VERITAS - br. 6/2001.

>[SADRŽAJ]<

ANTUNOVO

UZ BLAGDAN SVECA SVEGA SVIJETA

MOJ PRIJATELJ SV. ANTE

Još mi je živo iz ranoga djetinjstva u sjećanju jedna lijepa kapelica u staroj bolnici. Drveni oltar s predivnom slikom Presvetog Srca Isusova, slijeva na zidu, na malom postolju, kip sv. Josipa, zdesna kip Blažene Djevice Marije, a na stražnjem zidu, nasuprot oltara, postavljen je kip sv. Antuna Padovanskoga. O Isusu, Mariji i Josipu znala sam već mnogo toga, jer sam ih kao dijete upoznala kraj božićnih jaslica, ali o sv. Anti, onako mala od oko sedam, osam godina, nisam znala gotovo ništa.

   

Sv. Antun s Djetetom IsusomSjećam se, privukao me k njemu Mali Isus kojeg je držao na ruci, dok je u drugoj ruci držao bijeli ljiljan. "Tko je to?", pitala sam jednu časnu sestru. Tad mi je ta draga časna ispričala puno toga o tom milom Svecu. Najviše me zanimalo kako se to mali Isus javio sv. Antunu i kako je sv. Ante držao malog Isusa na svojim rukama. "A je li sv. Ante držao živoga Isusića ili samo ovakav kipić?", pitala sam dalje i pokazivala rukom na Isusov kip u Svečevim rukama. "Živog Isusa je vidio i držao. To je Isus učinio čudo da razveseli bolesnoga sv. Antuna i zato što ga je sv. Antun istinski jako volio", rekla je sestra, a meni je cijela priča, u ono vrijeme, ostala prilično nejasna. Da budem načistu koliko-toliko, opet sam je zapitala u svojoj dječjoj naivnosti: "Znači i Isus je jednom bio živa beba?". "Da, naravno", rekla je časna i malo se nasmiješila. Na kraju našeg razgovora još je dodala da je sv. Ante bio jako dobar, da je propovijedao po trgovima, kao što naš velečasni nedjeljom propovijeda u kapelici, a kada ga ljudi nisu htjeli slušati, onda je propovijedao ribama.

Eh, to je za mene bilo najvažnije. Zaključila sam da je sv. Ante volio ribice, a onda sigurno i sve druge životinje, i tu sam se odmah lako povezala sa sv. Antunom. Već u ranom djetinjstvu sprijateljila sam se s ptičicama, s macom i sa psima. Ovaj put bile su najvažnije mace. Imala sam jednoga crnog macana, bez ijedne bijele dlake. Donijela sam ga kući kad još nije znao niti sam jesti. Macan je uz moju brigu brzo narastao, bio je, jasna stvar, razmažen, ali nas dvoje smo se dobro razumjeli čak i onda kad je mami pojeo kilogram mesa, spremljen za nedjeljni ručak. Ali, jednoga dana moj mačak je ozlijedio nogu. Nije se uopće mogao na nju osloniti i stalno je bio tužan i kao da je cvilio i plakao od bolova. Bilo mi ga je žao, ali nisam mu mogla pomoći. Tada sam se sjetila sv. Ante i otrčala sam odmah u kapelicu. Stala sam pred njegov kip, sklopila ruke i molila ga punim srcem: "Daj mi sv. Ante, ozdravi macana!" A kada sam se vratila kući moj mačak nije više cvilio ni tugovao i ništa ga nije boljelo.

   

Prošle su godine. Danas više ne molim za mačka, ali tog dragog Sveca često molim za svoje brojne i ozbiljne potrebe. Prije četiri godine od Gospodina mi je izmolio milost da mogu bolje hodati. No, prije godinu dana ponovno sam se jako razboljela pa opet slabije mogu hodati. Sada molim svoga nebeskog prijatelja da mi ponovno pomogne, pa da opet mogu otići na svetu misu u njegovu crkvu.

Već sam puno puta iskusila njegov moćni zagovor pa mi ne preostaje drugo, nego da mu stalno zahvaljujem na njegovoj pomoći i na pažnji. A Kralju Kraljeva uvijek iznova zahvaljujem što nam je dao takve divne pomoćnike koji nas svakodnevno zagovaraju pred licem Božjim i koji nam i u velikim i u malim problemima pomažu da sretno prebrodimo sve zapreke koje nam ovaj svakodnevni život stavlja pred noge.

   

Blizu je Antunovo. Trinaest utoraka jedan za drugim nestaju kao bijeli oblaci na nebeskom plavetnilu. Vjerujem da sv. Ante ovih dana ima puno "posla". On vjerojatno stalno moli. Moli pred Božjim licem za velike i male, za sitne i za krupne potrebe svih nas koji mu se s povjerenjem obraćamo i vapijemo za pomoć u ovoj suznoj dolini.

Jednom sam bila u Padovi, u prekrasnoj bazilici posvećenoj sv. Antunu. Tada sam dotaknula rukom mramornu ploču na njegovu grobu. Još i danas na dlanu osjećam onaj drhtaj koji me svu prožeo kada sam dotaknula grob velikoga Sveca, Božjeg ljubimca i našega zagovornika.

Vjerujem da će moj prijatelj sv. Ante i za ovaj svoj nebeski rođendan ispuniti i moje tihe, ali vruće želje, i da ću mu opet moći beskrajno zahvaljivati.

NEVENKA BAKOŠ


>[SADRŽAJ]<