>[SADRŽAJ]<
UZVIŠENJE SV. KRIŽA
"RASPETI KRIST"
Promatram majstorsko slikarsko djelo
izvedeno bojom na prozorskim staklima kapelice sv. Križa u zagrebačkom svetištu
sv. Antuna. Uvažavajući dijalektiku prostora umjetnik postiže pun pogodak.
Slikajući prividno "razlomljenog" Krista, lomeći ga u skladu sa staklenom
tehnikom, on ga na paradoksalan način čini još čvršćim i cjelovitijim: u
formalnom i u sadržajnom smislu.
Vjernički i filozofijski vješto, zadivljenu gledatelju dočarava vazmenu tajnu Raspetoga! Posvuda na slici dominira Kristova ljudska figura u njezinu cjelovitu umiranju. Ta je figura u svojim proporcijama skladna i ljekovita. Primjerice, Kristova glava: ona je sva nježna i čista. Kroz nju kao da se cijelo nebo blista. Toliko je taj Kristov portret inspirativan, osmišljen i lijep da sam, u netremici gledanja, pred njim ovo uspio izustiti: Nebeska plavet... kako je bliz... taj beskraj... to lice Duha...
Krenimo u meditaciji korak dalje! Zagledajmo se u te divne Kristove grudi, iz kojih kao da postupno nestaje snage, što je posve razumljivo nakon bogata majčinskog darivanja i hranjenja tako brojne dječice. Kroz njih je slikar želio tvarno izraziti ideju punine vremena. Možda onaj povlašteni, vječni trenutak vječnog odmora za Kristovu trogodišnju porođajnu utrobu.
U potrazi za pojedinostima, na slici primjećujemo i platnom ovitu Kristovu golotinju. Ono će umjetniku poslužiti u namjeri da od zlih pogleda sakrije sam izvor života i naglasi božansku veličinu čovjekove spolne ljubavi.
A ruke, a noge! - Kristova vertikala i Kristova horizontala - slikajući ih umjetnik iskazuje zavidno umijeće u prikazivanju duhovnog zagrljaja lišenog tjelesnih dodira. Te su ruke i te noge stvarno postale nemoćne i stvarno svemoćne.
Kristov okoliš sav je u krvi. Crvena boja dominira i simbolizira svjetlost i miomirisnu patnju. Iz nje niču i sve druge nijanse u spektru otkupiteljske ljubavi: osobito plava (more) i zelena (kopno). Zaključimo ovu kratku meditaciju o spomenutoj slici s meni svakako najdražim detaljem: Veronikinim rupcem. Njega Krist ne otklanja, već ga uzima: gle kako sja Njegov lik! I na ovoj slici i u mome sjećanju, moj Gospodin sve više postaje milosno bijel, a sve manje od krvavih grijeha rumen.
Mladenko Spahija