VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

MLADI


TEHNOLOGIJA JE NAPREDOVALA - A ŠTO JE S LJUDIMA? 

SMS POST 


Post od slanja SMS porukaČesto se u raspravama poteže pitanje - koči li nas zapravo nagli napredak tehnologije ili je to nešto bez čega nam u budućnosti nema života? Bez obzira koju tezu zastupali ili, možda, prihvaćali i jednu i drugu - taj je napredak nešto neizbježno. No, ako već u nečemu neumjereno brzo napredujemo, bilo bi dobro zastati na trenutak i sagledati i njegove pozitivne i negativne strane...

I ovogodišnja je korizma bila donekle u znaku nekih novosti. Među najrazličitijim korizmenim odricanjima i postovima, pojavila se, naime, i jedna sasvim nova vrsta posta: sms post! Ne znam jeste li ga primijetili i u svojoj sredini, ali na mojim je privatnim i poslovnim relacijama djelovao prilično zarazno. Iako bi nam se vjerojatno još prošle godine odricanje od sms-a činilo smiješno i bespotrebno, danas to više i nije tako bezrazložno.

No, i unatoč posve nezaustavljivoj mobitel-maniji, svejedno me pomalo zatekla kolegičina objava da se ove korizme odlučila odreći sms-ova. (A ona je bila tek prva u nizu...) Ipak, nakon početne zbunjenosti - ta mi se pokora učinila sasvim logična, a u današnje vrijeme i vrlo teško izdrživa. Znam mnoge koji bi se puno lakše odrekli određene hrane, cigareta, alkohola i ostalih uobičajenih navika - nego jedne tako "bezazlene" stvarčice kao što je njihov mobilni ljubimac. A da nam je ponekad važniji signal mobitela od, primjerice, našeg sugovornika - osobe koja je do nas, svjedoče i onako uvijek "ležerno" porazbacani mobiteli po stolovima.

Dakle, sms-post. Ne znam odakle je ideja potekla (koliko mi je poznato nije bilo nekih posebnih proglasa i preporuka) ali očito su se mnogi u ovoj korizmi s razlogom osjetili potaknutima i na takav post. Osim što je neobično i originalno, svi oni koji su postili na taj način - i odricanjem od svoga materijalnog vlasništva posvetili se, nadam se, više onom duhovnom - zaslužili su, u ime svih ovisnika o tehnološkim potrepštinama, svako priznanje.

   

No, ovakva vrsta odricanja - svakako dokazuje da je mnogima običan mobilni telefon postalo jedna od primarnih životnih potreba. Pitamo se ponovno, kamo nas vodi nekontrolirani globalno-tržišno-sveobuhvatni tehnološki napredak? Natjecanje da, u stalnoj želji za sve boljim i novijim proizvodom, budemo uvijek korak ispred drugih, makar nam nije jasno je li nam to novije zaista i bolje, i je li nam uopće potrebno? Netko reče da su ljudi danas - koliko god intelektualno napredniji - u puno većem fizičkom i psihičkom zaostatku, nego ikad prije.

Želimo otkriti "smisao života", ali da nam ga po mogućnosti pošalju e-mailom - ili dostave u nekoj brošuri. Razmišljanje je previše zamarajuće, a i predugo traje - oduzima nam dragocjeno vrijeme, a toliko toga imamo za obaviti…

   

Jeste li ikada probali malo zastati? Ne mislim samo doslovce, naravno. Zastati kao - pogledati sebe kao Božje stvorenje koje se nalazi i živi u ovome svijetu kao i milijarde onih prije nas i xy onih poslije. Pogledati sebe, kao Božje stvorenje čiji prvi zadatak nije živjeti za posao, karijeru, buduće zvanje - nego kao ono koje je pozvano otvorenim očima pogledati u sebe pa onda i na svijet oko sebe - živjeti u njemu, a ne za njega. Kao stvorenje koje nije ovisno o tome hoće li biti "prvi" u nečemu, najnapredniji, najperspektivniji, ili bilo što drugo "naj" u smislu ljudskog shvaćanja uspješnosti. Ako pokušate zastati bar jedan dan, ili na nekoliko sati - vidjet ćete koliko bespotrebnih napetosti svakodnevno stvaramo sami sebi, potaknuti shvaćanjima društva u kojem živimo.

Ponekad i kad se odmaramo ne odmaramo se zaista - nego samo zato što je vrijeme da se odmorimo. Čak i odmor ponekad nesvjesno doživljavamo kao neku dužnost, neki cilj koji trebamo postići i obaviti. Ograničimo ga u određeni okvir u kojem si odredimo kako ćemo se opuštati i koliko će nam vremena za to trebati. A onda, brzo, idemo dalje…

Nekada se živjelo sporije. Nekada se živjelo uz manje tehnoloških pomagala koja nam danas "život znače". Nekada se - živjelo!

   

Nadam se ipak da ova posljednja rečenica - i ovaj "nekada" u njoj - neće postati stvarna činjenica. I da se, unatoč trendovima, nećemo malo pomalo pretvarati u nekakve kiborge, ljude-robote - teoretska "savršenstva" koja ne dopuštaju previše maha osjećajima koji ih koče u stalnom napretku, niti gube previše vremena na duhovnu hranu koja ih "usporava u brzini kretanja".

Sve navedeno možda navodi na zaključak da nam blagodati tehnologije koje u novije vrijeme posjedujemo i razvijamo, donose samo, ili bar u većini slučajeva, nevolje i štetu. Naravno da nije tako - i da je zahvaljujući tom napretku učinjeno mnogo dobra - te su otvorene nove mogućnosti djelovanja, posebno za mlade ljude. O tome ćemo, obećavam, u jednom od idućih brojeva.

A u ovome broju ostaje još da svima vama - koji još uvijek volite "gubiti vrijeme" na čitanje - i koji ste u potrazi za duhovnom hranom - uzeli u ruke i ovaj časopis (p. s. odnosi se i na vas koji čitate online izdanje "Veritasa" - www.veritas.hr - samo naprijed!) - čestitam i zaželim da Uskrsno svjetlo i dalje svijetli u vašim srcima. A iz njih, i svima oko vas!

NEVENKA GAŠPAROVIĆ

>[SADRŽAJ]<