VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

SUGOVORNICI


VERITAS NA KAVI S BOŽOM SKOKOM, NOVINAROM 

ISUS JE FASCINANTAN! 


Božo Skoko, novinarRazgovaramo s mladim, pametnim, ambicioznim i pobožnim novinarom, Božom Skokom, mladić koji je u samo 26 godina tako mnogo učinio. Možda zato što moli krunicu ili baš zato što moli krunicu i voli Gospu, tako je mnogo učinio… 

Isus je fascinantan ovako bi, vjerujem, naslovio ovaj razgovor s mladim, pametnim, ambicioznim i pobožnim novinarom Božom Skokom, o. Ivon Ćuk, prvi urednik "Veritasa",Glasnika Sv. Antuna Padovanskoga, časopisa koji upravo navršava punih četrdeset godina života na hrvatskoj crkvenoj sceni.

Prije četrdeset godina na stolićima hrvatskih crkava pojavio se, pored "Blagovesti" (koju nitko nije čitao) časopis koji na prvi pogled nije plijenio "imageom" - nego sadržajem... Bio je to zaista fascinantan način govora o Bogu i govora nama, pogotovo mladima. Bilo je prekrasno živjeti svoje kršćanstvo - osvijetljeno tekstovima o. Ivona Ćuka (kojega nismo prepoznali, jer se krio pod imenom Ives Yvonides), Ljudevita Maračića, Nikole Roščića i - Celestina Tomića... Jasan, evanđeoski, "obučen" u prelijepi hrvatski jezik, ali i polemičan, britak, strasan, bogat iskustvom i Istinom, "Veritas" je odgojio generacije i generacije hrvatskih katolika, domoljuba, rodoljuba i bogoljuba, koji su svoj katolički identitet živjeli puninom, ali u isto vrijeme i mučenički... ljudi drugog reda i iz javnosti izgnani, ili - kao katolici - neprepoznatljivi. Ipak, napajajući se tekstovima o. Celestina Tomića - čitatelji su se uvijek napajali izvorskom vodom Riječi i Ljubavi, zavoljeli čitanje Biblije i u njoj pronalazili svoj identitet i opravdanje nade koja je u njima... 

Danas su posve nova vremena... Na početku trećeg tisućljeća mladi Hrvati koji se osjećaju katolicima mogu i smiju punim plućima živjeti svoj identitet i u svom zvanju, i u javnosti, i na tako važnim mjestima kakva su televizija, na primjer... Oni danas mogu biti istraživači Istine kakav je bio sv. Luka, ili navjestitelji Riječi, kakav je bio sv. Pavao... Oni danas mogu progovoriti novom naraštaju, jer ga razumiju, govore istim jezikom, isto izgledaju, a ipak - drugačiji su... svjesni svoga poziva na svetost i poslanja drugima na istu svetost u različitim službama... 

Vidimo Vas na HT-u, govorite kao vjernik, a ipak - ništa o Vama ne znamo. Tko ste Vi, Božo?

Imam 26 godina. Novinarsku karijeru započeo sam vrlo rano pa se često znam našaliti kako sam odradio svoje u novinarstvu pa se mogu početi baviti i nekim drugim zanimanjima, što se u posljednje vrijeme pomalo i ostvaruje.

Bio sam jedan od najmlađih suradnika dječjeg katoličkog mjesečnika Malog Koncila - Maka. Za Mak sam počeo pisati - kako bi to često znao reći naš pokojni urednik don Luka Depolo - odmah čim sam naučio pisati. A upravo suradnja s Makom od ranog djetinjstva, koje sam proveo u Hercegovini, nekako je odredila i moj kasniji životni hod. U srednjoj školi sam počeo surađivati u Glasu Koncila, raditi na lokalnim postajama... Kad sam 1994. u Zagrebu upisao studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti počeo sam ozbiljnije raditi u uredništvima Maka i Glasa Koncila, gdje sam pošteno "ispekao zanat". Uz to sam surađivao i s Hrvatskim informativnim centrom, koji se bavio informiranjem dijaspore, tako da sam prilično dobro upoznao i taj segment hrvatskog naroda. Na trećoj godini studija otišao sam na Hrvatsku televiziju odraditi redovitu studijsku praksu. Pokazao sam zanimanje za taj medij i, nakon jednomjesečne prakse, dobio i konkretnu ponudu da ostanem surađivati na HTV-u u svojstvu vanjskog suradnika. I tako sam počeo svoju televizijsku karijeru. Najprije u Programu za dijasporu, potom u Informativnom programu, gdje sam bio najprije reporter, a potom i urednik Vijesti i pomoćni urednik Dnevnika, te sam na koncu došao i u Religijski program, iako sam o vjerskim temama izvještavao i za Dnevnik.

Skoko na jezeru Tahoe u Nevadi, USA U međuvremenu ste završili studij - i što se u Vašem životu promijenilo?

Od mog dolaska na HTV je prošlo gotovo pet i pol godina. Upoznao sam mnogo dobrih ljudi, napravio sam dosta izvješća i komentara, u međuvremenu su se mijenjali direktori i vlasti. No, nitko mi nikada nije ponudio stalno zaposlenje, što najbolje govori o ulaganju u budućnost i o brizi o mladima. Srećom, naporni televizijski poslovi nisu me spriječili da na vrijeme završim studij novinarstva i odmah upišem poslijediplomski studij iz međunarodnih političkih odnosa. Prošle godine javio sam se na natječaj za izbor znanstvenih novaka, odnosno mladih asistenata na studiju novinarstva u Zagrebu. Tamo sam dobio stalni posao na kolegiju Odnosi s javnošću, gdje surađujem s profesorima, pomažem studentima i ujedno pišem magisterij. Televizija mi je postala i ostala drag hobby. Pored svega i dalje redovito nalazim vremena i za novinarske poslove te tako radim ponajviše za vjerske emisije Mir i dobro, Ekumena, vanjskopolitički Euromagazin te za emisiju za iseljeništvo Glas domovine. Pošto sam rođen u Bosni i Hercegovini, prošle godine su me zamolili s tamošnje Federalne televizije da budem njihov dopisnik iz Zagreba, što sam s radošću prihvatio kao jedno novo iskustvo. Jedanput tjedno se javljam i za hrvatski radijski program za radio u New Yorku.

Tako mlad, a tako uspješan, svestran i ambiciozan. I sve to u službi Božjoj! Sjajno! Sad imamo sasvim konkretna pitanja: Evanđelje je VIJEST, dakle, ne priča, ne roman, ne romantična pjesma, nego baš VIJEST. Ima li ikoji dio Evanđelja koji Vam je posebno drag, blizak, koji Vam je "sjeo na dušu"?

Apsolutno se slažem da je Evanđelje vijest, vijest koja ne zastarijeva, vijest koja je uvijek aktualna, vijest koju je teško demantirati. Dolaskom Isusa Krista među ljude, njegovim djelima i govorima sve se promijenilo. On je prepolovio povijest na dva dijela. Poslije njegova dolaska više ništa nije bilo isto. On je bio jasan. Iza njegovih riječi su stajala njegova djela. Objasnio je načela ovozemaljskog života i ponudio uvjete za život vječni. Pri tome nije želio nikoga privilegirati, već je vrata nebeska otvorio svima i izjednačio šanse svakom čovjeku za spasenje. Onome tko ju je već čuo može biti trajno podsjećanje, izvor za neprestano napajanje... Onome tko ju prvi put čuje - može biti prijelomna točka u životu. Zato smo svi pozvani da budemo Božji novinari i pronosimo svijetom radosnu vijest.

Četiri apostola Evanđelja su napisali tako dobro i tako "novinarski" da se ona mogu čitati u jednom dahu. Svaka rečenica ima svoju težinu i teško je izdvojiti nešto posebno. No, ipak, ima nekoliko citata koje rado spominjem, i vjernicima i nevjernicima. To su Isusove riječi koje posebno osjećam u svome životu i želim ih prenijeti drugima, želeći im reći kako je život lijep kad ga živiš s Bogom. Jedan od njih je citat iz Lukina Evanđelja, koji spominjem posebice sada u ovom razdoblju teške gospodarske i političke krize u našoj zemlji: "Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati lakat? Promotrite ljiljane, kako niti predu, niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni." (Lk 12, 22-28). Ove nam riječi puno govore, a prije svega da ima Netko tko se brine za nas, kome smo važni i da se ništa slučajno ne događa oko nas, da jedna savršena ruka sve ravna i svime upravlja. Dakle, nema razloga za zabrinutost.

Volim se često zapitati - jesmo li uistinu vjernici i koliko vjerujemo Bogu. Sjetimo se onih Isusovih riječi: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao." (Lk 17, 16).

Imate li Vi tu vjeru?

Moram priznati da i sa svojom skromnom i malom vjerom od Boga uspijevam izmoliti skoro sve što mi je potrebno u životu. Kad malo bolje sagledam svojih 26 godina vidim da me sretno, ponekad krivudavim putovima, ponekad prečicom, ali uvijek uspješno vodila sigurna ruka. Nadam se i nastojim da idemo dalje zajedno.

Što je Vama Isus? Kako ga doživljavate?

Isus je najveći fenomen ljudske povijesti. Njegove riječi i djela su fascinantni. I stoga sam sretan što sam rođen upravo u katoličkom, hrvatskom okružju, te tako s rođenjem primio vjeru svojih roditelja i radosnu vijest. Da sam nekim slučajem rođen negdje daleko u nekršćanskim krajevima - tko zna kad bih susreo nekoga dobrog misionara... ha, ha... Ne želim reći da sam zbog svog podrijetla i bolji od ljudi koji nikada nisu susreli Krista, već upravo da sam privilegiraniji, a time imam i veću odgovornost.

Evanđelja su, dakle, VIJEST, a što su Djela apostolska? Je li to istraživačko novinarstvo, putopis, kronika, ili, pogotovo dio u kojem se Luka pridružuje Pavlu - memoarska literatura?

Mislim da u Djelima Apostolskim ima zastupljeno mnogo žanrova: tako možemo pronaći elemente svakog od onih koje ste nabrojali. Mislim da im upravo ta raznolikost žanrova daje posebnu snagu svjedočenja. Inače, i Djela Apostolska i četiri Evanđelja su poseban primjer istraživačkog novinarstva, jer njihovi autori zasigurno nisu u stopu pratili Isusa i apostole, već su mnoge događaje morali prikazati na temelju svjedočenja i zapisa drugih, te vlastitih istraživanja.

Vjerujemo da ste s Biblijom na "ti", a da li molite, pučki rečeno, da li razmatrate, molite li se nekom svecu?

Osobno vjerujem da Bog ispunjava sve razumne želje i molbe svojih vjernika ako ga usrdno zamolimo. Sjetimo se one svetopisamske rečenice: Kucajte i otvorit će vam se! Međutim, problem je što mi sami nekada nismo svjesni da nešto što bismo željeli postići na našu štetu, pa se brzo razočaramo kad nam molitva nije uslišana... Molitva mi je golema snaga u životu. Rado molim, ali nastojim i zahvaliti Bogu na svakom daru. Osobno se volim obraćati Bogu, Majci Božjoj i pojedinim svecima (najčešće sv. Franji, sv. Anti, bl. Alojziju Stepincu, slugi Božjem Petru Barbariću...) - uglavnom neformalno! Držim da je najbolje otvoreno se obratiti s molbom i željama, reći to svojim riječima. Rado molim i krunicu, te stare, kratke molitve, odnosno zagovore. Inače, u mom životu, kao i u povijesti cijeloga hrvatskog naroda, posebnu ulogu igra Majka Božja...

Pa, ovo je sjajno! Mladić koji je u samo 26 godina tako mnogo učinio rado moli krunicu! Ili - baš zato što moli krunicu i voli Gospu, tako je mnogo učinio... Hvala. Nemam više pitanja! Ostala sam - bez teksta!

Razgovarala: MAŠA HORVAT

>[SADRŽAJ]<