bio na čelu sve do imenovanja prefektom spomenute Kongregacije. U sklopu ove rimske proslave bila je i prigodna misa u bazilici sv. Petra, pod predsjedanjem Šeperova nasljednika i sadašnjega prefekta Kongregacije za nauk vjere, njemačkoga kardinala Josepha Ratzingera. A na kraju simpozija, u petak, 30. studenoga, papa Ivan Pavao II. primio je sudionike ovoga skupa u posebnu audijenciju.

I za kraj, samo nekoliko riječi o ostalim zbivanjima unutar Crkve u Vječnomu Gradu. Iz velikog izbora događaja i susreta, nama se čini da najveću pažnju privlače i zaslužuju prijedlozi pape Ivana Pavla II. da se poboljšaju ozbiljno narušeni odnosi među religijama, ozbiljno potreseni simboličnim rušenjem njujorških tornjeva blizanaca. Sve je očitija netolerancija koja ide dotle da se čak najavljuju vjerski ratovi kao sukob civilizacija. Vrhunac nesnošljivosti dosegle su možda vrlo uvredljive riječi koje je predsjednik islamskih zajednica u Italiji, obraćeni musliman imenom Adel Smith (prezime mu previše ne odaje ni talijansko ni islamsko podrijetlo) u sklopu jedne vrlo gledane TV-emisije uživo izrekao na račun Krista i Crkve, nazvavši bez ikakva srama kršćansko raspelo minijaturom obješene lešine.