VERITAS - br. 7-8/2001.

>[SADRŽAJ]<

RAZGOVORI S GOSPODINOM


JESI LI JAHVE ILI JEHOVA?

IME BOŽJE


O, Bože, kako je tebi ime? Ima ih koji, naglašavajući isključivo tvoje slavno i sveto ime Jahve, ili kako oni vole reći Jehova, potamnjuju tvoje sveto ime Oca i ime tvoga Sina Isusa, u kome si se kao vječni Bog utjelovio i izveo spasenje ljudskog roda, i ime tvoga Svetoga Duha. A njihova glavna zabluda jest da ne priznaju tvoga Sina Isusa Krista Bogom i Čovjekom i Duha Svetoga pravim Bogom, da ne priznaju Trojedinog Boga. Tu je srž problema i razlaza s onima koji za sebe svojataju naziv svjedoka tvoga imena Jahve, kao da mi to nismo. I mi smo tvoji svjedoci, o Jahve: Oče, Sine i Duše Sveti!

   

Današnjem čovjeku ime ne znači mnogo. Ono je tek znak raspoznavanja. A kod starih naroda, i kod Izraelaca u Starom zavjetu, ime je izražavalo postojanje, narav, moć i snagu. Koliko je važno ime, svjedoči i to da je Bog pred prvog čovjeka, pred Adama, doveo sve životinje da im dadne ime. (Post. 2, 19-20) I Bogu, a i bogovima, ljudi su davali imena. Spoznati ime Božje značilo je spoznati Boga. To je bila jedna od čovjekovih najdubljih težnji. Tako su Babilonci svom vrhovnom bogu Marduku dali pedesetak imena. I kod Izraelaca pravi i jedini Bog ima više imena: Elohim (u Hebrejskoj Bibliji spominje se 2.523 puta), Eloah, El (Bog), Adonai (Gospodin), Sabaot (Gospodin nad vojskama), Šadaj (Onaj s planine)…

No, u Starom Zavjetu Bog sâm objavljuje svoje sveto i slavno ime. Naime, Bog se objavljuje Mojsiju na gori Horebu u obliku gorućeg grma i šalje ga k faraonu, da izbavi hebrejski narod iz egipatskog ropstva. Na Mojsijevo pitanje, što će odgovoriti Izraelcima, kad ga zapitaju kako je ime Bogu koji ga njima šalje, Bog odgovara objavljujući svoje ime: "Ja sam koji jesam." (Izl 3, 14) I još: "Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama… Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena". (Izl 3, 14-15) Jahve nije definicija Božjeg bića nego znak Božje spasiteljske prisutnosti u vlastitom narodu. Boga se ne može definirati. Knjiga Otkrivenja prevest će ime Jahve: "Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi". (1, 4)

   

Izgleda da je ime Jahve bilo poznato i prije objave Mojsiju na Horebu. Naime, već u vrijeme Enoša, koji je prema jednom drevnom rodoslovlju bio sin Šeta, a ovaj opet Adama, počelo se zazivati ime Jahvino. (Post 4, 26) Neki misle da se to ime nalazi već kod semita, Feničana (Jaho ili Jabu) i da je došlo iz Arabije. U svakom slučaju kod Božje objave Mojsiju na Horebu Bog daje posve novo značenje tom imenu: Jahve će biti svom narodu spasitelj i osloboditelj.

Izraelci su ime Jahve pisali s četiri slova (tetragram), konzonanta: JHWH. Nakon babilonskog sužanjstva (druga polovica 6. stoljeća prije Krista) Izraelci se više nisu usuđivali izgovarati ovo ime, pa su umjesto JHWH izgovarali Adonai (Edonai) i rjeđe Elohim. A masoreti su, počevši od 7. do 10. stoljeća poslije Krista (Ben Ašer i Ben Naftali), potpisivali pod tetragram JHWH vokale Božjeg imena Edonai, da time čitatelja upozore na zamjenu neizrecivog imena s Edonai ili Adonai. I odatle iskrivljeno čitanje Božjeg imena Jehova ili Jehovi od konca 12. (Pugio fidei) do 20. stoljeća. Danas se redovito prihvaća izgovaranje Božjeg imena JAHVEH, JAHWEH, JAHVE kao najvjernije i najstarije (etiopski rukopis: Jave). U Svetom pismu ime Jahve nalazi se oko 6.823 puta. Septuaginta, grčki prijevod Starog zavjeta (3. stoljeće prije Krista), Božje ime Jahve prevodi s Gospodin (Kyrios). Knjige Novog zavjeta uopće ne upotrebljavaju za Boga ime Jahve, nego jednostavno Bog ili Gospodin kao i Septuaginta.

   

No, Isus Krist, Sin Božji, objavljuje ljudima Božje ime "Otac", koje najdublje izražava biće Boga. "Oče, proslavi ime svoje!" (Iv 12, 28) "A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe… Objavio sam tvoje ime ljudima." (Iv 17, 5-6) Isus uči apostole moliti: "Oče naš koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!" (Mt 6, 9) Dakle, Bogu je ime Otac. To očitovanje Božjeg imena "Otac" u Novom zavjetu odgovara objavi Božjeg imena Jahve u Starom zavjetu. Jahve je Otac. A Bog Otac proslavljuje svoga Sina po uskrsnuću, nakon poniženja koje je prihvatio po utjelovljenju i smrti na križu (kenosis), daruje mu ime "nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki jezik će priznati: ‘Isus Krist je Gospodin!’" (Fil 2, 9-11) A svako koljeno se prigiba samo pred Jahvom (Iz 45, 23). Uskrsnuće očituje Isusa Krista kao Gospodina, Jahvu. I sam Isus Krist objavljuje se kao Jahve u onom tajanstvenom izrazu Ja Jesam: "Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." (Iv 8, 24) Ili: "Prije nego Abraham posta Ja jesam." (Iv 8, 58)

Petar poslije ozdravljenja hromog čovjeka govori Židovima: "Po imenu Isusa Krista Nazarećanina… ovaj stoji pred vama zdrav… Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti." (Dj 4, 10-12). A Joel prorok piše da će biti spašeni oni koji prizovu ime Jahvino. (3, 5) Dakle, po prizivanju imena Jahvina, to jest imena Isusova dolazi spasenje.

Isus objavljuje apostolima i ime treće božanske osobe Duha Svetoga: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas." (Dj 1, 8) I podjeljuje im toga Duha: "Primite Duha Svetoga!" (Iv 20, 28) I zapovijeda im: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Mt 28, 19)

   

Isus je do kraja objavio ljudima Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Ime Božje je, dakle, Otac, Sin i Duh Sveti. To je Jahve, tako mu je ime: Otac, Sin i Duh Sveti.

U kršćanskoj tradiciji posebno se slavilo ime Isusovo. I danas se slavi. I s pravom, jer je po njegovu imenu došlo spasenje svim ljudima.

AUGUSTIN KORDIĆ


ISPRAVAK I NADOPUNA

1) U prethodnom broju (6/2001.) lista "Veritas", na str. 20., u članku "Mjesto za molitvu - Svetište sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu", kad je riječ o lijevom prozoru s vitrajem u tom svetištu, onda treba stajati: Majka drži dijete zahvaljujući sv. Antunu na čudu ozdravljenja svog djeteta, a iznad te slike je grb grada Zemuna. Vitraj je izrađen 1957. godine (a ne 1937.) darom majke Eme i Rudolfa Balzer.

2) Sadašnji križ u kapelici Svetog križa resio je do 1975. godine oltar Svetoga križa, koji je te godine uklonjen, a nalazio je se na mjestu sadašnjeg ulaza u sakristiju crkve sv. Antuna. I drveni oltar sv. Josipa, koji se nalazio pri dnu lijeve crkvene lađe (gledano od ulaznih vrata), uklonjen je 1984. godine, ako ne i prije.


>[SADRŽAJ]<