>[SADRŽAJ]<
PROBLEMI TE SAVJETI KAKO IH RIJEŠITI
VRUTAK NADAHNUĆA
"Žena mi je teško bolesna, mlađi sin mi se odao drogama, stariji piću; mlađa mi se kćerka počela skitati po sumnjivim ulicama, a starija - koja je donedavno jedina privređivala i bila prava obiteljska žrtva - neki dan je izgubila posao, a ja također ne radim više od šest mjeseci. Ne znam što mi je činiti. Od ovoga teškog i problematičnog stanja živim pod užasnim pritiskom tako da se i moje zdravlje počelo vidno pogoršavati. Da stvar bude još i gora, doista nesnosna, nemamo od čega platiti ni stanarinu (jer živimo u tuđem stanu). Računi pristižu sa svih strana, obavijesti o dugovima zasipaju nas kao kiša, a povrh toga nemamo što ni jesti, jer je novčana zaliha gotovo potpuno presušila. Dođe mi da svisnem od jada i da sve skupa okončam neljudskim činom."
Tako piše jedan čovjek svome prijatelju u drugome gradu, tražeći od njega pametan savjet i utjehu.
Mora se priznati: teško je stanje čovjeka i njegove obitelji, kojima bi i neznatna pomoć dobro došla, kao i problemi, koje nije nimalo lako riješiti, i situacija iz koje je teško pronaći pogodan izlaz. Možda bi neki nepromišljeni i nerazumni čovjek imao ovakav "savjet": "Osveti se ljudima koji su te doveli u takvo stanje. Razbijaj sve oko sebe, opijaj se na dug, divljaj i deri se kao vuk, mlati sve oko sebe, jer ionako od života ništa nemaš."
Ovakvi "savjeti" bi sigurno prouzrokovali uništenje njegova života, a možda i cijele obitelji. Posljedice bi bile zaista kobne, a sramota bi imala dubok i trajan pečat. Ne, nikada čovjek - pa makar se nalazio u najnepodnošljivijim tjelesnim i duševnim mukama - ne bi smio pomišljati na takve "savjete" i "izlaze" iz neke neugodne situacije. Postoji razumniji, učinkovitiji, sigurniji izlaz iz svakog naoko bezizlaznog stanja. Isus je i ovdje rekao: Mir vam svoj dajem, kao što vam ga nitko ne može dati. Pokušajte meditirati na ove velike riječi; osjetit ćete kako nova pročišćena krv kola vašim žilama, kako se uzburkani mozak oslobađa pritiska, kako logično stajalište počne zauzimati svoje mjesto, kako pametno rasuđivanje postaje sasvim shvatljivi element i kako se postupno smiruje vaše umorno tijelo.
Nikada nemojte pokušati riješiti neki problem dok je vaš mozak zaokupljen strahom, zbrkom, neizvjesnošću i nemirom. Mozak je takve strukture i podložan je izvanjskim utjecajima pa nikada ne može sagledati pravo stanje stvari dok se potpuno ne "ohladi" i počne racionalno misliti. Tek onda će se i problemi, ma kako veliki i teški oni bili, pozitivno riješiti, te ćete se osloboditi užasnog stresa. Jer "vruć" mozak je temperamentan, neodlučan, slab, nesiguran, pa stoga može donijeti krivu odluku i tako učiniti stanje još gorim i ozbiljnijim, a možda i fatalnim.
Kako onda možemo "ohladiti"
svoj mozak koji pritišću okrutni problemi sa svih strana, kao što je slučaj
čovjeka opisanog na početku?
Prvo, pokušajte smiriti fizičku stranu vašeg tijela, koje također postaje nemirno pod utjecajem lutajućih i uznemirenih misli. Izaberite neki udoban naslonjač, tako da čitavo vaše tijelo u nj utone. Zatim opustite glavu, ruke, kao krpa lagano i opušteno, a tada će se i vaš mozak početi bistriti. Uskoro će vas obuzeti takav unutrašnji osjećaj, kao da se oslobađate nekog željeznog pokrova, koji ste na glavi nosili godinama.
Ili, učinite ovo: napustite svoj stan, ulicu, mjesto u kojem živite. Otiđite u prirodu, do nekog tihog jezera, na kojem svjetluca mirna voda, pokraj neke rijeke polagana toka; sjednite na kamen blizu mora gdje čujete vječiti žubor valova; ili otiđite u plave, visoke planine i udišite punim plućima lagodan zrak života; pogledajte u visoko modro nebo, tu divnu veličanstvenu sliku Božju. Ako sjedite na obali valovitog mora odmorite umorne oči na njegovim nepreglednim površinama i pustite da vam uši satima slušaju vječnu melodiju žuborenja; prepustite se svim bićem nepomućenom opuštanju tijela i uma. Tada ćete osjetiti priliv nove životne snage u dubini vašeg tijela. Vaše, do malo prije umorno i izmučeno tijelo, postat će jače, sigurnije, otvorenije, a problemi, koji su prije izgledali veliki kao planine, postat će mali kao nevidljiva zrnca prašine. Tek tada pristupite rješavanju vlastitih problema. Uz pomoć Božje milosti i dobrote oni će se pozitivno riješiti.
Jesen je na pragu. Bila ona tmurna, kišovita, oblačna, hladna ili pak - sunčana, topla, ugodna, razdragana, ona nam donosi potajna saznanja da je priroda naša stalna prijateljica i da je nepogrešivo vjerna, u čijem zagrljaju možemo naći nadahnuće za rješenje svojih najkompliciranijih i najtežih problema. Ona nam daje novi poticaj i snagu za hod po životnim stazama, koje, duge, trnovite i nepoznate stoje pred nama. Uvijek budimo svjesni činjenice da je s nama i u nama stalno naš dragi Stvoritelj i Spasitelj Isus Krist; neka nam misli budu zaokupljene Njegovom dobrotom, milošću i svetošću. Podajmo mu cijelo svoje tijelo, i mozak i srce i dušu i sve probleme. On će nam sigurno pomoći da ih lakše riješimo.
Neka nam divna nadolazeća jesen, s prisutnošću Boga u prirodi, pomogne pronaći vrutak osvježavajućeg nadahnuća negdje u toplim i sigurnim krilima trajne božanske ljepote i mira.
STJEPAN VISKOVIĆ