VERITAS - br. 7-8/2001.

>[SADRŽAJ]<

ISKRICE


KNJIŽEVNOST I IDEOLOGIJA

ŽIVOT JE OBOJE

Piše: JOSIP SANKO RABAR


Jedno isto je u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro.

Heraklit, 88. fragment

Stare kule i kućeU sumrak na putu kroz zagrebačko naselje Trnje, odabrao sam zaobilazni i duži put, pa se usput šetao među potleušicama i novogradnjama, razgledavajući staro koje je nestajalo i novo što je tek nicalo. Prošao sam kraj nove Sveučilišne knjižnice u smjeru Glavnog kolodvora i krenuo malom ulicom, kamo nikada ranije nije stupila moja noga, pa sam, na veliko iznenađenje, opazio sasvim drvenu kuću, i to ne nekakvu baraku građevinskog poduzeća, neke udruge ili nogometnog kluba, kakvih inače ima na Trnju, već pravu starinsku seosku ili prigradsku kuću, romantično stvorenje iz prohujale prošlosti. Na Trnju još uvijek možemo naići na raznolike potleušice i kućerke živopisnih oblika, obnovljene ili ruševne, ali ovakvu kolibu još nisam sreo. Zidovi od dasaka, starinski prozori, drveni krov. Kad je u pitanju Trnje, nostalgičan sam i žao mi je što ga ruše, pa nestaje, a istovremeno se radujem novome, i žao mi je što rušenje ne teče brže i temeljitije.

   

Proturječan osjećaj, bez sumnje, žudnja prema dvjema suprotnostima. Uživam u tom proturječju. Takve složene osjećaje svjesno gajim, smatram ih dragocjenima. Jer, istina svojom konkretnošću premošćuje razlike i suprotnosti i titra između suprotstavljenih krajnosti. Istina nije jednostrana.

Veličina Krležinog književnog genija dobrim dijelom leži u spoju razlika i bogatstvu proturječja. Krleža-ideolog jednostran je i neistinit. Krleža-književnik uranja u život, u složenu istinu, izbjegava jednostrane zaključke. To čini književnost u njemu. Književnost je nedorečena, jer konačni izričaj ukida beskonačnost, onemogućuje kretanje, a život je kretanje i tajna.

Osnovni problem ideologije jest u njenoj jednostranosti. Ideolozi i političari natežu samo na svoju stranu. Pošto jednostranost ubija istinu, ona ubija i književnost. Blagotvorno je vidjeti vrijednost proturječnih i međusobno suprotstavljenih strana, jer strane su loše tek kada se apsolutiziraju: "ja sam jedina strana i nemaj drugih strana osim mene". Ideologija je idolopoklonstvo jer apsolutizira nešto što je djelomično. A Bog je sve stvorio. I vjernike i ateiste, i svece i obične ljude, i ono što treba biti srušeno i ono što treba biti sagrađeno. Pametnima je dao njihovu glupost, glupima - njihovu mudrost. Ružnoj straćari dao je ljepotu, lijepoj palači - ružnoću. U našem opredjeljivanju za neku stranu potrebno nam je i lucidno zrnce soli koje će trpeljivo gledati na razlike.

Svoju osobu podrediti nekoj djelomičnosti - idolopoklonstvo je. Ja radije opijevam proturječno kretanje, slavim suprotstavljene struje. Da nema izazova ateista i skeptika kršćanstvo bi zahirilo. Glavna vrata paklena (koja nisu uspjela Crkvu progutati) u njoj su samoj. Vrata jednostranosti i fanatizma.

   

Čitavu ovu nedoglednu rijeku života, sa svim bogatstvom razlika i proturječnim strujama, stvorio je Bog, pa ako tu treba odvajati žito od kukolja onda to ne ide giljotinom, ni ideološkom metlom, već strpljivim lučenjem različitih osoba i grupa, opažanjem čudesnog bogatstva njihovih proturječnih karakteristika. Neki ne opažaju osobe i njihova djela, već sve vrednuju po ideološkim frazama. Najveći im je nitkov dobar ako frazira u istom smjeru kao i oni.

Pišući replike, dramski se pisac uživljava u obje sukobljene strane, obje su njegove, objema se trudi naći snažne argumente, pa ako izgubi mjeru u navijanju za jednu stranu, ispada ideolog i postaje neuvjerljiv.

Kako je dosadno biti ideolog! Njemu je sve jasno. Treba samo ustrajati u jednom te istom smjeru. Ne zna mudrost, da ustrajati u smjeru ulaženja u šumu znači: početi izlaziti iz nje. Njemu je sve prekrasno jedno-strano. Ili uživaš u očuvanju stare kuće, ili je pokušavaš srušiti. Ne može oboje. Za političku je akciju potrebna odluka i opredjeljenje. Za umjetnički doživljaj kolebanje, složenost i proturječje mogu biti vrlo obogaćujući. Ideolog nije Hamlet, on je zupčić u stroju. Trzaj u jednom smjeru. Čitav stroj, sa svim suprotnim kretanjima, književnikov je. On surfa valovima suprotnosti.

Književnik je bliži životnoj cjelini od najlucidnijeg ideologa. Ideolog grčevito drži dio, književnik sluti cjelinu. Utoliko ga više nosi ta cjelina ukoliko se ne boji proturječnosti i zamršenosti, tanahnih nijansi i prijelaza, nedohvaćenih dubina i nerazlučivih suprotnosti. Osjetiti oboje, obogatiti se, biti proturječan. Život pulsira u ritmu. On nije jednostrano kretanje. Njihati se poput klatna po prirodnim zakonima, plesati po taktu harmonije sfera, dijalektički misliti, ne zaustaviti se na dječjoj kantici punoj vode i reći: to je more.

   

Možda je hendikep dvostruko patiti. Patiti jer će nešto biti srušeno, patiti zato što još nije srušeno. No, pritom možeš uživati u dvostrukoj ljepoti: ljepoti sadašnjeg i ljepoti budućeg. Oboje.


>[SADRŽAJ]<