VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

RIMSKI VIDICI


KATOLIČKA CRKVA U RIMU I U SVIJETU 

ZDRAVI OKUS SOLI 

Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ


Mladi Papi donose zdravlje Zategnutost s Moskvom kratkoga daha? Vrijednosti i opasnosti Interneta Dokument o pučkoj pobožnosti


U Vatikanu je ponovno oživjela anegdota da papa Ivan Pavao II. svakog jutra prelistava glavne svjetske novine da bi se cjelovito informirao o svojemu zdravlju. Tako je bilo i protekle korizme, kada se u novinama moglo čitati svašta, od obične informacije kako se pogoršalo Papino zdravlje (što je odgovaralo istini), do najave skore smrti pape Wojtyle (što predstavlja najobičniju nebulozu). A i ovog puta se radilo o običnoj, ne i o bezopasnoj bolesti, kojoj je stari i izmučeni Papa podložan sve učestalije. Iz sigurnih izvora doznali smo da su za artrozu koljena, koja je nekoliko tjedana Papu stavila izvan programa, pomalo "krive" ovogodišnje duhovne vježbe. Po izričitoj Papinoj želji svake večeri je održavano euharistijsko klanjanje, kojemu je Sveti Otac prisustvovao u klečećem stavu, što je i nesvjesno obnovilo staru sklonost artrozi koljena. Do idućih duhovnih vježbi ima skoro godinu dana pa se smije nadati da ova Papina urođena pobožnost neće izazvati nove boljetice.

   

Dobro raspoloženje i pravi lijek Papinu zdravlju donijeli su opet mladi. Svi koji su u četvrtak pred Cvjetnicu navečer sudjelovali na susretu Svetog Oca s mladim vjernicima, koje je bilo kao svojevrsno zagrijavanje za veliki svjetski skup mladih ovoga ljeta u Torontu, lako su se mogli uvjeriti koliko su svježine i vedrine mladi vjernici unijeli u Vatikan. Pod geslom "svjetlo svijetu, sol zemlji", mladi su u riječi, molitvi, pjesmi i ritmici demonstrirali svoju uvijek naglašenu spontanost i optimizam, kojega sve manje ima u ovim tmurnim vremenima. Na pragu ovogodišnjeg proljeća mladi su potvrdili spremnost da budu i ostanu "zdravi okus soli" Crkvi i društvu. A ono što je uslijedilo na samu Cvjetnicu, koja se i ove godine slavila na Trgu sv. Petra, potvrdilo je jamstvo da se Papa može i smije osloniti na zdrave mlade snage.

   

Osjećaj gorčine proteklog mjeseca, koji još uvijek koči ekumenske odnose s Moskvom, izazvala je oštra i neočekivana reakcija ruskog patrijarha na uspostavu redovite katoličke hijerarhijske uprave u Rusiji. Prema službenom stavu ruske patrijaršije novo administrativno uređenje Katoličke Crkve u Rusiji predstavlja stvaranje paralelnih struktura dviju kršćanskih crkava u Rusiji, i izaziva očiti antagonizam s obzirom na Pravoslavnu crkvu. Dugo i neobično oštro priopćenje samoga patrijarha Aleksija zamrznulo je odnose koji ni dosad nisu bili baš jako srdačni.

Ipak, poznavatelji prilika tvrde da bi ovo zamrzavanje moglo potrajati koliko i jedna godišnja dob, jer je odmrzavanje više vezano uz političko podneblje u Kremlju, negoli uz osjećaj ugroženosti konkurencijom bratskoj Crkvi. Zasad samo tiho šapuće politička manjina u "Dumi" kako bi s Vatikanom trebalo potpisati posebne ugovore, kakvi se u posljednje vrijeme običavaju prihvatiti u zemljama bivšega komunističkog režima, a po uzorku koji je prvi potpisan između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Ulje na vatru dolio je sam predsjednik Putin, pragmatičan i sve popularniji političar, koji se kao predsjednik već izjasnio kako bi bio sklon pohodu pape Ivana Pavla II. Moskvi. Ponovio je to nedavno, baš za posjeta Poljskoj!

Umjereni optimizam ne krije ni kardinal Walter Kasper, predsjednik Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, koji je prvi osjetio posljedice zamrzavanja otkazivanjem njegova posjeta Moskvi, predviđenog od 20. do 22. veljače. Njemački kardinal je novinarima izjavio da je službeni dijalog između Vatikana i Moskve praktički bio prekinut pred godinu dana, u povodu Papina pohoda Ukrajini, pa se najnovija reakcija ruske patrijaršije treba promatrati u toj sjeni. Ipak, unatoč svim teškoćama, kardinal Kasper ne krije nadu u brzo odmrzavanje: "Mislim da je Moskva pogriješila zatvaranjem vrata, ali sam uvjeren da onaj koji zatvara, prije ili kasnije opet sam otvara vrata."

   

Koliku važnost Sveta Stolica posvećuje novim putovima komunikacije potvrđuju tri dokumenta o vrijednosti i opasnostima Interneta za današnje vrijeme. Krajem siječnja objavljena je Papina poruka za ovogodišnji Svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja na temu "Internet: novi forum za naviještanje Evanđelja". Krajem veljače uslijedila su dva nova dokumenta, prvi posvećen moralnim problemima koji nastaju širenjem ove mreže, a drugi s mnogo pastoralnih mogućnosti.

Nisu samo ovi najnoviji dokumenti teoretski dokaz osjetljivosti Vatikana prema mogućnostima modernog povezivanja i upoznavanja, jer praksa već nekoliko godina to potvrđuje. Sveta Stolica stavila je na raspolaganje korisnicima Interneta svoje web-stranice (www.vatican.va), a nije trebalo dugo čekati ni na odgovor talijanskih biskupa, koji preko svojih stranica (www.chiesacattolica.it) nude potpune, efikasne i lijepe informacije. Talijanska biskupska konferencija sredinom veljače priredila je nacionalni skup onih koji se bave stvaranjem sve brojnijih katoličkih programa na Internetu. Predstavljajući nove dokumente biskup Pastore, tajnik Papinskog vijeća za medije, istaknuo je kako Crkva u Internetu gleda ne toliko prijetnju koliko izazov. To neposredno i interaktivno sredstvo moći će Crkvi pomoći da bude još življa zajednica koja dijalogizira, gdje se smanjuje razlika između onih koji poučavaju i vode i onih koji primaju i slušaju. Dakako, mreža predstavlja i velike probleme svojim sadržajima koji nisu uvijek prihvatljivi i moralno podnošljivi, a opasnost predstavlja kulturna kolonizacija koja može biti lako nametnuta od jačih i bogatijih, te Crkva zato priželjkuje da i na ovom području što prije posreduju Ujedinjeni Narodi.

   

Kongregacija za božanski kult upravo je odobrila Direktorij o pučkim pobožnostima, koji bi trebao biti vrlo brzo i objavljen, čime bi se odgovorilo zahtjevima liturgijske konstitucije Drugoga vatikanskog sabora: "Vrlo se preporučuju pobožne vježbe kršćanskog puka, usklađene s crkvenim zakonima i propisima." Pučke pobožnosti, tako omiljene i prihvatljive običnim vjernicima, nisu u protivnosti s liturgijom, već predstavljaju njezinu valjanu dopunu, budući da mogu promicati vjeru i pripremati za slavlja svetih otajstava, kao što je svojevremeno naglasio papa Ivan Pavao II. da ih "treba cijeniti i promicati kada su nepatvorene".

Biskupi, svećenici, đakoni i vjernici oko Kardinalova odraNovi dokument, koji se očekuje s mnogo pažnje i znatiželje, vrlo je bogat i sadržajan, a obrađuje tematiku pučke religioznosti ne samo sa povijesno-teološkog vidika, već nadasve u vidu pastoralnog usmjerenja. Među brojnim izražajima, koje Direktorij o pučkim pobožnostima posebno analizira i vrednuje, nalaze se Križni put, euharistijsko klanjanje, Gospina krunica, božićna devetnica, molitve za pokojne i hodočašća u svetišta.

   

Od hrvatskih odjeka u Vječnomu Gradu posebno ističemo komemorativni skup u povodu smrti umirovljenoga zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Franje Kuharića. Dan nakon objave njegove smrti, brojni Hrvati u Rimu okupili su se u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje je 12. ožujka navečer mostarski biskup Ratko Perić, uz neke strane biskupe i mnogo hrvatskih svećenika predsjedao koncelebraciji, kojoj su prisustvovali hrvatski vjernici i ostali građani, predvođeni osobljem veleposlanstava Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U jednostavnoj i vrlo upečatljivoj propovijedi biskup Perić je istaknuo i zasluge kardinala Kuharića za hrvatsku koloniju u Rimu, a kao kardinal naslovnik stare crkve sv. Jeronima, često je potvrdio svoju brigu i pažnju i za ovaj mali ostatak hrvatske dijaspore u svijetu.


POBOŽNA ZNATIŽELJA

Unutarnjost Bazilike sv. Petra zauzima prostor od oko 20.000 četvornih metara, pa bi se unutar crkve moglo smjestiti veliko nogometno igralište. U ovoj najvećoj kršćanskoj crkvi ima 500 stupova, preko 430 kipova, 30 oltara i 10 većih i manjih kupola. Kipovi uglavnom predstavljaju svete utemeljitelje redovničkih zajednica. Kao zanimljivost treba zabilježiti da je Bazilika sv. Petra valjda jedna od rijetkih katoličkih crkava bez kipa sv. Antuna Padovanskoga, najpopularnijega katoličkog sveca. Doduše, njegov lik susrećemo na grupnom portretu oltarne slike Bezgrešnog Začeća u velikom koru u lijevoj kapeli gdje kanonici mole časoslov, ali je lik sv. Antuna neupadan i malo ga tko uočava. Inače, među svetim utemeljiteljima istaknuto mjesto zauzimaju sv. Franjo Asiški i sv. Dominik, kojih se kipovi nalaze s lijeve i desne strane oltara Katedre sv. Petra.

Prije nego što uđe u prostranu Baziliku, pogled znatiželjnika nezaustavljivo se uzdiže prema raskošnom stropu velikog atrija. Tu se danas, točno nasuprot središnjim ulaznim vratima, nalazi lijep mozaik Petrove lađice, koji je rađen na temelju prvotne Giottove freske u nekadašnjoj Konstantinovoj bazilici sv. Petra. Izvorno je djelo imalo četvrtasti oblik, kako se može vidjeti na očuvanoj kopiji u radionici Bazilike, i dublje se doima od ovoga raskošnog mozaika, koji je ovdje postavljen 1675. godine.

U velikom predvorju može se zapaziti više starih natpisa u kamenu. Možda je najzanimljiviji epitaf papi Hadrijanu I., uklesan u crni mramor, a nalazi se s lijeve strane povrh ulaznih vrata. Pripisuje se kralju Karlu Velikom, ali ga je sigurno sastavio i ispisao neki pismeni i učeni monah. U vrlo svečanoj formi i s mnogo toplih riječi kralj zahvaljuje papi, koji je umro 795. godine. Gotovo pjesničkim zanosom izražava bol što je papa preminuo, a sve to kao povijesni dokaz potvrđuje poštovanje ovoga kralja prema papi. Pri kraju epitafa Karlo Veliki ističe da je Hadrijan otac, a on samo kralj, te u završnim recima, sve na latinskom jeziku, poziva čitatelja da se skrušeno pomoli Gospodinu: "Bože, smiluj se obojici!"

Kad smo već kod Karla Velikoga, spomenimo da ovaj vladar ima veličanstveni spomenik na konju u lijevom kraju predvorja, nasuprot onome s desne strane, gdje također na konju jaše drugi dobrotvor rimske crkve sv. Petra, car Konstantin Veliki. Valja podsjetiti na jedan detalj koji redovito izmiče znatiželjnom posjetitelju kad iz predvorja zakorači u samu unutarnjost Bazilike. Zanesen prvim dojmovima, obično svima oči klize prema raskošnom stropu, kipovima, oltarima i spomenicima. A baš samo nekoliko koraka blizu središnjeg ulaza nalazi se pod nogama poveći crvenkasti mramor okruglasta oblika. Očuvan je iz prvotne Konstantinove crkve i na njemu je rimski biskup Leon III. na sam Božić 800. godine Karla Velikoga okrunio za rimskoga cara. Tu je Karlo kleknuo da iz papinih ruku primi krunu. Na tom i danas sačuvanom podnožju krunu je iz papinih ruku primilo još dvadesetak njemačkih careva, koji su nosili laskavi naslov vladara svetoga rimskog carstva. Posljednji je ovdje okrunjen car Fridrih III., kada mu je papa Nikola V. godine 1452. stavio krunu na glavu. U prvotnoj Konstantinovoj bazilici ova se okruglasta podloga nalazila pred glavnim oltarom, gdje se i vršio obred krunidbe.

Kada posjetitelj prolazeći središnjom lađom pogleda tlo Bazilike, uočava neke latinske nazive poznatih crkava s popratnim brojčanim pokazateljima. Najudaljeniji od glavnog oltara s Katedrom sv. Petra nalazi se natpis koji naznačuje dimenzije Bazilike sv. Petra, koja se u unutarnjosti proteže na 186 metara. Potom otkriva podatke za londonsku anglikansku Baziliku sv. Pavla, koja ima 158 metara. I tako redom dalje nanizano je 28 imena, sve do najbliže oltaru Katedre sv. Petra, njujorške Bazilike sv. Patrika, koja ima 101 metar.

>[SADRŽAJ]<