VERITAS - br. 2/2001.

>[SADRŽAJ]<

RIMSKI VIDICI 

NAKON VELIKOG JUBILEJA

DANI KOJI ĆE SE PAMTITI

 Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ

Nakon što su sveta vrata četiriju rimskih patrijarhalnih bazilika zatvorena i zazidana, čekajući sljedećih 25 godina, ili neku drugu bližu prigodu, da budu ponovno otvorena, dojmovi se sve smirenije talože, a računice potvrđuju da smo bili svjedoci jedinstvene Svete godine u povijesti crkvenih jubileja. No, nisu samo brojevi koji ohrabruju…

Ipak, ako bismo krenuli od najava i od očekivanja pred Veliki jubilej, valjalo bi najprije priznati da nije bilo sve uspješno kako je moglo biti. Na primjer, oprost dugova siromašnim zemljama, ili smanjenje zatvorskih kazni, već u duhu starozavjetnih jubilejskih običaja, za što se tako zdušno zalagao Sveti Otac, naišli su na nepodijeljenu podršku, ali i na neostvarena obećanja. Osim nekih manjih časnih iznimaka. No, to je ono što je zgodno jedan ugledni novinar nazvao "le luci della Chiesa, le ombre dei laici", što bi se moglo prereći: Crkvi na čast, politici na zaborav!

Bilo je dakako i drugih sjena, oštrijih ili bljeđih, osporavanja i zanovijetanja, prosvjedovanja i negodovanja, od same zamisli proslave Velikog jubileja (neki su podsjećali na zaboravljeni trijumfalizam), do dosljednijeg ostvarenja (buđenje katoličkog populizma kao prijetnja laicizmu). Ali, sve u svemu, to je doista bio VELIKI JUBILEJ, s majuskulom u svakom slovu, Sveta godina koje će se dani dugo pamtiti…

* * *

Sveti Otac najprije moli Krista za oproštenje, a zatim i sve ljudeDa pogledamo najprije neke brojke. Tijekom Svete godine, prema službenim podacima Agencije za Jubilej, u Rimu je evidentirano oko 25 milijuna hodočasnika, s prosječnim trodnevnim boravkom u Vječnomu gradu. U istom razdoblju, prema podacima koje je objavila Prefektura papinskog dvora, podijeljeno je više od osam i pol milijuna službenih besplatnih ulaznica za sudjelovanje na općim audijencijama i liturgijskim obredima, 4,650.000 ulaznica za službene jubilejske susrete pojedinih skupina (od toga skoro polovica otpada na Jubilej mladih, kad je podijeljeno 2,000.500 ulaznica). Pedantna statistička služba izračunala je da je Papa u 45 općih audijencija srijedom govorio prosječno pred 32.522 vjernika (za usporedbu se navodi podatak da je Ivan Pavao II. do ove Svete godine održao 930 općih audijencija, na kojima su prosječno sudjelovale 15.282 osobe).

Veliki jubilej je izazvao golemo zanimanje medija, pa je Ured za tisak Svete Stolice ponudio podatak da je za ovo razdoblje bilo akreditirano 1.060 novinara iz 58 zemalja, koji su u duljem ili kraćem vremenu pratili rad i odvijanje ovoga nesvakidašnjeg događaja. Talijanska televizija (RAI) na raznim programima emitirala je 400 sati izravnih prijenosa, a radio je izravno prenosio 550 sati događanja Svete godine. Izračunali su da je bar jedna milijarda i 700 milijuna ljudi širom svijeta tijekom Velikog jubileja pratilo neki jubilejski prijenos, a u prosjeku je svaki događaj koji je prenosila televizija promatralo bar dva milijuna televizijskih gledatelja.

Za veće skupove brojne ekipe zdravstvenih djelatnika nudile su svoju pomoć i usluge, pa je tako registrirano oko 6.000 zahtjeva za pomoć, a osoblje je dragovoljno posvetilo ovoj službi više milijuna sati. Valja izdvojiti vatikansku medicinsku službu, koja je stalno dežurala u blizini Bazilike sv. Petra, ali se u tome isticala i zdravstvena ekipa Malteškog reda, koja je na Trgu sv. Petra imala stalno otvorene svoje prostorije u vrijeme Velikog jubileja. Za sigurnost hodočasnika tijekom cijele godine brinulo se preko 20.000 talijanskih policajaca, a za usmjeravanje prometa i slične gradske usluge, bilo je uposleno 7.000 gradskih policajaca. A nije naodmet spomenuti da je u istom razdoblju 33.500 službenika gradske čistoće pokupilo oko milijun i pol tona otpada.

To je samo dio jedne slike. Umjesto toga, mi bismo radije usmjerili pogled na neke druge pojave koje bacaju svjetlo ne toliko na kvantitativan omjer izražen brojevima, nego na unutarnji sadržaj koji često izmiče konkretnim pokazateljima.

* * *

Brojke mogu izazvati i vrtoglavicu, ali o kakvoći Velikog jubileja više govore višednevne pripreme koje su redovito prethodile velikim specijaliziranim skupinama, kao što su bili jubilejski susreti posvećenih osoba, obrtnika, radnika, svećenika, znanstvenih djelatnika, selilaca, mladih, starijih osoba, obitelji, sportaša, poljoprivrednih djelatnika, vojnika i policajaca, nepokretnih ljudi… Svi ti skupovi po kategorijama (netko je u šali spomenuo da je nedostajao jedino Jubilej kućnih pomoćnica) brižno su pripremani, i redovito im je prethodilo nekoliko dana molitvenog i znanstvenog razmišljanja, u čemu je osobitu težinu dobio Jubilej mladih, koji je pokrio desetak dana pripreme i ostvarenja. K tome valja spomenuti više međunarodnih kongresa i skupova (znanstveni skup o ostvarenjima Drugoga vatikanskog sabora, potom euharistijski kongres, pa mariološko-marijanski kongres, te misiološko-misijski kongres, i napose kongres katoličkog laikata), na kojima se raspravljalo o prošlosti, ali još više zacrtavala budućnost crkvenog života u trećemu kršćanskom tisućljeću. Trebat će mnogo vremena i truda da se prekopa po tom plodnom rudniku, pravoj riznici prijedloga, nacrta i poticaja. A sve je to kvaliteta koju je ostavio susret s Velikim jubilejem.

Dosad je nedovoljno istaknuta uloga onih koje su naprosto u Rimu nazivali "plavim anđelima" Velikog jubileja. To su dragovoljci Svete godine, pretežito mlađi vjernici (ali bilo je među njima i sedamdesetogodišnjaka), koji su darovali deset-petnaest dana godišnje kako bi besplatno pomogli normalnom odvijanju jubilejskih skupova, u čemu je prednost imala pastoralna animacija hodočasnika, prihvat i smještaj pred velike događaje, informiranje hodočasnika i socijalno-zdravstvena pomoć potrebnima. Kroz cijelu Svetu godinu izmijenilo se oko 70.000 takvih dobrovoljaca, koji su dnevno u prosjeku sudjelovali u 120 pothvata. Osim toga, njihov je doprinos važan u oko 400 značajnijih događaja Svete godine u Rimu, posebno za Jubileja mladih, kada je skoro 25.000 mladih stavilo svoje sile u službu mladima. Dakako, ova nesebična ispomoć "plavih anđela" (obojeni pridjev odnosi se na njihovu plavičastu pregaču koju su navlačili iznad odjeće, s naznakom službe i evanđeoskim citatom) nije jedina kvaliteta ovih pretežito mladih vjernika, jer je i njima pružena prilika da se duhovno obogate, pa su imali mnogo poticaja (možda nešto manje vremena) da se posvete svojoj nutrini. Velik dio njih iskoristio je nazočnost da bi pročistili dušu u kupelji sakramenta pomirenja, a viđeni su često kako pristupaju sakramentu euharistije i sudjeluju u zajedničkim molitvama, posebno svake večeri na Trgu sv. Petra.

Među njima nije bilo mnogo hrvatskih dragovoljaca. Rečeno nam je da ih je tijekom cijele godine bilo četrdesetak. Imali smo prigodu i upoznati se s nekima (Zagreb, Zadar, Našice) i uvjeriti se kolika su blagodat oni bili Jubileju i opet koliko je bogatstvo njima značilo to sudjelovanje. Šteta što među hrvatskim mladima nije na vrijeme pobuđen širi interes, a kada su počele stizati prijave, već je broj bio zatvoren, te su mnogi ostali "na listi čekanja". Oni sami znaju što je Sveta godina donijela novo u njihova srca i sigurni smo da ova iskustva neće tako brzo izblijedjeti (zar ne, Verice, Katarina, Ljiljana, Ivane, Mirjana…?).

Konačno, na kraju ovoga završnoga svetogodišnjeg "obračuna" navodimo pojavu koja je najuže vezana uz slavljenje jubileja, a mnogi su se pribojavali da će ovom prigodom zakazati. Radi se o pomirenju i ispovijedi, sakramentalnom susretu u ispovjedaonici (ili ispred nje), crkvenom iskustvu koje u mnogim zemljama proživljava pravu krizu. Kao jedan od onih koji je aktivno bio uključen u ispovijedanje, baš u Bazilici sv. Petra, potpisani smatra, zajedno s većinom svojih kolega penitencijara, da je daleko vrijeme kada će ispovjedaonice otići u ropotarnicu povijesti. I mnogi laički izvjestitelji, Crkvi ne toliko skloni novinari, pokušavali su pronaći odgovore na pojavu silnih redova pred rimskim ispovjedaonicama. Bilo je čak pokušaja intervjuiranja i interpretiranja ove pojave koja nije jenjavala nijednog dana (posljednjeg dana Jubileja ispovjedaonice u Svetom Petru bile su opsjednute do tri sata ujutro!), ali odgovor ostaje prikriven velom tajne, od koje je Crkva baš najljubomornija kad se radi o ispovjednim iskustvima. Dakako da se ni od potpisanoga ne može niti smije očekivati da će nešto više progovoriti o tim otajstvenim susretima pomirenja, pa se znatiželja donekle može utažiti s nekoliko dostupnih izvanjskih podataka.

U Bazilici sv. Petra službu redovitih ispovjednika obavljaju franjevci konventualci, koji ovdje imaju trinaest redovitih penitencijara, za ovu prigodu potpomognutih s još većim brojem pomoćnih penitencijara. Njih se kroz cijelu godinu izredalo oko 120, od čega su neki bili cijelu godinu, drugi po nekoliko mjeseci, a većina po mjesec dana. Pomoćnici su tijekom cijele godine ispovijedali preko 18.500 sati, dok je na redovite palo preko 17.500 sati. U svemu, dakle, oko 36.000 sati ispovijedanja, a kako se u prosjeku po satu ispovijeda deset do petnaest vjernika, može se zaključiti da je samo s desne strane glavnog oltara ispovjeđeno do pola milijuna. Uz redovite (i pomoćne) penitencijare, u ovoj bazilici (s lijeve strane glavnog oltara) ispovijedaju i predstavnici raznih redovničkih ustanova, samo je njihova služba temeljena na dobrovoljnoj osnovi, pa su ponekad njihove ispovjedaonice bile popunjene, a ponekad nije bilo penitencijara, tako da ne raspolažemo nikakvim podatkom. Sigurno, i ovdje se ispovjedilo mnogo ljudi. K tome, za Svetu godinu je u tzv. Krilu Karla Velikog (uz lijevu stranu pročelja Bazilike sv. Petra) uspostavljena privremena dvorana za ispovijedanje gdje su djelovali službenici vatikanskih ureda u slobodno vrijeme. I ovdje je mnogo hodočasnika potražilo i našlo utjehu pomirenja s Bogom.

Što se tiče ispovijedi hrvatskih hodočasnika, poznato nam je da je tijekom Svete godine u Rimu na više mjesta bilo redovitih mogućnosti za ispovijedanje na hrvatskom jeziku. U Bazilici sv. Ivana Lateranskoga, gdje službu penitencijara vrše braća franjevci, tijekom cijele Svete godine ispovijedao je bosanski franjevac fra Rafael Lipovac, a pri isusovačkoj crkvi "Il Gesú" dvaput tjedno bila je prigoda za hrvatsku ispovijed. K tome, ne smije se zaboraviti da naši vjernici u Rimu imaju prigodu za hrvatsku ispovijed svake nedjelje navečer u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Sve u svemu, teško je odgovoriti koliko je bilo ispovijedi na hrvatskom. Potpisani može samo posvjedočiti da je tijekom Svete godine, od oko 12.500 ispovijedi koje mu je registrirao aparatić za brojenje onih koji pristupaju ispovjedaonici, ispovijed na hrvatskom jeziku zatražilo nešto više od 800 osoba. To je relativno malo u odnosu na cjelokupnu brojku, ali je poznato da su mnoge hodočasničke skupine na vrijeme upozorene da se ispovjede još kod kuće, zbog očekivanih mogućnosti velikih gužvi pred ispovjedaonicama u Rimu.

* * *

Veliki jubilej prelazi u prošlost, a dani Svete godine za mnoge će biti podsjećanje na nezaboravno iskustvo. Nama pak koji smo cijelo ovo vrijeme proveli u središtu događanja, Veliki jubilej dakako predstavlja jednu vrlo napornu godinu, koja će se unatoč svemu tome stalno pamtiti…


NOVI KARDINALI

U nedjelju, 21. siječnja, papa Ivan Pavao II. za vrijeme uobičajenoga Anđeoskog pozdrava u podne, najavio je da mjesec dana kasnije, 21. veljače, namjerava sazvati konzistorij i podijeliti kardinalsku čast novim kandidatima. Papa je nabrojio 37 imena budućih kardinala, među kojima je sedam Talijana, jedanaest iz ostalih europskih zemalja, trojica iz Azije, dvanaest iz obiju Amerika, trojica s Bliskog istoka i jedan s afričkoga kontinenta. Jedanaest ih pripada rimskoj kuriji, dvadesetak je rezidencijskih nadbiskupa, a petorica dobivaju ovu čast zbog izuzetnih zasluga. Tim imenovanjem broj kardinala izbornika iznosit će 128, što je osam više od broja predviđenoga za konklave. Među najavljenim kardinalima od redovnika su tri isusovca, dva salezijanca, jedan franjevac i jedan redemptorist.

Svečanost predaje kardinalskog šešira predviđena je 21. veljače, uoči blagdana Katedre sv. Petra, koji se u Vatikanu osobito slavi. O kardinalima ćemo opširnije izvijestiti u idućem broju "Veritasa".


>[SADRŽAJ]<