VERITAS - br. 7-8/2001.

>[SADRŽAJ]<

U ZNAKU VODENJAKA


SCIJENTOLOGIJA U HRVATSKOJ - RAZGOVOR S DR. FUSSOM

MAGIJA NAŠIH DANA


Scijentologija, jedan od najkontroverznijih pokreta današnjice, koji je oko sebe okupio slavne ličnosti, osobito Hollywoodske (redatelj Oliver Stone, rock-glazbenik i skladatelj Isaac Hayes, tv-voditelj Larry King; glumci: Tom Cruise, John Travolta, Anne Archer, Dustin Hoffman, Goldie Hawn, Nicole Kidmann, Kristie Alley i dr.), a koji je u brojnim zemljama, osobito u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Australiji, i drugdje, izazvao rasprave na najvišim državnim razinama, uključujući i sudske sporove, pred nekoliko godina svoje misionarsko djelovanje započeo je i u Hrvatskoj. Scijentolozi su u Hrvatsku stigli preko Mađarske, zahvaljujući misionarskoj djelatnosti scijentološkog pastora J. Nanuka i njegove supruge Jasmine te su, od ove godine, u Zagrebu otvorili i svoju prvu scijentološku misiju.

Pri moralnoj prosudbi scijentološkog pokreta, za razgovor smo zamolili dr. Michaela Fussa, Nijemca, profesora povijesti religija na rimskom Sveučilištu Gregoriana, i uvaženog eksperta za budizam i nove religiozne pokrete koje on naziva "konfliktnim pravcima".

   

Danas se o scijentologiji mogu čuti vrlo oprečne procjene i sudovi, počevši od onih vrlo negativnih, prema kojima su oni tek "organizacija gospodarskih kriminalaca", ili pak, "moderna znanost o mentalnom zdravlju", pa do onih koji ih tretiraju kao pravu Crkvu, odnosno, religiju. Tko su, zapravo, scijentolozi?

Scijentološki križ - jedan od brojnih simbola Scijentolozi sami za sebe kažu da su oni religija budućnosti. Religija koja će osvojiti cijeli svijet. Već iz same ove njihove tvrdnje rađa se određena sumnja. S jedne strane, scijentologija već od svojeg osnutka cilja biti neka, mentalna, znanost. Dakle, nikakva religija, napose ne religija u tradicionalnom smislu. Opet, s druge strane, scijentologija se predstavlja kao religija različitih korijena: bilo kršćanskih, bilo onih iz budističke tradicije, već prema tome kako paše njihovim vođama. To da se scijentologiju naziva religijom ja radije vidim u činjenici što oni kompletnu osobu podređuju pažnji grupe. Hoću reći da pokazuju gotovo pravo religiozno ponašanje, u kojemu se osoba tradicionalno potpuno posvećuje Bogu ili dobru Crkve, odnosno kraljevstvu božjem. Nakon ozbiljne analize lako je uočiti kako scijentologija zapravo nema stvarnih religioznih elemenata, u tradicionalno teološkom smislu. Ipak, scijentologija, poput religije, impregnira čitavu osobu za ostvarenje vlastitih ciljeva.

Dakle, scijentologija je danas, bez ikakve dvojbe, jedna komercijalna udruga koja djeluje na međunarodnoj razini, ali upotrebljava ovo religiozno isticanje u svrhu zaštite vlastitih komercijalnih djelatnosti. Ništa iznad toga.

Kad bismo prihvatili teoriju da je scijentologija zaista religija, iz perspektive povijesti religija, koje biste joj mjesto pridali?

Prema mom mišljenju, treba razlikovati dva oblika religije. Prvi oblik ja volim nazivati dijaloškom religijom. Drugi oblik bi bila autonomna religija. Dijaloška religija ima za cilj čovjeka otvoriti za susret s Bogom, za susret sa svijetom i s vlastitim bližnjim. Dok drugi oblik religije, dakle autonomna religija, teži razvijanju vlastitih čovjekovih potencijala i kreiranju gotovo diviniziranog čovjeka. Čini mi se da scijenolozi odgovaraju ovom drugom obliku religije. To je religija koja teži samo isticanju i razvijanju vlastitih ljudskih potencijala. Ovo je jako dobro izraženo na kraju scijentološke knjižice koja nosi naslov: Put do sreće. Vodič do boljeg života zasnovan na zdravom razumu, u kojoj stoji: "Put do sreće je autocesta kojom mogu brzo putovati oni koji znaju gdje su rubovi ceste. Vi ste vozač. Sretan put." Hoće zapravo reći da su "rubovi" tog puta zapravo scijentološke "zapovijedi". Treba poštivati scijentološke propise i u tom smislu pojedinac postaje vozač koji više ne treba gledati na druge. Scijentologija je, zapravo, religija čistog egoizma.

Ron Hubbard Scijentologiju je 1954. godine, u Kaliforniji, osnovao pisac romana znanstvene fantastike, Lafayette Ronald (Ron) Hubbard (1911-1986). Zna se pouzdano da je na svojim mnogobrojnim putovanjima obišao Afriku, Aziju, Kinu, Indiju i druge zemlje, te se, među ostalim, upoznao sa šamanizmom i okultizmom, a ima ozbiljnih indikacija da je bio i u dobrim odnosima s mračnim magijskim redom O.T.O (Ordo Templi Orientis), napose preko druženja s Jackom Parsonsom, jednim od učenika crnomagijskog umijeća Aleistera Crowleya. Po povratku u Ameriku studirao je nuklearnu fiziku i matematika ali, uslijed aktivnog uključenja u rat, nikada nije dao ispite. Njegova knjiga Dijanetika u Sjedinjenim Državama je prihvaćena kao "objavljena od Boga", a scijentolozi su registrirani kao religija. Kakav je Vaš sud o Lafayette Ronald (Ron) Hubbardu?

Sam Habbard je bio vrlo mutna osoba. Još do danas ne postoji ni jedna njegova službena biografija, ili bar o njemu prihvaćena biografija. Postoji samo njegova fantastična biografija sastavljena od samih scijentologa koja sadrži mnogo sumnjivih elemenata. Postoje brojni znanstvenici koji su provjerili neke biografske podatke te dokazali njihovu netočnost. Činjenica je koju treba zapaziti da je Habbard umro (1986.) skoro u deliriju. To je potpuno protivno njegovoj vlastitoj doktrini koja čovjeku obećava potpuno ostvarenje, clear, jasnoću, bistrinu i razumijevanje svih misterija svemira. Dakle, Habbardova vlastita smrt pokazala je suprotno. S druge strane, svakako treba i to reći, Habbard je svoj život proveo kao pisac knjiga znanstvene fantastike. Njegove knjige o Dijanetici nisu različite od postavki znanstvene fantastike. Bilo kako bilo, on je bio vrlo inteligentan u smislu da je i drugima predao vlastiti izraz: kad treba zaraditi novac, treba osnovati religiju. U tom smislu Habbard je doista postigao uspjeh.

Što je predmet scijentološkog naučavanja?

Scijentološki sustav je strukturiran na razini stupnjevanja. Sastoji se od beskonačnog broja tečajeva koje treba pohađati, a svaki tečaj stoji zaista lijepu svotu novca. Kasnije, na jednom od tih tečajeva otkriva se scijentološki mit, koji bi mogao biti upravo mit znanstvene fantastike. Spomenuti mit pripovijeda kako je u prapočecima Zemlja bila zauzeta od zlog galaktičkog imperatora Xenua, koji je iz nje protjerao "thetane" koji se mogu poistovjetiti s dušama, ili duhovima, i protjerao ih je na zemlju. Ovi "thetani" poslije su se zaodjenuli u ljudska tijela i tako se začeo ljudski rod. U hodu kroz vrijeme ovi "thetani", koji bijahu čista spiritualna energija, naprosto su se onečistili različitim zastranjenjima. Sada, kao rezultat pohađanja scijentoloških tretmana nazvanih "dijanetika", trebalo bi uslijediti ispravljanje i brisanje ovih poremećaja koji se u scijentološkom rječniku tehnički nazivaju "engrami". Cilj dijanetike bio bi, dakle, otkloniti "engrame". Jednom izbrisani "engrami" osobu nanovo čine "clear", bistrom, za sve sposobnom, i ona opet na raspolaganje dobiva sve svoje energije. Dakle, ovo je jedan mit koji svoj izvor nalazi u maštovitosti znanstvene fantastike samog osnivača, ali na kraju projektira diviniziranog čovjeka, čovjeka koji je istovjetan s Bogom, u punom posjedu neograničenih snaga.

Iz upravo rečenoga, čini mi se, proizlazilo bi da scijentolozi vjeruju i u reinkarnaciju, zar ne?

Da. Scijentolozi vjeruju u reinkarnaciju utoliko što bi ovaj "thetan" bio nerazorivi element koji se seli iz jednog tijela u drugo. Možda bi, na ovom mjestu, bilo uputno navesti jedan od njihovih tekstova iz priručnika njihovog pastora, scijentološkog redovnika, koji daje savjet jednom mužu kojemu je preminula žena, te veli: "Nema razloga za žalost, samo trebaš otvoriti oči i vidjeti gdje se ‘thetan’ tvoje žene reinkarnirao". Treba, dakle, naći drugu mladu ženu i oženiti se njome i tako nema razloga za žalost. U ovoj točci se jasno vidi da njihova poruka nije religiozna, niti poruka koja bi poštivala ljudsko dostojanstvo.

Koji je konačni cilj scijentologije?

Namjera scijentologa najlakše se dade prikazati na dvije razine. Prva razina bi bila njihova težnja da pomognu pojedincima u razvijanju vlastite osobe. Drugi njihov cilj je postizanje moći u političkom i gospodarskom smislu. U ovom, potonjem smislu se najbolje prepoznaje prava strukturirana organizacija koja teži ući u područje politike i javne administracije, upravo u svrhu javne dominacije. Dakle, ova dva cilja treba jasno razlikovati. Sigurno je da pojedine osobe, koje pohađaju scijentološke tečajeve, kupovanjem njihovih usluga doprinose ostvarenju i njihovog drugog cilja, tj. postizanja svjetske moći.

Scijentološki priručnik 9. listopada 1999. i u Hrvatskoj je bio službeno predstavljen upravo prevedeni bestseler L. Rona Hubbarda Dijanetika o kojemu je vijest prenijela i Hrvatska televizija. I odviše je upadljiva činjenica da, prema našem zapažanju, niti na samom predstavljanju knjige (na kojemu je slušateljima bio ponuđen i tečaj dijanetike), a niti prilikom televizijskog izvještaja, nitko ni jednom nije spomenuo riječ "scijentologija". Kako objašnjavate ovu činjenicu?

To je tipično za scijentološko ponašanje također i u drugim zemljama. Već prema prilikama scijentološka organizacija je u svojim predstavljanjima vrlo prevrtljiva, tj. lako mijenja boje. Jednom se predstavlja kao religija, u svrhu postizanja izuzeća od poreza, ili se naprosto predstavlja kao psihološka metoda, poput dijanetike, kao priručnik mentalnog zdravlja. Dakle, prema njihovoj strategiji, predstavljaju se u različitim slikama. Već ovo je dio njihove neiskrenosti i područja opasnosti.

Sada bih želio prijeći na pitanje njihove propagande. No, ne bi li se i njihovo, upravo spomenuto, skrivanje vlastitog identiteta moglo uvrstiti u strateški plan propagande?

Da. Doista, ovo se već susreće i kod samog osnivača scijentologije Habbarda koji scijentologiju predstavlja, jedanput kao da proizlazi iz drevne kršćanske tradicije dok, drugi put, govori da scijentologija proizlazi iz budističke tradicije. Dakle, ovo znači da, u stvarnosti, zapravo ne postoji nikakva povezanost scijentologije niti s jednom religijom. Osobito ne s budizom, jer centralna točka budističkog nauka je ispražnjenje vlastite osobe. Dok bi, naprotiv, glavna scijentološka dogma bila potencirati individualnost pojedinca. Dakle, upravo suprotno. Moj je utisak da se scijentolozi igraju s ovom religioznom idejom jer pouzdano znaju da mnoge osobe, napose u našim kršćanskim zemljama, ne posjeduju neko znanje o budizmu. Onda im je lako scijentologiju predstavljati kao nekakvu Orijentalnu religiju, što ona u stvarnosti doista nije.

Za vrijeme prošlog novogodišnjeg blagoslova kuća, u jednoj obitelji susreo sam mladu majku s djetetom u naručju. Na polici s knjigama imala je nekoliko primjeraka knjige Dijanetika na hrvatskom jeziku. Kad sam ju pitao o njihovom porijeklu, žena je odgovorila bez okolišanja: "upravo ja sam ih prevela!". I ne samo to. Ona je uporno branila scijentološku organizaciju opetovanim pitanjem: "Što je loše u scijenologiji?" To pitanje i ja sada prosljeđujem Vama. Koji se prigovori mogu uputiti scijenologiji?

Prvi problem je njihova neiskrenost. Svoju metodu nastoje predstaviti kao drevnu religioznu metodu, što apsolutno nije istina. Nadalje, sa psihološkog gledišta, njihova "tehnologija duševnoga liječenja" također se nije pokazala učinkovitom. Naprotiv, scijentološka praksa, na duge staze, ne pomaže osobama, tj. nije u skladu s obećanjima što ih scijentolozi daju u javnosti. Scijentološka doktrina zapravo je vrlo jednostavna, utemeljena je na "vitalnom instinktu" koji je u Habbardovoj knjizi Dijanetika opisan kao "veliki misterij univerzuma". Međutim, ovaj "vitalni instinkt" ni po čemu se ne razlikuje od "vitalnog instinkta" neke životinje, ili bilo kojeg drugog živog bića. Ovaj "vitalni instinkt" nikako se ne može uzdići na religioznu razinu.

Prema Vašim saznanjima, koliko članova scijentologija ima u svijetu?

Osobno ne vjerujem u do sada publicirane statistike, bilo od scijentologa samih, bilo od drugih. Očito je da je broj članova puno manji od službeno objavljenoga. Pred nekoliko godina se govorilo o, oko sedam milijuna scijentologa u svijetu, međutim, puno vjerodostojnije statistike ukazuju da ih ima samo 40.000 u cijelom svijetu. Dakle, broj je puno manji. Moram reći da je promatranje scijentologa u Njemačkoj pokazalo kako je broj aktivnih članova u toj zemlji vrlo mali ili je smanjen. Ovo je kasnije potkrijepljeno činjenicom da su, na primjer u Njemačkoj scijentolozi već sad u velikoj financijskoj krizi. Svoje urede održavaju samo novcem koji im stiže iz Sjedinjenih Država.

Što biste nam mogli reći o scijentološkom hijerarhijskom uređenju?

Njihova je hijerarhija vrlo rigorozna, skoro militaristička. Ne možemo sada ulaziti u pojedinačne slučajeve, ali treba imati na umu da unutar scijentologije postoji i tajna služba, služba špijunaže, bilo prema vlastitim članovima koji nisu dovoljno vjerni, ili koji im stvaraju probleme, bilo prema vanjskim kritičarima, kao na primjer, prema novinarima, ili drugim osobama koje se o njima izražavaju na kritički način, odmah ih se proglasi neprijateljima organizacije i mogu biti proganjani na različite načine.

Može se istaknuti i jedan drugi vid opasnosti od strane scijentologa. On se sastoji u kreiranju novog načina izražavanja koji potpuno mijenja značenje izrazima i pojmovima, osobito na području etike. Prvi primjer mijenjanja značenja izrazima bio bi ovaj, upravo spomenuti, da osobu koja se o njima izjašnjava kritički, odmah proglašavaju i neprijateljem. Dakle, daju mogućnost njezinog proganjanja. Drugi vid promjene značenja izrazima prepoznatljiv je i u ranije spomenutoj publikaciji koja se u svijetu distribuira na mnogim jezicima (tiskana je i na hrvatskom - op. JoB), takozvani Put do sreće. Bilo bi interesantno analizirati ovu knjigu koja se sastoji od 21 scijentološke zapovijedi. To je, dakle, prvo predstavljanje njihovog učenja. U toj knjizi, u njihovoj četvrtoj zapovijedi, kaže se: "Volite djecu i pomažite im." Bez sumnje, ovo je zapovijed koju su svi dužni ostvarivati. Međutim, odmah zatim slijedi scijentološka interpretacija riječi "ljubav prema djeci" gdje se kaže: "Kolika god bila nečija sklonost prema djetetu, ne zaboravite da dijete neće opstojati dobro na duže vrijeme ne pomognu li mu roditelji da zakorači putem prema opstojanju". Ovo ukazuje da bi "ljubav prema djetetu", prema scijentolozima, značila upućivanje djeteta na put scijentologije. Dakle, jedna potpuno drugačija interpretacija značenja riječi, a ovo je tek samo jedan od niza primjera. Deseta njihova zapovijed, nadalje, kaže: "Podržite vladu planiranu, kreiranu i upravljanu za dobro svih", uz komentar: "Putem do sreće teško je putovati ako je zasjenjen tlačenjem tiranije; susretljiva vlada planirana, kreirana i vođena za dobrobit svih može olakšati put". Ovdje se pravi razlika između dobre i opasne vlade. Dobra vlada bila bi ona koja podupire scijentologiju.

Kad smo već dirnuli područje politike, poznato je da je Vaša država, dakle Njemačka, kao i još neke druge države, imala ozbiljnih problema sa zakonskim uređenjem odnosa prema scijentologiji. Molimo Vas za komentar.

Sve ovisi o zakonodavstvu pojedinih država. Dok su, na primjer, u Sjedinjenim Državama, scijentolozi konačno uspjeli postići da budu priznati kao religija, ali samo u zakonskom smislu, u svrhu postizanja oslobađanja od poreza, razumljivo je da se guverner Sjedinjenih Država time nije izjasnio o njihovoj religioznoj doktrini. U drugim zemljama problematika se očituje na drugačiji način. Tako u Njemačkoj naprosto postoji teškoća što se na scijentologiju gleda tek kao na obično trgovačko udruženje. Dakle, scijentolozi su u Njemačkoj samo podređeni trenutno važećim zakonima prema kojima su, kao trgovačko udruženje, obvezani plaćati porez. To nikako ne znači da je riječ o nepriznavanju nečije vjerske slobode. U stvarnosti, njemačke vlasti ne ulaze u vrednovanje njihovih religioznih elemenata, nego jednostavno provode porezni zakon.

Kao što sam već ranije spomenuo, članove scijentološke crkve susrećemo i među kršćanima koji u svojoj istovremeno dvostrukoj pripadnosti ne vide nikakvog proturječja, što Crkvu stavlja pred nove izazove. Kako na njih odgovoriti na zadovoljavajući način, bilo kao Crkva, bilo kao društvo uopće?

Dva su odgovora. Odgovor s kršćanskog stajališta je jednostavno taj da je scijentološka pripadnost u isto vrijeme nespojiva i s kršćanskom vjerom. Nespojiva je jer se, kako sam već rekao, radi o dva različita pojma religije, o pojmu dijaloške religije i autonomne religije, ili religije Boga i religije sebe. Druga je stvar ta da, tko prihvaća scijentološko vjerovanje, ne može u isto vrijeme vjerovati i u Boga stvoritelja, osobito u milosrdnog Boga, jer scijentološki sistem ne poznaje ni opraštanje, ni milosrđe. Svatko treba misliti samo na sebe samoga kako bi mogao pojačati vlastite energije. To gledanje na čovjeka potpuno je protivno kršćanskome. Također vidim i kontrast na kulturnoj razini, u javnom životu, jer scijentolozi, prije svega, prodiru u političke sfere sa svrhom potpune promjene kulturne svijesti koja stoji u temelju zapadne kulture, tj. mijenjaju kršćansku viziju ljudske osobe.

   

Želio bih završiti riječima da je scijentološka vizija i želja, u konačnici, izmijeniti današnju sveukupnu etičku viziju o čovjeku. Dakle, kad se u naš svijet uđe s različitim pojmom osobe, mijenjaju se i svi odnosi našeg kulturnog sistema. Jedan jednostavan primjer bi bio: kad ja susretnem drugu osobu, i pri tome na njezino tijelo gledam tek kao na sporednu stvar, u stvarnosti nikada nisam siguran s kojom se osobom zaista susrećem, jer se ne zna koji se tip "thetana" u njezinom tijelu nalazi. U ovoj točci je upravo razoren svaki međuosobni odnos bilo u braku, bilo među ljudima uopće. Na ovom primjeru se vidi opasnost od scijentologa, ne samo za pojedince, nego i za čitavo društvo, jer pretendiraju promijeniti čitavu našu kulturu.

Razgovarao: JOSIP BLAŽEVIĆ


NOVA KNJIGA

dopunjeno i prošireno izdanje

Naslovnica knjige
Josip Blažević: PROROCI NOVOGA DOBA

- Paulo Coelho
- James Redfield
- Joanne K. Rowling
- Neale D. Walsch
- Gerda Johst
- Lyssa Royal

Marom Teovizije izašlo je drugo, izmijenjeno i dopunjeno, izdanje knjige Josipa Blaževića: Proroci Novoga doba. Knjiga baca novo svjetlo na glasovite svjetske pisce: P. Coelha, J. Redfielda, J. K. Rowlingovu, N. D. Walscha, L. Royal, i druge. Analizira njihov doprinos širenju ideja New agea, alkemije, magije, vještičarstva, NLO-a, i dr. Posljednje poglavlje posvećeno je eshatologiji New agea u svjetlu kršćanske objave, a završava pogovorom s nekoliko istaknutih autorovih refleksija i smjernica. Opseg knjige je 323 stranice; cijena joj je 89 kuna, a za čitatelje našega lista 65 kuna (+ poštanski troškovi). Knjiga se plaća pouzećem.

Narudžbe isključivo na adresu:
BERISLAV BLAŽEVIĆ, J. Kozarca 16, 32272 Šiškovci, ili na telefon
(032) 851-069; mob. 098-540-663.

Pozivamo sve čitatelje da svoja (ne)iskustva, informacije, zapažanja, materijale… vezane uz duhovnosti Novog doba (sekte, alternativce…) dostave na adresu našeg Uredništva, s naznakom: Za rubriku "Vodenjaku ususret...", ili da nam pišu na našu e-mail adresu: veritas@veritas.hr. Unaprijed zahvaljujemo za suradnju!

>[SADRŽAJ]<