VERITAS - br. 4/2001.

>[SADRŽAJ]<

MISLI I RAZMIŠLJANJA

KOJE SU TO BLAGO SAKRILI U BOLESNOJ RASKOŠI DVORCA?

PORUKA LABIRINTA

Piše: JOSIP SANKO RABAR

"Labirint srednjovjekovne katedrale obilježen je kao Dedalova kuća, prema antičkom praocu svih arhitekata. Nakon uskrsne večernje u srednjem bi vijeku duhovnici u chartresovom labirintu plesali da proslave Kristovo uskrsnuće i stvaranje. Za njih labirint simbolično prikazuje put izbavljenja. Tko prođe kroz labirint postiže savršenstvo, pronalazi pristup Bogu."

Ulrike i Stephan Bleek


Uskrsli Krist (Josip Botteri)"U labirintu se čovjek ne gubi, u labirintu pronalazi sebe", zaključak je razmišljanja o labirintu Ulrike i Stephana Bleeka izrečen u njihovoj televizijskoj emisiji o francuskom Bogorodičinom prošteništu Chartresu. Vidimo, na podu po sredini crkvene lađe u Chartresu leži veliki popločani labirint, bijelo kamenje koje kruži i vijuga između tamnog kamenja. Oko središta.

Televizijski film "Chartres, duh srednjeg vijeka", snimljen 1998. u okviru izvrsne dokumentarne serije "Poprišta svjetskih kultura" Bavarske televizije, čijih smo dvanaest nastavaka mogli vidjeti na HTV-u. Serija na nadahnut način opisuje život određene kulturne sredine, ili se usredotočuje na neko umjetničko djelo: grad, hram ili palaču. Obrađeni su gradovi: Beč, Atena, Rangoon, Firenca... svetišta kao Chartres, kraljevske palače kao Escorial, ili rijeke, poput Inda...

U srijedu 14. ožujka emitiran je prilog o francuskom svetištu Chartresu, mjestu hodočašća po poznatosti odmah poslije Lourdesa, a po umjetničkoj vrijednosti crkve, daleko ga nadilazi.

* * *

Chartres! Umjetnički biser srednjeg vijeka. Crkva je u kamenu, reljefima i vitrajima oblikovana srednjovjekovna slika svijeta. Gotovo da je sve na njoj katolička teologija, ali i više od toga: crkva je mikrokozam, svijet u malom, izraz složenosti ondašnjeg kršćanstva s njegovim dobrim i lošim stranama. Posuta je kipovima koji često zrače autentičnom duhovnošću. Njeni vitraji propuštaju svjetlost neba: sve biva prozirnošću Božjeg svjetla, svemir kao zamršena rozeta, ekstaza simetrije i kruna dragulja oko Boga. Na pročelju Krist blag i miran, timpan je okružen figurama sedam slobodnih umijeća: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, astronomija i glazba. Izmjenjuju se biblijske priče i svakodnevni život. Na ulazu u Novi Jeruzalem gledaju nas viđenjima očarana lica, kipovi-osobe nadahnute duhovnom ljepotom.

Premda su autori dokumentarnoga filma o Chartresu kritični prema Crkvi, i bez uljepšavanja pokazuju mračne strane vremena nastanka tog djela, premda je duhovna umjetnost Chartresa previše problematična da bude trajni uzor kršćanske umjetnosti, jer pokazuje i mane srednjovjekovne duhovnosti i iskrivljenost nazora; ipak, postoji bitna razlika između prikaza Chartresa i prikaza Escoriala, kraljevske ljetne rezidencije sa samostanom augustinaca, San Lorenzo del Escorial, kojega smo mogli vidjeti u istoj bavarskoj seriji. Premda i Escorial nije bez sakralne funkcije, duhovni ponor zjapi između Chartresa i Escoriala.

Escorial je dao izgraditi španjolski kralj Filip II. (1527-1598), vođa ratova protiv protestanata, tragični fanatik, nepovjerljiv i nenormalan u postupcima, koji se služio inkvizicijom za progon Židova i Maura. U atmosferi apsolutističkog jačanja države, sveopćeg terora, intriga i međusobnog trovanja, vjerskih ratova i osvajanja, izrabljivanja drugih zemalja i naroda, gušenja ustanaka i tomu sličnog, Filip II. daje 1563-84. graditi Escorial sebi za boravak. Čudovišni četverokutnik od sivoga granita nalik na samostan, pun obzidanih pravokutnih prostora, nalik na rešetku svetog Lovre za prženje. Dvorac, ali i samostan, bogata biblioteka i crkva Svetog Lovre građena po uzoru na Michelangelov projekt Sv. Petra u Rimu. Faraonska grobnica za još živog vampira, prepuna spomenika, slika i kipova, barokne raskoši.

* * *

Ono što spomenuti bavarski film izričito ne spominje, ali tekstom i slikom sustavno otkriva, neobična je dosljednost kojom Filip izvrće kršćanstvo. Šokira ta njegova dosljednost! Taj sustav izvrtanja, taj "Gesamtkunstwerk" života duhovno bolesnog raka zajedno s njegovom gigantskom rešetkastom kućicom. Njegova naopaka pobožnost i religiozne predodžbe. Integritet tog pogrešnog puta zapanjuje. Sve što čini i kako vjeruje, svaki mnogobrojni detalj je pogrešan! I nehotično mu moramo odati priznanje za dosljednost. Premda nije riječ samo o njemu, već o sveprožimajućoj beskrupuloznoj državnoj organizaciji, pauku koji je harao početkom novog vijeka širom katoličkog prostora, ipak, teško da bi ga drugdje mogli naći u tako potpunom i čistom obliku. Više od tekstualnih komentara o tome govori samo likovno djelo: nasuprot vedre radosti Chartresa, gledamo u barok Escoriala, boležljiv, zloćudan, mračan i otrovan.

* * *

Slijedi zanimljiv obrat: zbog svoje su tipološke čistoće Filip II. i Escorial - poučni. Oni su pedagoška ilustracija duhovne katastrofe. Izvanredan primjer katoličanstva kakvo ono ne bi smjelo biti. I ovaj zloćudni labirint može poslužiti dobroj svrsi: pomoću sjajno izoliranog (sažetog) uzročnika bolesti određivati duhovni lijek.

Koje su to blago sakrili u bolesnoj raskoši Escoriala? Zatajivali najpomnije? Španjolski je svetac Lovro okupio oko sebe veliko mnoštvo siromaha i progonjenih, Nizozemaca, Židova, Maura, Indijanaca, izrabljivanih pojedinaca i naroda. Pokazujući na njih, reče Filipu II.: "Ovi su istinsko blago Kristove Crkve."


>[SADRŽAJ]<